Da stranke koje su pobrale glasove nezadovoljnika i razočaranih birača ljevice i desnice, onih koji više ne vjeruju političkim mastodontima i njihovu klijentelističko-nepotističkom načinu vladanja, mogu evoluirati u jednom izbornom ciklusu, pa makar i kratkom, dokaz su mostovljani, nekadašnja nakupina inkopatibilnih jedinki, prepoznatih po prevrtljivosti kojom su iritirali javnost.

Otkad su se na jedvite jade upoznali i okusili slast vlasti koje su se nekim čudom iz principa bili spremni odreći, moglo bi se zaključiti da su ipak preboljeli dječje bolesti i prestali se ponašati infantilno, vjerojatno u strahu da bi to birači u trećem pokušaju mogli još više kazniti. Isto se ne može reći za Živi zid, sljedbu koju je za sobom povukao Ivan Vilibor Jesus Christ Superstar Sinčić, koja je svojim anarhističko-nerealnim, neizvedivim i neodgovornim obećanjima uspjela zavesti preko 100.000 naivnih idealista, mahom mlađe dobi, onih koji su ostali bez svake nade. Budući da se, po mnogim pokazateljima, radi o izgubljenim biračima ljevice, onima koje je Zoran Milanović u posljednjih pet godina uspješno uspio otjerati od i iz SDP-a, stvar je za SDP utoliko tragičnija…