Suprug Josipe Pleslić (Rimac) poslao je gnjevno pismo HND-u, ali i pojedinačno članovima Izvršnog odbora. Koji su to bili prije šest godina. Pa se Josip Pleslić meni obraća kao predsjedniku HND-a. Odgovorio sam mu da je u zabludi. Nisam imao namjeru to javno spominjati, ali je Pleslićevo pismo završilo u medijima. Kojima ga on nije poslao. Ali na pismo, u kojem pošiljatelj prijeti tužbama, nema odgovora HND-a. Podsjetilo me to na činjenicu da je sadašnje vodstvo HND-a prešutjelo i da sam dobio višegodišnji spor po tužbi HNiP-a zbog izjava i priopćenja kojima sam branio HND i novinarstvo. Pa ne treba čuditi što nisu odgovorili Josipu Plesliću.

Prije dva dana dobio sam pismo Josipa Pleslića, čija je supruga Josipa, poznatija pod ranijim prezimenom Rimac.

Čitavo pismo gospodina Pleslića tiče se upravo njegove supruge.

Preciznije, u tom pismu gospodin Pleslić elaborira svoju tvrdnju da se novinari prema njegovoj supruzi ponašaju neprofesionalno.

Napadački.

Osuđujući prije presude.

Kao aktualan povod pismu spominje da je HND reagirao priopćenjem na neke medijske napise koji se tiču slučaja redatelja Dalibora Matanića.

Josip Pleslić tvrdi da je HND reagirao na one novinarske uratke koji se senzacionalistički bave Matanićevom intimom.

Istovremeno, piše suprug Josipe Pleslić, intimu njegove supruge svakodnevno novinari javno “razvlače” bez reakcije HND-a.

Pritom citira članak 14. Novinarskog kodeksa.

“Novinar/ka treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti te je obavezan/na poštovati svačije pravo na privatnost”.

Tema koju otvara Josip Pleslić je legitimna.

Što ne znači da su njegove primjedbe na to kako novinari tretiraju njegovu suprugu automatski opravdane.

Niti da je ispravno uopćavati.

No, ovo nije mjesto na kojem ću se time baviti.

Isprva nisam uopće mislio javno spominjati pismo Josipa Pleslića o tome kako on vidi odnos novinara i medija prema Josipi Pleslić.

Njegovoj supruzi, ali i javnoj osobi.

Mediji objavili pismo koje je poslano HND-u, ne pitajući HND za komentar!?

Ali pismo Josip Pleslića objavljeno je na nekoliko portala.

Ne, nisam ga kolegama ja poslao.

Tko jest, mogu jedino pretpostavljati.

To je pismo, poslano elektroničkom poštom, adresirano na Hrvatsko novinarsko društvo.

Te na adrese članica i članova Izvršnog odbora HND-a.

Ali one koji su to bili prije šest godina.

Tako je to pismo stiglo i do mene.

Pa se u njemu gospodin Pleslić obraća meni kao predsjedniku HND-a, Vladimiru Luliću kao glavnom tajniku, te nekolicini tadašnjih članica i članova Izvršnog odbora kao da su oni to i danas.
Iz nekog meni nepoznatog razloga.

Kao što mi je nepoznat i razlog zbog kojeg je pismo poslano na adrese nas sedmero.

Od jedanaest, koliko je bilo u Izvršnom odboru.

Još 24. svibnja 2018. dao sam ostavku na dužnost predsjednika HND-a.

Nedugo potom tadašnji glavni tajnik Vladimir Lulić dao je otkaz.

Nekoliko mjeseci kasnije, kad mi je istekao mandat u Skupštini HND-a, ispisao sam se iz članstva te organizacije.

Od tadašnjih članica i članova Izvršnog odbora većina to prestala biti istekom tadašnjeg mandata.

Od primatelja pisma u vodstvu HND-a još jedino aktivan Hrvoje Zovko.

Koji je već šest godina predsjednik te cehovske udruge.

U svakom slučaju s onim o čemu piše gospodin Pleslić ja nemam baš ništa.

Ali kad je već njegovo pismo stiglo (i) na moju adresu – odgovorio sam mu.

Je li šutnja zaista – zlato?

Šaljući odgovor i na sve adrese na koje je pismo poslano.

Odgovorio sam baš ovako kako sam tu objasnio u ovoj kolumni.

Sad kad je pismo Josip Pleslića dospjelo u javnost zanimljivo bi bilo znati tko ga je proslijedio medijima.

I profesionalno bi bilo je zapitati (se) je li iz HND-a gospodinu Plesliću poslan odgovor.

I ako jest – kakav.

A i prilično je važno za priču.

U tekstovima na portalima koji su objavili pismo o tome ništa ne piše.

Niti na portalu HND-a.

A gospodinu Josip Plesliću, koji, u svom gnjevu (i) meni na kraju pisma prijeti sudom poručujem da se ne trudi uzalud.

I neka drugi put pazi kome piše.

Iako, ako ništa drugo, njegovo pismo s prijetnjom sudom podsjetilo me na to da sam prije nekoliko mjeseci pravomoćno dobio sudski spor protiv Hrvatskih novinara i pisaca (HNiP).

Nakon višegodišnjeg spora zbog tužbe da sam vrijeđao tu parapolitičku udrugu.

Sramotnu za novinarstvo.

Kojoj je jedan od zadataka bio što je više moguće naškoditi HND-u.

A po mogućnosti ga i uništiti.

Tužen sam da sam HNiP vrijeđao Izjavama i priopćenjima u ime HND-a.

Za vrijeme kad sam bio na dužnosti predsjednika.

Sadašnje vodstvo HND-a nije smatralo da bi se trebalo oglasiti o presudi u moju korist.

A time prvenstveno u korist HND-a.

I načina na koji je tada djelovao.

Stoga ne čudi da nisu odgovorili na pismo Josipa Pleslića.

Nego je ono, bez javne reakcije HND-a, završilo u medijima.