“Čuperak kose obično nose neko na oku, neko do nosa
al’ ima jedan čuperak plavi, zamisli gdje? U mojoj glavi.”

Pjesnik Miroslav Antić rođen je 14. ožujka 1932. godine. Pisao je za djecu i odrasle, a bio je još i slikar, i boem i sanjar. Jedinstven antologijski ciklus metaforičnog naslova “Plavi čuperak” pjeva o tek stasalim dječacima i djevojčacima, o njihovim udvaranjima i potajnim ljubavima. “Plavi čuperak” je zvjezdana priča o zatečenim djevojčicama sa kikama i lutkama, i dječacima u čijim se srcima, umjesto klikera u džepovima, “kotrljaju po dva topla i nasmijana oka”. To je lirska drama o preobražaju djetinjstva u mladost, o tajnim šaputanjima i sanjarenjima, i o stidnim i smetenim izricanjima prvih simpatija – poezija kuljanja veličanstvene i čudesno blistave prve ljubavi. Tinejdžerska groznica, osjećanje da u glavi nešto tutnji i vri, bezgranična sramežljivost – sam čin ljubavi što nadjača školske obaveze, igru i nestašluke – suptilno su izraženi jezikom ljubavi.