POGLED IZBLIZA: Bliži se dan kad vijest s nogometne utakmice neće biti koliki je rezultat nego ima li mrtvih

Autor:

Robert Anic, KOSTAS TZOUMAS/EUROKINISSI/PIXSELL

Nema idealnog svijeta. Da ga ima, nakon svega što se dogodilo ne bi nogometaši Dinama i AEK igrali niti u Zagrebu niti u Ateni. Bar ne ove godine a kamoli ovog tjedna. A u Hrvatskoj još nema čak niti prosječno pristojnog društva. Najgore je što iz svega nećemo izvući pouku pa će se sve biti kao i dosad. Znači sve gore.

Rezultat današnje zagrebačke utakmice Dinama i AEK-a suštinski je nebitan.

Kao i u one u Ateni za nekoliko dana.

Odnosno tako bi bilo u idealnom svijetu.

U kojem te utakmice vjerojatno ne bi bile niti odigrane.

Nakon svega što se dogodilo.

I uz opasnost od onoga što se još može dogoditi.

Bez obzira na sigurnosne mjere koje provodi hrvatska policija.

A sasvim sigurno će tako rigorozne mjere provoditi i grčka policija u uzvratu.

Kao da je riječ o najavljenom terorističkom napadu.

A ne o sportskom događaju.

Jer tu se zapravo i ne radi o sportu.

Jasno je to i igračima obiju momčadi.

Koji bi u idealnom svijetu, zbog svega što se dešava, sami odbili izaći na travnjak i trčati za loptom.

Ali svijet nije idealan.

Štoviše, živimo u svijetu u kojem je nenormalno postalo ‘novo normalno’.

I koji je definitivno crno-bijeli.

Podijeljen na ‘naše’ i ‘njihove’.

Pa se na one koji se javno zalažu za činjenice u ispravnom kontekstu gleda kao na neprijatelje.

Ako su ‘njihovi’.

Ili još gore, na izdajnike.

Ako su ‘naši’.

Tako se hrvatski huligani koji su otišli u Grčku da bi se mlatili svakim novim danom u javnosti sve manje nazivaju huliganima.

A sve više navijačima, Boysima, našim dečkima.

Huligani, od kojih neki očito ne mare čak niti za tuđi život, počinju se predstavljati kao žrtve.

Umalo veće od čovjeka koji je ubijen usred divljanja kojem su prisustvovali.

Još se zna tko je ubojica (ili ubojice) od čijih uboda je umro atenski 29-godišnjak.

Ali to ne smeta onima koji slavodobitno kliču: Nije ga ubio Hrvat nego Grk!

Kao da ta činjenica, ako bude dokazana, imalo može umanjiti huliganizam ‘navijača Dinama’.

Koji su u Atenu došli iz Hrvatske da bi se s jednakim takvim huliganima, ‘navijačima Panathanaikosa’, bavili razbijanjem, vitlanjem palicama, letvama s čavlima i noževima te mlatili ljude.

Kao dodatak ‘osnovnom programu’.

Po život opasnoj makljaži s ‘navijačima’ AEK-a.

Također huliganima.

Tko je nanio žrtvi smrtonosne ubodne rane važno je otkriti da bi taj (ne)čovjek bio adekvatno kažnjen za ubojstvo.

No, to niti na koji način ne može promijeniti činjenicu da ovi koji su došli iz Hrvatske nisu nikakvi navijači nego huligani koji su došli razbijati i mlatiti.

Pa su time suodgovorni za nasilje koje je do te smrti dovelo.

Samo moroni ne žale za ubijenim čovjekom nego likuju što ubojica moguće sasvim slučajno nije ‘naš’.

Ako nije.

Što se još ne zna.

Ti ‘naši’ koji mrze i izazivaju nasilje vitlajući noževima i palicama moji svakako nisu.

Kao što nisu niti navijači.

Nego nasilnici.

Dobili smo što smo tražili

Naravno, svi uhićeni u Ateni imaju pravo na pomoć hrvatske diplomacije.

S obzirom na to da je riječ o državljanima Hrvatske.

I na pravično suđenje.

Koje bi trebalo biti zajamčeno svima.

Bez obzira na to odakle su.

I gdje im se sudi.

No, oni kojima je svejedno što je čovjek ubijen, ali su sretni što ‘znaju’ da ga nije ubio ‘naš’ također unaprijed ‘znaju’ da hrvatski huligani neće imati pošteno suđenje.

I ‘znaju’ i da im konzulat Republike Hrvatske u Ateni nije pružio adekvatnu pomoć.

Kao na primjer odvjetnik Davorin Karačić.

Koji se javno hvali svojom huliganskom prošlošću.

A Grcima je poručio da su “dobili to što su tražili”.

I laže tvrdeći kako je hrvatska diplomacija bila mnogo žustrija kad su u Zambiji bili uhićeni hrvatski državljani optuženi za trgovinu djecom.

A tu laž potom su nastavili širiti likovi slični njemu.

Na kraju je čak i smrt dubrovačkog pomorskog kapetana Kriste Laptala zloupotrijebljena da bi ‘naši’ bili proglašeni žrtvama ‘njihovih’.

Podsjećanjem da je kapetan Laptalo, koji je umro prije dva dana, u Grčkoj bio osuđen na 14 godina zatvora zbog šverca kokaina.

A da je nakon 16 mjeseci provedenih iza rešetaka pušten jer je utvrđeno da je nevin.

Pa se u stvaranju ‘paralelne istine’ njegov boravak u grčkom zatvoru koristi kao dokaz da je grčko pravosuđe užasno.

I da će, sukladno toj neupitnoj tvrdnji, sasvim sigurno biti nepravedno i prema ‘našom dečkima’ koji su prevalili 1500 kilometara do Atene malo se zabavljati.

Naoružani palicama, letvama s čavlima i noževima.

‘Naši dečki’ i ‘grčki huligani’

I činjenicu da je u Ateni uhićeno gotovo 100 hrvatskih huligana a desetak puta manje grčkih u ‘domoljubnoj’ verziji stvarnosti tumači se dokazom da su grčka policija i pravosuđe pristrani i neprijateljski nastrojeni prema Hrvatima.

Iako to ne potvrđuju službene informacije o huliganskim neredima koji su prethodili uhićenjima.

Ili možda uhićeni hrvatski državljani ipak nisu huligani?

Kako bi se moglo zaključiti naprimjer iz novinskog teksta koji, suprotno svim novinarskim standardima, izvještava o tom da su se potukli – “Boysi i grčki huligani”.

Najluđi od svega je odgovor na pitanje što bi oni koji ‘na neviđeno’ staju u obranu ‘naših’, ne prezajući niti od širenja neprovjerenih informacija pa i laži, govorili i pisali da se se dogodilo obratno.

Da su grčki huligani došli u Zagreb mlatiti koga stignu.

Pa makar i na dogovorenu ‘šoru’ s ovdašnjim huliganima.

I da je još pritom neki domaći dečko ubijen.

Sve što zamjeraju grčkoj policiji i pravosuđu najvjerojatnije gorljivo bi podržavali.

I zasigurno bi prizivali još drastičniji tretman Grka.

Vjerojatno I pohvaljivali moguću odluku Dinamove uprave da ne kontaktira s upravom AEK-a niti sekunde više nego što mora.

Lako moguće pozdravili bi moguću odluku Hrvatskog nogometnog saveza da ignorira prijedlog Grčkog nogometnog saveza o suradnji oko brige za uhićene grčke huligane.

Jer što se nogometni savez ima miješati u odluke pravosuđa.

I to još tuđe države.

Kao što bi vjerojatno podržali i zahtjev da se AEK izbaci iz europskih natjecanja.

Te zahtjeve Hrvatske odvjetničke komore da se oduzme licenca nekom grčkom ‘Davoru Karačiću’.

Dakle, podržavali bi ‘svoje’ u svemu zbog čega sada napadaju ‘njihove’.

Prilično je izvjesno I da bi vijest da obitelji uhićenih grčkih huligana traže od Ministarstva vanjskih poslova Grčke da im vrati njihovu djecu ismijavali ‘bez pardona’.

Tvrdeći kako MVP nije turistička agencija niti prijevoznička tvrtka.

I zgražali bi se nad priopćenjem grčkog predsjednika u kojem bi on optuživao hrvatsko pravosuđe da se s grčkim huliganima postupa kao s “ratnim zarobljenicima”.

I da su poslani u zatvore da ih tamo “prebiju i siluju”.

Vjerojatno pritom koristeći i onu ‘genijalnu’ poruku ponosnog ‘umirovljenog’ huligana Karačića…

Što su tražili to su i dobili.

Ništa se neće promijeniti nabolje

Ali nisu grčki huligani došli u Hrvatsku praviti nered nego, ako nekome još uvijek nije jasno, dogodilo se obratno.

Pa se ništa od nabrojanog nije desilo niti će se desiti.

Kao što se neće u Hrvatskoj konačno početi s dosljednom primjenom Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

A pogotovo se kaznene odredbe tog zakona neće pooštriti.

Nego će i dalje huligani gotovo neometano divljati.

A i igrači i treneri ponekad će, kad koji od njih baš ‘debelo’ pretjera u bezobrazluku, naprimjer psujući sucu ‘sve živo’, biti i dalje tek ‘udaljeni s terena’ na nekoliko utakmica.

S tim da će puk, pa i mediji, žaliti što je ‘zvijezda’ ili ‘strateg’ onemogućen sudjelovati u nekoj ‘najvažnijoj’ tekmi.

Bez ikakve ideje da se kritizira nesportsko ponašanje.

Niti ubuduće neće se dogoditi da sudac prekine (i ne nastavi) neku nogometnu utakmicu zbog huliganskog divljanja na tribinama, uključujući najprljavije uvrede i govor (iz) mržnje.

Kao što se neće dogoditi niti da na takvo ponašanje neki dužnosnik (domaćeg) kluba ili nogometne organizacije kao niti visoki državni dužnosnik na VIP tribini – ustane i demonstrativno ode sa stadiona.

Ili bar nakon utakmice javno osudi huligansko ponašanje.

Koje sportski komentatori redovito hladno sakriju frazom o veličanstvenoj atmosferi.

Ništa se od toga neće dogoditi.

Ništa se neće promijeniti nabolje.

Niti sutra, niti za mjesec dana.

Niti za godinu.

Jer ne samo da nema idealnog svijeta.

Ovdje još nismo ‘dobacili’ niti do prosječno pristojnog društva.

Pa zato nismo daleko od toga da vijest ne bude kojim je rezultatom završila utakmica. Nego da nitko nije ubijen.

 

 

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.