Nakon izbora za glavnog državnog tužitelja, a prije nego li počeo obavljati tu dužnost, Ivan Turudić uspio je javno izgovoriti više novih skandaloznih tvrdnji. One pokazuju da novi šef DORH-a i dalje ne govori istinu odgovarajući na pitanja važna za njegovu profesionalnu i ljudsku vjerodostojnost. Njegova ‘redukcija u izražaju’ dokaz je, između ostaloga, da, osokoljen Plenkovićevim ‘čuvanjem leđa’, ignorira čak i zakone čiji bi ‘čuvar’ trebao biti. Jer teško je vjerovati da ih ne poznaje. Prosvjed u organizaciji oporbe ne može ništa promijeniti. A bilo kakav ozbiljan ‘ulični’ pritisak samo bi Andreja Plenkovića gurnuo još bliže modelu vladanja Alesandra Vučića. 

Glavna tema svih razgovora ovih dana, a i da oprostite i SMS-ova, i dalje će biti Ivan Turudić.

Novi glavni državni odvjetnik.

Za kojeg se zna da je osudio nekadašnjeg šefa HDZ-a i premijera.

Ivu Sanadera.

A još nije sigurno hoće li od suđenja spašavati sadašnjeg šefa HDZ-a i premijera.

Andreja Plenkovića.

Ili će ‘naš dečko’ opet postupiti pragmatično.

U nekom trenutku.

A u korist svoje karijere.

Ako zaključi da je ‘vrag odnio šalu’.

No, kako bi to rekli neki, mnogo pametniji od mene, pustimo institucije da rade svoj posao.

Nemam staklenu kuglu.

A i kad bih je imao ne bih iz nje znao predvidjeti što će se još sve događati u ovoj priči o Turudiću.

Koja je zapravo priča o Plenkoviću.

No, kao što je odavno poznato, ne plaća uvijek onaj tko pije.

Pa će biti da je to na kraju ipak priča o svima nama.

Staklenu kuglu, dakle, nemam.

Niti je tražim.

Niti bih je vama dao.

Ali, kao i mnogi u ovoj zemlji, imam još uvijek zdrave oči i uši.

Barem si tako utvaram.

Pa su me te oči i uši pomogle da saznam da Ivan Turudić i dalje laže.

Kad govori o svojoj ulozi u DORH ‘sapunici’.

Ili, kako bi to nadahnuto, a besmisleno, ‘objasnio’ premijer, služi se “reduciranim izričajem”.

Tek izabrani glavni državni tužitelj Turudić već je u prvim javnim istupima pokazao da mu se “reducirani izričaj” omilio.

Ili jednostavno ne može drugačije.

Jer nema argumenata koji bi mu omogućili da se bezbolno služi ‘nereduciranim izričajem’.

I prije nego što je stupio na novu dužnost izjavio je da Hrvatska nije trebala pristati na otvaranja Ured europskog javnog tužitelja (EPPO).

Novi šef DORH-a pravi se da ne zna što je javni interes. Ili zaista ne zna. 

Ta izjava potpuno je suprotna od službenog stava države u kojoj će Ivan Turudić biti glavni tužitelj.

I u čije ime DORH treba surađivati s EPPO.

Ali recimo da novi šef DORH-a možda ima argumente za tako revolucionarnu tvrdnju.

Pa će je elaborirati.

No, dok čekamo na objašnjenje mišljenja, pozabavimo se tvrdnjom.

Koju je Ivan Turudić izrekao već u sljedećoj rečenici.

A ona glasi da u mnogim zemlje EU nema Ureda europskog javnog tužitelja.

Ured EPPO postoji u dvadeset dvije od 27 zemalja.

Budimo još malo benevolentni prema Ivanu Turudiću, očito vrlo uzbuđenom zbog izbora na novu funkciju.

Za koju, realno, nije imao protukandidata.

Čovjek je sam izjavio da se osjeća fantastično.

A svi znamo da u euforičnom raspoloženju možemo svašta reći.

Pa i pretjerati u “reduciranom izričaju”.

No, ni u pretjerivanju ne treba pretjerivati.

A Ivan Turudić je baš pretjerao.

S “reduciranim izričajem”.

Pa je, između ostaloga, izjavio da objavljivanje prepiske između njega i Josipe Pliselić (tada Rimac) nije u javnom interesu.

Čime je pokazao da mu nije važno što je javni interes.

Nego mu je važno ponavljati riječi Andreja Plenkovića.

Postoji i mogućnost da Ivan Turudić zaista ne razumije kako se definira javni interes.

I jedno i drugo je dovoljno da ga diskvalificira kao šefa DORH-a i prije nego li je tu funkciju preuzeo.

Ivan Turudić bi primjenjivao ‘Lex AP’ prije nego li je usvojen

Potpuno jednako je i s činjenicom da se novi glavni tužitelj pravi da nema pojma ili zaista ne zna da općenito ‘curenje’ informacija iz istraga nije kazneno djelo.

Izuzev onih koje su posebnom odlukom označene kao tajne. 

Barem još nije. 

Dok se ne usvoji ‘Lex AP’.

Koji bi Turudić očito retroaktivno primjenjivao.

I prije nego što je usvojen.

Čega se čak niti AP nije dosjetio.

Usput se, u nastupnim javnim izjavama, novoizabrani glavni državni odvjetnik uspio i pohvaliti da je donio presudu o nezakonitom vještačenju u slučaju Agrokor.

Koju je zapravo donio sud na kojem tada Turudić više nije radio.

Županijski sud u Zagrebu.

A Visoki kazneni sud, u čijem je vijeću bio Ivan Turudić, tu je odluku tek potvrdio.

Pametnome dosta.

Ali ne odlučuje pamet.

Stoga je, nakon očekivanog poraza u oporbenom pokušaju sprječavanja dolaska Ivana Turudića na čelo DORH-a, preostalo samo zbijanje gorkih šala.

Komentarima na društvenim mrežama.

I grafitima po fasadama.

Dobro, za sutra je zakazan i prosvjed.

No, ako je ikakav kriterij za predviđanje kakav će biti rezultat tog prosvjeda dosadašnje iskustvo – piši kući propalo.

To je lako predvidjeti i bez staklene kugle.

Jedini koliko-toliko ozbiljan scenarij ‘ulične demokracije’ u Hrvatskoj moguć je ako opće nezadovoljstvo dosegne kritičnu razinu.

A ‘okidač’ bude neki mnogo ‘prizemniji’ razlog za bijes.

Ali, ljudima, iz perspektive njihovog svakodnevnog života, mnogo važniji.

Pa se zaista ozbiljan broj ljudi pojavi na ulicama.

Mjeren najmanje u desecima tisuća.

I ne miče se dok vlast ne popusti.

U teoriji.

Ali u današnjoj Hrvatskoj čak i u tom slučaju ne bi se dogodilo ništa.

Izuzev što bi se Andrej Plenković primaknuo još bliže modelu vladanja kakav je u Srbiji uspostavio Aleksandar Vučić.

 

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.