Samozatajna kulinarska zvijezda i konavoski pjesnik Petar Obad, glavni chef najluksuznijeg dubrovačkog hotela Excelsior u kojem odsjedaju i holivudske zvijezde, za Gastro&Wine otkriva gdje crpi inspiraciju za kulinarske kreacije i što vole degustirati slavni gosti

Kad smo sa chefom Petrom Obadom sjeli za stol restorana Sensus u najluksuznijem dubrovačkom hotelu Excelsior, nakon tri minute bilo je jasno zašto ga na TripAdvisoru nazivaju najzabavnijim kuharom. Odmah kod upoznavanja osvaja svojom neposrednošću, nepretencioznošću i vedrinom, o hrani govori strastveno i to na originalnom konavoskom dijalektu, a nemojte se začuditi ako vam uz serviranje umjetničkih djela na tanjuru recitira i koju svoju autorsku pjesmu na dijalektu koji nastoji očuvati od zaborava ili održi tradicionalnu zdravicu na dijalektu koji možda neće razumjeti, ali ćete svejedno ostati oduševljeni.

Kao u nekoj pomaknutoj stvarnosti, pogled prema Dubrovniku koji kao da je na dlanu, zasigurno jedan od najljepših pogleda na zidine, u kombinaciji s luksuznim, ali ne pretencioznim ambijentom, s atmosferom u kojoj se gost osjeća i ugodno i posebno. Tako izgleda ambijent hotela Excelsior u Dubrovniku, jednog od najluksuznijih hotela na Jadranu u kojem odsjedaju i holivudske zvijezde. Da bi doživljaj bio potpun i da bi njihovi gosti uz zadivljujući pogled imali priliku uživati u delikatesnim jelima, brine se već 12 godina upravo glavni chef Petar Obad, samozatajna kulinarska zvijezda, rođeni Konavljanin koji uglavnom bježi od kamera i svjetla reflektora. Zahvaljujući njegovoj kreativnosti, CNN je 2018. restoran Sensus uvrstio na prestižnu listu vrhunskih svjetskih restorana. Naravno, chef Petar Obad će na prvom mjestu istaknuti da to nije njegova zasluga, već zasluga cijelog njegova tima, a u intervju za Gastro&Wine otkrio je otkuda crpi inspiraciju i što znani i neznani gosti koji u Dubrovnik i Excelsior dolaze iz svih krajeva svijeta očekuju od vrhunske kuhinje.

Gastro&Wine: Jedan ste od najtalentiranijih chefova u Hrvatskoj, ali vrlo ste malo eksponirani u javnosti u odnosu na neke druge. Kako to?

To mi je cilj, znate. Biti što manje eksponiran. Ja sam prvenstveno tu vojnik ove kompanije, ALH grupacije, s ciljem da naši gosti budu zadovoljni. A naslikavanje i TV emisije izbjegavam. Da mi netko daje milijun eura da snimam ‘’Masterchef’’ ili neku sličnu kulinarsku emisiju, odbio bih ga bez razmišljanja. U takvoj sam fazi, možda bih prije 20 godina pristao, sada ne. Sada samo kompanija. Znam što je šoubiznis, probao sam to, vidio, sve je već napisano, ali moja želja je u maloj konobici koju već imam za svoje društvo, kuhati za specijalne goste po principu ‘’jedite u chefa doma’’.

Gastro&Wine: To već sada radite?

Ne radim. Možda ću takvo što početi pet godina prije mirovine. Vidjet ću još u kojem će mi smjeru djeca ići. Ali preduvjeti postoje.

Gastro&Wine: Fantastično je doći u Dubrovnik zimi, turisti također dolaze, ali ipak ne u tolikom broju pa je ipak manje gužve. Vaša grupacija, ALH, također radi na proširenju zimske ponude, a koliko mi je poznato, u hotelu Dubrovnik Palace već ste rasprodali aranžmane za doček Nove godine koji će ove godine u Dubrovniku biti posebno atraktivan i zbog nastupa Zdravka Čolića. Kako vi planirate svoje aktivnosti zimi, hoćete li kuhati u Palaceu?

Neki hoteli iz naše grupacije rade cijelu zimu i naš je stav da smo mi jedna kompanija, ALH, tako da ja mogu po potrebi raditi i jedan dan u Dubrovnik Palaceu, jedan dan u Excelsioru, treći dan u Kompasu. Mi smo jedan sjajan tim koji je polivalentan, svi smo multipraktici. A kuhar je kuhar, isti je u ovoj kuhinji ili nekoj drugoj kuhinji. Što se tiče dočeka Nove godine i zimskog perioda, u hotelu Dubrovnik Palace bit će zaista izvrsna atmosfera, imat ćemo i jako puno događanja i zimski meni. Zbog velikog interesa gostiju oko Nove godine otvorit ćemo i hotel Excelsior. Najveći je problem za zimski turizam u Dubrovniku što se od početka studenoga obično ukidaju zimske aviolinije. Međutim, sve više naših gostiju voli dolaziti zimi i cijeni taj period godine kad nema masovnosti. Ja prvi ne volim velike gradove i ne volim gužve. Volim doći, pogledati, ali ne bih volio živjeti tamo.

Gastro&Wine: Kod osmišljavanja menija, poznato je da često mijenjate meni, ali da vam je baza naša lokalna kuhinja i namirnica, ono što domaće podneblje daje, s tim da vi to na zanimljiv način uklapate u nove trendove. Kako ide kod vas taj proces i koliko često se mijenja meni i o čemu to ovisi? S tim da neovisno o meniju ispunjavate i posebne želje gostiju.

To vam ide jednostavno, mi u hotelu Excelsior imamo kartu Abakus bara, to su neka mala snack jela, kartu restorana Sensus, kartu restorana Prora koji je uz more, i imamo jedan jako lijepi doručak, gdje se servira preko 200 i nešto artikala na tom doručku. Morate znati da je doručak jedna od najkompleksnijih operacija kuhinje u hotelu, bez obzira na to što se pažnja posvećuje a la carteu, ljepoti jela, eleganciji i prezentaciji vina. Sigurno ima i gostiju koji su ovdje boravili možda tri dana i osim doručka ništa drugo ne konzumiraju kod nas jer idu, lutaju, posjećuju neka druga mjesta okolo. Što se tiče osmišljavanja a la carte karte, to ide ovako – naš restoran Prora, koji zbog blizine mora i vremenskih uvjeta nije otvoren cijelu godinu, nego od svibnja do sredine listopada, ima jelovnik s probranim klasicima i modernim stvarima. Međutim, mi pogotovo u restoranu Prora gostima izlazimo u susret, a po tome su moj tim i ja poznati. Imamo i stalnu klijentelu koja dolazi tu 10, 15 i 20 godina. To funkcionira po principu: gospodine XY, što biste vi sutra ili prekosutra željeli jesti, što vam možemo pripremiti? Tu se rade svakakve varijacije, kao da sam nečiji osobni kuhar.

Gastro&Wine: I kakve su želje takvih slavnih gostiju koji su proputovali cijeli svijet i jeli po najboljim restoranima?

Začudili biste se da netko za koga se po stereotipima pretpostavlja da svaki dan jede žlicom kavijar i jezike od slavuja, taj čovjek vrlo često pita: “Chefe, mogu li dobiti neko vaše tipično jelo? Chefe, napravite mi nešto što vi doma imate u nedjelju za ručak.”

Gastro&Wine: I holivudski glumci? Poznaju li naše specijalitete?

Stvarno kažu: “Napravite mi, recimo, vaš tradicionalni svadbeni ručak.” Žele upoznati našu lokalnu kuhinju, što je logično.

Gastro&Wine: Kakav je pristup kuhinji u restoranu Sensus?

Iako ne smijemo imati kompeticiju između Prore i Sensusa, možemo reći da su u Sensusu jela ipak tehnički zahtjevnija, idemo ka fine diningu, idemo na moderniju prezentaciju. Takav je i ambijent. I tu dva puta godišnje radimo meni, proljetno – ljetni i zimski. Ako vidimo da neko jelo ne ide, osluškujemo gosta, upite i reakcije i onda ubacujemo jedno, dva nova jela, a nešto izbacujemo. Cijelo vrijeme se igramo, a radimo prema dostupnosti namirnica, je li to namirnica koja je iz ljetnih ili zimskih mjeseci, pratimo sve parametre i nastojimo odoljeti svakom izazovu.

‘Moja želja je u maloj konobici koju već imam za svoje društvo, kuhati za specijalne goste po principu ‘jedite u chefa doma”

Gastro&Wine: Vi radite i konferencijske menije za veći broj ljudi. Koliko je zahtjevno takva delikatesna i delikatna jela pripremati za veći broj ljudi?

Nisu to prevelike konferencije, od 100 do 150 ljudi. Nekad radimo i business ručkove ili večere za 20-ak osoba. To su lijepi toplo – hladni bifei s dosta finger fooda, s malim minijaturnim prezentacijama u kojima gost može uživati. Jer, kao prvo, nitko više ne dolazi gladan, već gosti žele doživljaj, a mi smo tu da ispunimo sva njihova očekivanja. A što se tiče gala večerica, imamo Vrt palmi za od 80 do 100 ljudi. To su tajne zanata, a naravno da je lakše izbaciti jedan po jedan tanjur, nego sto tanjura odjednom. Ali neki hoteli po svijetu rade bankete od tisuću uzvanika, tako da je ovo prava sitnica. Ljudima je impozantno kako mi to uspijevamo, ali nama je to rutina, kao zubaru kad popravlja zub.

Gastro&Wine: CNN je restoran Sensus 2018. uvrstio na prestižnu listu vrhunskih svjetskih restorana. Koliko vam znače takva priznanja i što vas inspirira u kreiranju jela?

Pazite, tko god vam kaže da mu neka pohvala nije dobra i tko se pravi da je kul, da je to ravnodušno primio – laže. Svaka pohvala je dobrodošla, a kad ta pohvala dolazi od takve eminentne kuće, od tako velikog i utjecajnog svjetskog medija, naravno da godi. Ali meni je najveća inspiracija gost – jedan, jedini gost, individua. Na početku svoje karijere radio sam u hotelu gdje smo radili dosta stranih svadbi. I negdje nakon sedamdesete svadbe malo smo potonuli, znate, kao igrači kad izgube utakmicu. Ta večer nam nije baš bila dobra, malo zbog umora, malo zbog kraja sezone. I došao je chef, vidio kakvi smo, a uloga svakoga chefa je da motivira, da diže ljude, da je dobar psiholog.

Gastro&Wine: Kao izbornik?

Tako je. I rekao je: “Slušajte dečki, vama je možda ovo 72. svadba ove godine, ali ovi što se žene, njima je prva. I oni ne smiju osjetiti da ste vi umorni. Ajmo se trgnuti.’’ Tako to ide, uz ponešto i vojnog režima. I to je to. A meni je, kao što sam rekao, inspiracija gost. Gost koji samozatajno dođe u hotel, “običan” gost koji uzme sobu, dođe u restoran, sjedne, naruči hranu i vjeruje da će tu biti dobro, i plati. Nema veze koliko plati, ali taj čovjek vjeruje u servis, vjeruje u našu kuhinju i nakon konzumacije tog jela on je sretan.

‘Začudili biste se da netko za koga se pretpostavlja da svaki dan jede žlicom kavijar i jezike od slavuja, pita: ‘Chefe, napravite mi što vi doma imate za ručak”

Gastro&Wine: Gosti većinom traže vašu preporuku, što im preporučujete?

Tako je. Pravi gosti traže preporuku i to je lijepo. I ja također kad negdje idem, tražim preporuku. To podrazumijeva jedan iskreni odnos između osoblja i gosta.

Gastro&Wine: Osim kulinarstvom, bavite se i pisanjem pjesama, a posebno je zanimljivo da od zaborava čuvate zdravičarsku tradiciju. Recitirate li i gostima zdravice?

Kod nas postoji tradicija govorenja zdravice i prije je to radio svaki domaćin iz svake kuće. Glava kuće je bio domaćin kad se živjelo u većim zajednicama. Međutim, kako vrijeme odmiče, to vam se svelo da vam u Konavlima, kako se kaže, zdravice napija samo pet, šest ljudi. Ovaj tempo života i brzina, to je sve pridonijelo tomu. Tako da me ljudi zovu kad se žene ili imaju neku proslavu da im napijem zdravicu. I u našem hotelu znali smo imati svadbe domaćih ljudi ili ljudi koji su porijeklom iz Konavala na kojima sam onda ja napijao zdravice. Do sada sam napijao nekih stotinjak zdravica, u zadnje vrijeme manje, ali jako sam ponosan što sam jednog svog mladog susjeda koji je igrom slučaja isto kuhar povukao da i on sada govori zdravice. Tako da kad me ljudi zovu, ja se ispričam i preporučim tog momka za zamjenu.

Gastro&Wine: A kad ste počeli pisati pjesme?

Još u osnovnoj školi, kao manje-više svi mi, samo što su ovi koji su imali malo više pameti odustali od toga, a ja sam evo nastavio. Nije mi težnja niti se želim poistovjetiti s Dragutinom Tadijanovićem ili Tinom Ujevićem, ja čitam u granicama općine Konavle, od Prevlake do Duboke Ljute i Cavtata. Na svaku moju prezentaciju dođe od 300 do 500 ljudi, tu večer se nasmijemo i zabavimo, a izrazito mi je drago kad moju pjesmu djeca čitaju u školama i kad s mojim pjesmama pobjeđuju na natjecanjima i na državnim prvenstvima. Volim kad se moja zbirka pokloni nekome, a to najviše ide u Ameriku među naše iseljenike koji to obožavaju jer ih sjeća na dane kad su bili mladi, sjeća ih na bake i djedove, budući da u zbirci ima dosta tradicionalnog govora i naših riječi koje se već pomalo i zaboravljaju. A ja sam čovjek s komina, iz konobe i ljubomorno čuvam tu našu tradiciju. Tu imam svoju kućnu konobu, imam masline, imam svoj mir, tu sam, a gledam prema velikom svijetu, ništa mi ne promiče, sve pratim, vidim da se sve mijenja i da će način života kao što se živio dosad poći u zaborav.

Gastro&Wine: Jeste li razmišljali možda da neka jela nazovete po nazivima svojih pjesama i servirate neku poemu recimo uz neko jelo, da to nekako spojite, s obzirom na to da vašu hranu mnogi opisuju kao poeziju?

Pratim trendove, a čini mi se da trend nazivanja jela nije baš aktualan, ako i je, ja ne slijedim taj stil. Jer u kuhinji, kao i u modi i svemu ostalom, ima stilova. Moj je stil stavljanje namirnice u prvi plan. Dajemo važnost namirnici na prvom mjestu.

Gastro&Wine: Što su recimo neka najzahtjevnija jela koja su gosti tražili?

Najkompliciranija ili najteža jela ne postoje. Postoje jela koja mi stavimo na kartu i za koja znamo da imamo kvalitetnu namirnicu i da ćemo ih kvalitetno napraviti i servirati gostu. Mi izlazimo u susret gostima uvijek i što god oni traže, mi nastojimo ispoštovati. Znam da mediji vole čuti kako je gost poželio nešto čega nije bilo pa sam ja sjeo na helikopter i odletio po ovo ili ono. Međutim, naši su gosti realni, a ako slučajno naruče nešto čega trenutno nemamo, ja im kažem: “Gospodine ili gospođo, mi to danas nemamo, ali vi ste tu do nedjelje, i mi ćemo to za vas stvoriti sutra ili prekosutra, nema što nećemo za vas napraviti tijekom vašeg boravka. A ono što je na našoj karti, to naravno imamo.” Cilj nam je da se svaki gost osjeća posebno i fokus ALH grupacije je isključivo na gostu. I ja svojim kuharima govorim, pogotovo ovima mlađima koji dolaze: gost, gost, gost! Gost je broj 1. On je sletio u Čilipe na aerodrom, on je uzeo taksi, platio pristojbu, on je platio hotel, on je došao u Hrvatsku, za razliku od možda 90 posto našeg osoblja koji nije posjetio njegovu zemlju. Ja cijenim to što je taj gost izdaleka došao upravo kod nas. Gosti iz Venezuele ili Brazila dolaze svake godine u Hrvatsku. Imam gosta koji dolazi dva puta godišnje iz Brazila. Sad će netko reći da on ima novca. Nije u tome stvar.

Gastro&Wine: Pa da, može on za svoj novac ići gdje god želi.

Tako je. Ali on dolazi u Hrvatsku. A mi ovdje na jugu volimo biti dobri domaćini, volimo lijepo ugostiti.

‘Stažirao sam po desetak dana kod Igora Jagodica u Strelecu, u restoranu Piccolo Lago u Italiji s dvije Michelinove zvjezdice, u Vermeeru u Amsterdamu…’

Gastro&Wine: A dobro, što taj gost iz Brazila voli jesti, što njega tu zanima?

Sve ga zanima. Najviše voli ribu, a za vrijeme njegova boravka obavezno mu od tri do četiri puta pečemo ribu u soli, ribu u krustu od soli. To voli, u tome uživa. Voli morske plodove i sve iz mora, ali ribu naglašava.

Gastro&Wine: Imate i jako puno gostiju Amerikanaca?

Da, dolazi nam puno Amerikanaca koji su jako dragi gosti i svaki ugostitelj voli gosta iz Amerike jer oni imaju posebnu kulturu stola i uvijek naglase da prepuštaju osoblju da im nešto preporuči. Jako su komunikativni, vole Hrvatsku, vole ovu čistoću, vole ovaj osjećaj sigurnosti, a mnogi od njih prije dolaska dosta čitaju o Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici, pa i o Domovinskom ratu. A jednostavno su zapanjeni Dubrovačkom Republikom, tim zakonima i pravilima koja su vrijedila prije sto godina, a i danas su aktualna. Zapanjeni su našim sportašima i našom kulturom i hranom. Svatko tko uđe u hotel, tko uzme sobu, on je za nas svetinja i u svemu što traže im pomažemo. Često žele kušati i nešto izvan hotela pa me znaju pitati: “Petre, molim te, gdje si ti zadnji put bio sa svojom ženom na večeri, molim te, pošalji me tu.” Oni znaju za ove restorane po Dubrovniku koji su na glasu, ali žele vidjeti i neku malu betulu, mali domaći obiteljski restorančić. Pa evo, kad moji gosti idu prema Konavlima, nekad im kažem da pogledaju jer je blizu tih restorana i moja kuća, onda oni dođu sutradan u hotel i kažu: “Bili smo na večeri, lijepo smo se proveli, a vidjeli smo i gdje vi živite.” Tako da se tu uvijek događa i neko prijateljstvo, ostajemo u kontaktu i na društvenim mrežama, pa onda oni šalju svoje prijatelje. Ovo je jedan vrlo dinamičan i zahtjevan posao u kojemu vas gosti oplemenjuju i nadahnjuju da budete još bolji.

Gastro&Wine: Na TripAdvisoru nazivaju vas ne samo najboljim kuharom, već i najzabavnijim.

Ne znam, neka to gosti sami procijene. Ali želim naglasiti da je šef kuhinje u velikom hotelu gdje se to naziva executive chef, nula bodova bez staffa. Da ja nemam svog Gorana Boškovića, mogao bih odmah skočiti tu s balkona. Jer ovaj hotel ima četiri restorana, ne mogu ja biti u sva četiri odjednom. Svi moji voditelji restorana su tu alfa i omega. Moj suchef Goran Bošković je tu došao još prije mene, a ja sam od 2011. To je vrhunski profesionalac, a ja sam tu gdje jesam zahvaljujući ljudima poput njega kojima mogu dosta stvari prepustiti. Jer bitan je cijeli tim, a ja sam tu samo dirigent. To su sve profesionalci koji znaju note i imaju instrumente, a ja sam tu samo da malo dajem takt.

Gastro&Wine: Svake godine odlazite na dva, tri tjedna u vrhunske svjetske restorane i ondje radite besplatno radi edukacije i stažiranja. Kako to izgleda?

Tako je, svake godine uzmem dio svog godišnjeg odmora i pođem negdje raditi kako se kaže, za badave, samo radi staža. Mladi kuhari tako idu po tri, četiri mjeseca, a ja si to zbog obveza ne mogu priuštiti pa idem na desetak dana u neki dobar restoran, preko svojih prijateljstava i poznanstava, kako bih vidio koji su novi trendovi u svijetu.

Gastro&Wine: U kojim ste sve restoranima bili?

Pa evo, zadnje sam bio u Ljubljani kod Igora Jagodica u Strelecu, prije toga bio sam na jugu Italije u jednom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, u Campani la Trade. Bio sam prije četiri godine i u restoranu Piccolo Lago na sjeveru Italije s dvije Michelinove zvjezdice, u restoranu Vermeer u Amsterdamu, u Zagrebu kod Noela, a naši mladi kuhari idu kod Mana. Tako razmjenjujemo iskustva. Plus što idemo i kao gosti, tako da pratimo i gledamo što naši kolege rade i uvijek smo u pokretu. Naravno, i kod nas dolaze drugi kuhari tako da postoji lijepa suradnja. Volio bih da je suradnja još i veća, jer jedni od drugih možemo puno učiti. Recepti nisu da se skrivaju, recepti su da se šeraju, što bi rekli mladi. Od novih ljudi i novih kultura možete samo naučiti.

Gastro&Wine: A koga ste od slavnih kuhara ugostili ovdje?

Znate što, ovdje je prošao kontingent ljudi koji se nisu ni predstavili, a svi kuhari kod kojih sam ja bio na staževima bili su ovdje. Dođu kolegijalno, malo se podružimo i probamo jela.

Gastro&Wine: A od ovih celebritija?

Diskrecija je na prvom mjestu i naš je princip da nikada ne spominjemo imena gostiju jer upravo najvažniji razlog je potpuna diskrecija. To sve osoblje zna i apsolutno poštuje pravo na privatnost svih naših gostiju pa i onih slavnih.

Gastro&Wine: Pripremili ste nam jelo Korijeni, jedan od vaših najpopularnijih specijaliteta. Od čega se ono sastoji?

Korijeni su jedno od naših najpopularnijih jela u restoranu Sensus, kreirali smo ga ja i moj suchef Goran Bošković, a priprema tog jela iziskuje od šest do sedam sati. U potpunosti se sastoji od korjenastog povrća, unutra ide sve što raste ispod zemlje: mrkva, luk, češnjak, tartuf, jeruzalemska artičoka, celer, mladi luk, batat. To je potpuno vegansko jelo. Veganska jela postala su jako popularna. Strašno se mijenja kultura, sve više se traže plant based jela, dolazi nam dosta vegana i vegetarijanaca. Ne možete vjerovati koja je to razlika, na početku moje karijere 1996. i sad, to su ogromne promjene i to treba pratiti doslovno na godišnjoj bazi.

Gastro&Wine: Pretpostavljam da gosti ne traže samo obična plant based jela, već sofisticiranu nadogradnju, da vide što se sve može s tim namirnicama napraviti, i da je to i za vas veliki izazov, kako od nazovimo običnih namirnica napraviti delikatesno jelo? Vi ćete i od kupusa napraviti najbolju deliciju i kreirati neko jelo kakvo ne postoji nigdje.

Tako je, a naša je politika i težimo tome da nema bolje, kvalitetnije i ekskluzivnije namirnice, svaka namirnica je bitna i važna. Ne jedu svi guščju jetru i tatar bifteke, ni ja to ne bih mogao jesti svaki dan. Mi kuhari kad se susretnemo pa pričamo o tome kojih bismo 10 namirnica ponijeli negdje na napušteni planet, meni je na prvom mjestu luk, zatim pomidora, pa panceta, sol, papar.

Gastro&Wine: I inače najviše volite jela bazirana na domaćim namirnicama?

Svakako. Sve što možemo nabavljamo lokalno, i hranu i vina. Mi smo velika grupacija i gledamo zastupiti svakoga pomalo, da su tu zastupljeni vinari iz Konavala, vinari s Korčule, Pelješca, tu iz naše županije, iz Komarne, da gosti kad dođu uživaju i da vide kako ovakva malo zemlja ima veliko bogatstvo. Mi smo mala zemlja, premali smo da bismo se odvajali na neke regije. Hrvatska u srcu i na prvom mjestu. Ponosni smo i drago nam je kad gost zavrti čašu i popije neki naš plavac, kaže da je prije ovog putovanja bio u Italiji i da su nam vina izvrsna. A to su relevantni gosti koji su proputovali cijeli svijet i naša vina uspoređuju s talijanskim, francuskim i drugim najboljim vinima. I vjerujte mi – slušajte goste. Slušajte goste koji dosta putuju jer oni su jedini relevantni. Znate, kad bi mene sad došao ocjenjivati netko tko se bavi ocjenjivanjem, to može biti malo i pristrano, ali gosti koji svake godine putuju na četiri, pet mjesta u različitim zemljama i destinacijama po cijelom svijetu, ako mi uspijemo oduševiti takvog gosta, onda mi je to jako važno i osjećam se bolje. Jer uvijek mislim kako tamo vani u nekom restoranu, u nekom hotelu, u nekom gradu, da tamo izvanzemaljci kuhaju, a onda kad dođete, kad vidite, to su isto ljudi od krvi i mesa i isti taj gost koji je izabrao nas, prije toga je bio tamo.