Opravdavati kršenje tajnosti postupka zaštitom djeteta i istovremeno posredno otkriti identitet djeteta objavljivanjem čak i pojedinosti o seksualnom nasilju koje je to dijete doživjelo – krajnje je neprofesionalno. I opasno. Uspoređivati pritom takvu ‘zaštitu’ s postupkom ljudi koji su od nacista štitili Annu Frank – jezivo je. Umjesto toga oduprimo se onim zakonima koji djeci štete.
Popularna hrvatska novinarka ovih je dana sebe usporedila s ljudima koji su skrivali Annu Frank.
Čemu je moglo svjedočiti mnoštvo ljudi.
Jer je ta usporedba objavljena na društvenoj mreži.
Kao dio reakcije te novinarke na objavu sudske presude.
Presuda glasi: deset mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine
Osječki Općinski sud ovu je kaznu ‘odrezao’ toj novinarki.
Ivani Paradžiković.
Zbog priloga objavljenog 2019. godine u emisiji ‘Provjereno’ Nove TV čija je kolegica Paradžiković tada bila urednica.
Jednaku kaznu dobio je i autor tog priloga Ivan Čorkalo.
Sudsko obrazloženje je da su njih dvoje, kao novinar i urednica, počinili kazneno djelo povrede tajnosti sudskog postupka.
Objavom detalje suđenja u kojem je žrtva bila maloljetna osoba.
Posredno time otkrivši i identitet djeteta.
Više je važnih tema koje otvara ovaj slučaj.
Kao što je na primjer opravdavanje novinara pred sudom da o emitiranju priloga odlučuje urednica.
Što je točno.
Ali pritom nije zanijekao da je emitiran upravo onakav prilog kakvog je napravio.
A ne neka uredničkom intervencijom izmijenjena verzija.
Ispod koje bi, uostalom, imao pravo uskratiti svoj potpis.
Ako se s izmijenjenom verzijom priloga ne slaže.
Mnoštvo je neopravdanih tužbi protiv novinara, ali nije svaka
Zatim je tu opravdavanje urednice da nije provjeravala rad novinara.
Jer je imala povjerenje u njega.
Pa nije znala kako je objavljivanje dokumenata iz tajne istrage sporno.
Kao da je neznanje olakotna okolnost.
Na poslu na kojem se zbog neznanja može uništiti nečiji život.
Ili ignoriranjem činjenica.
A činjenica je da je istraga u kojoj se pojavljuje maloljetna osoba – tajna.
Činjenica je i da za kršenje tajnosti istrage zakon predviđena kaznu.
U cilju zaštite maloljetnih osoba.
Jedan od apsurda u ovoj priči je i tvrdnja osuđene urednice da je sve napravljeno ne bi li prava djeteta bila zaštićena.
Prava petogodišnje djevojčice – žrtve seksualnog zlostavljanja.
A u TV prilogu koji je bio povodom presude prava te djevojčice bila su ’zaštićena’ između ostaloga detaljnim citiranjem dijelova njenog iskaza.
Koji je dala psihologu Centra za socijalnu skrb u Našicama.
Te tijekom forenzičkog intervjua u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Iskaza u kojem je djevojčica opisala seksualno zlostavljanje kojem je bila izložena.
Da odmah bude jasno…
Ovdje nije riječ o jednoj od onih nažalost mnogobrojnih tužbi i presuda kojima se želi zastrašiti i progoniti novinare koji uspješno istražuju negativnosti.
Jer utuženim prilogom nije prekršen samo zakon nego i neki temeljni principi novinarska profesije.
I u novinarskom i u uredničkom postupanju.
Načelo veće koristi i manje štete ne vrijedi ako činiš samo – štetu
Također novinarsko-urednički postupak kojim je zakon prekršen ne može se opravdati niti pozivanjem na načelo veće koristi i manje štete.
Jer TV prilogom je načinjena evidentna šteta a korist ne postoji .
Koliko god se kažnjeni novinari trudili dokazati da su učinili dobro kršeći zakon uplitanjem u slučaj koji nije pravosudno dovršen.
Pa i nema dokaza kakva bi dodatna šteta, koju su oni navodno sprječavali, eventualno nastala u konačnici.
I ne, nije ukazivanje na sve ove činjenice ‘mlin na vodu’ najavi hrvatskog premijera da će se zakonskim izmjenama generalno kriminalizirati objavljivanje informacija koje su ’procurile’.
Jer intencija Plenkovićeve bahate prijetnje jest zastrašivanje novinara i onemogućavanje objave po vlast ‘nezgodnih’ informacija.
Koje bi istraživački obrađene zadovoljavale načelo veće koristi i manje štete.
Dakle, bile bi od legitimnog javnog interesa.
Objava informacija iz tajnog sudskog postupka u koji je uključeno seksualno napastvovano dijete – niti je zakonita, niti je od javnog interesa.
Pogotovo objavljivanje iskaza maloljetne žrtve o pojedinostima pretrpljenog seksualnog nasilja.
Koliko god se netko trsio dokazati suprotno.
Naprotiv, nedopustivo je.
I na štetu žrtve.
Kojoj se kao pokušava pomoći.
No, ono što je meni povrh svega najstrašnije u čitavom slučaju jest uvjerenje kolegice Paradžiković u svoju mesijansku ulogu.
U uređivanju TV priloga u kojom nije ništa napravljeno kako treba.
Ostavimo djecu-žrtve na miru
Naime, komentirajući osuđujuću presudu na društvenoj mreži je ustvrdila kako bi ponovo učinila isto.
Jer “zakon nije moralni kompas”.
Dodajući da je zapravo zaštitila seksualno zlostavljanu djevojčicu.
Objavljivanjem pojedinosti seksualnog nasilja koje je djevojčica doživjela?
Ali kolegica nije tu stala.
Nego je sebe usporedila s ljudima koji su od nacista štitili židovsku djevojčicu.
“Ljudi koji su štitili Anu Frank, kršili su zakon”, napisala je.
Koliko trebaš biti neodgovoran da bi zaključio kako je nedvojben dokaz da si ‘na dobroj strani’ to što kršiš neki zakon.
Koliko trebaš biti površan da bi ti ključni argument bio – logička pogreška.
Da, treba svom snagom novinarske moći ‘atakirati’ na neke zakonske propise.
I to da bi se zaista pomoglo djeci, žrtvama seksualnog nasilja.
Ali ne kršenjem tajnosti istrage.
Koja postoji da bi djeca bila zaštićena.
Eno nam, među inima, zakonskih propisa koji omogućavaju da i osuđeni pedofili umjesto zatvorom budu kažnjeni radom za opće dobro.
I na mjestima gdje dolaze u svakodnevni dodir s djecom.
A da oni kod kojih pedofili ‘služe kaznu’ i ne znaju tko im je poslan.
Eno nam i premijera čija vlada je dopustila da se u Kaznenom zakonu nepovredivost ispovjedne tajne uvažava i u slučajevima pedofilije.
Čime se narušava čak i elementarna zakonska obveza svakog građanina da prijavi saznanje o počinjenom kaznenom djelu.
A rijetku od mnogobrojne djece, žrtava seksualnog nasilja, čija tragedija može rezultirati kažnjavanjem nasilnika – ostavimo na miru.
Komentari