Ministrica kulture (i medija) najavljivala je da će raditi na Medijskoj strategiji koju je SDP-ova vlast gotovo dovršila pred izbore na kojima je poražena. No, Medijske strategije nema niti godinama kasnije, a medijski zakoni se mijenjaju iako učinak dosadašnjih nije analiziran. Pa se se tako najavljuje novi Zakon o medijima A vladajući su se dosjetili dati sami sebi ovlasti koje su još iz prvog nacrta SDP-ovog prijedloga Medijske strategije – izbačene. Jer su u demokratskoj državi sa slobodnim medijima – nedopustive.
‘Borac za slobodu medija’ u perolakoj kategoriji koji se šepuri kao da je ozbiljan ‘teškaš’ još jednom je pokazao koliko poštuje medije i novinare.
Andrej Plenković.
Premijer.
Sasuvši na novinare novu ‘kiblu’ podcjenjivački drskog verbalnog sadržaja.
Umjesto odgovora na jednostavno i logično pitanje.
Hoće li se tijekom najavljene posjete Srbiji susresti (i) s tamošnjim predsjednikom države Vučićem.
Time je dodatno po tko zna koji put javno pokazao koliko je arogantan i nekulturan.
Nije mu dovoljno što čak i kada se trudi biti pristojan to čini samo ne bi li ‘raji’ prodao ‘muda pod bubrege’.
Kao kad se prije nekoliko dana, na obilježavanju 80. obljetnice ‘Slobodne Dalmacije’ pohvalio da će ‘njegova’ (a sve više i jest samo njegova) vlada dati Vijeću za elektroničke medije dodatne ovlasti.
Kako bi taj samo formalno samostalan medijski regulator mogao utjecati i na to što će od sadržaja objavljenog u medijima biti proglašeno točnim odnosno netočnim.
O tome koliko je pogrešno i politički štetno da se takvim poslom bavi državno tijelo pisao sam na ovom mjestu odmah čim je premijerova izjava objavljena.
No, u istoj prigodi Andrej Plenković pohvalio se i najavom da će nakon dvadeset godina biti donesen novi Zakon o medijima.
Naravno, nije spomenuo činjenicu da je od posljednjeg razgovora o novom Zakonu o medijima u kojem je sudjelovalo Hrvatsko novinarsko društvo, kao predstavnik struke, prošlo već godinu i pol.
I da od tada ‘cehovska’ organizacija nije dobila nikakvu informaciju.
Niti o sudbini svojih prijedloga niti o tome što se uopće dešava u vezi s pripremom zakona čije je donošenje premijer slavodobitno najavio.
Pritom se nitko ne pita koji je smisao donošenja novog Zakona o medijima, a prije toga novog Zakona o elektroničkim medijima, kad ne postoji Medijska strategija.
Više od pet godina je prošlo otkad sam kao predsjednik HND-a i predstavnik u Radnoj skupini Ministarstva kulture za pripremu prijedloga novog Zakona o elektroničkim medijima ukazao na tu bizarnost.
Ne umijem naći pogodniji izraz.
Hrvatska nema Medijsku strategiju niti – medijsku strategiju
Ne samo da u Hrvatskoj postoji nekoliko zakona koji na neki način reguliraju (i) područje medija nego se ti zakoni mijenjaju bez stručne analize njihove efikasnosti.
Ne zna se zapravo niti koliko nam ‘medijskih’ zakona uopće treba.
Jer, prije svega, u Hrvatskoj ne postoji Medijska strategija.
Kad sam na to upozoravao iz Ministarstva kulture odgovarano je da donošenje Medijska strategija nije zakonska obveza te da postoje i druge zemlje u kojima ne postoji Medijska strategija.
Točno je da postoje druge zemlje u kojima nema dokumenta pod nazivom Medijska strategija (jer, jel’te, to niti tamo nije zakonska obveza), ali to ne znači da ne postoji – medijska strategija.
U Hrvatskoj nema niti Medijske strategije niti medijske strategije.
Izuzev ako strategijom ne proglasimo ponašanje vlasti koja se javno zalaže za slobodu medija, a ‘s figom u džepu’ čini sve da se ta sloboda ne dogodi.
Ima još.
Mjesecima prije nego što je onomad iz tadašnjeg Ministarstva za kulturu stiglo objašnjenje da nam Medijska strategija ne treba jer nemaju je niti mnogi drugi ministrica Nina Obuljen Koržinek je višekratno najavljiivala donošenje – Medijske strategije.
Štoviše, čak je govorila o tome da će za početnu raspravu biti korištena i gotovo dovršena Medijska strategija na kojoj je radila SDP-ovska ekipa u Ministarstvu kulture.
Ali taj je posao prekinut pri samom kraju jer je SDP izgubio izbore.
Umalo zgotovljena Medijska strategija SDP-ovog Ministarstva kulture nije bila savršena, a radni materijal bio je i užasno dugačak i predetaljan.
Ali u usporedbi s ničim što imamo nakon što ga je HDZ-ova vlast bacila u smeće bio je to sasvim pristojan temelj za raspravu i ‘poliranje’.
A, kao što se uči već u’pačjoj’ životnoj školi, iz strategije prouzlazi taktika koja potom određuje kako će izgledati operativa.
Ako zaista želiš učiniti ono što si obećao i za što si plaćen.
Ako…
HDZ ‘prepisao’ od SDP-a samo ono što nikako nije smio
Na kraju ću se malkice još jednom vratiti premijerovom govoru na obljetnici ‘Slobodne’ i najavi dodatnih ovlasti VEM-u u vezi s provjerom činjenica u medijima (fact-checking).
U mnogobrojnim raspravama o Medijskoj strategiji koja nikada nije ‘rođena’ jedan od prijedloga iz SDP-ovog Ministarstva kulture bio je da se HINA obveže na provjeru činjenica u medijima.
Nekoliko nas ‘vanjskih’ koji smo sudjelovali u tim raspravama (uključujući i predstavnike HINA-e) kategorički smo ustali protiv takvog rješenja.
Jer bi ono predstavljalo ‘protuprirodni blud’.
HINA je javni servis.
A ‘država’ ne bi smjela određivati što je u medijima točno, a što nije.
Ne može to tako.
Ne može?
Tko to kaže?
Andrej Plenković i njegova vlada pokazuju da može.
VEM/AEM očito može i regulirati rad medija i dodjeljivati medijima novac za programe – i sudjelovati u određivanju što je od objavljenog u medijima točno, a što nije.
Bit će da ipak negdje u ladicama Ministarstva kulture i medija još uvijek postoje ‘papiri’ iz vremena SDP-ove vladavine.
Možda i ne više – gotovo završena Medijska strategija.
Spremna, ali nepodobna za završetak i promjenu.
Nego početni nacrt s odbačenim prijedlogom da vlast ocjenjuje što je u medijima istina.
Bit će da je netko u Ministarstvu kulture i medija u nekoj ladici našao ‘papir’ s tim katastrofalnim prijedlogom.
Pa im je dobro došao.
A što je uopće tema i što nije može i dalje određivati sam premijer.
Kad mu već tako dobro ide.
Komentari