Da Zdravku Mamiću novinari nisu davali medijski prostor šakom i kapom, ne bi nikada postao toliko moćan da može ‘imati svoje ljude na VRHOVNOM SUDU’ i biti jedan od glavnih likova Football Leaksa. Do sada mu nitko nije odolio pa čak ni u Međugorju

Postoje ljudi za koje je najbolji protuotrov silenzio stampa. Iliti šutnja tiska. Ma kakve gadarije izvodili u svojoj političkoj perverziji, trebalo bi ih ignorirati. Pak nek truju svoju najbližu okolinu, supružnike, rodbinu, zastupnike u Saboru i mazohiste koji uživaju kad ih se muči bolesnim idejama. Javnost neka puste na miru. Tako bi to trebalo biti kada grešnici s poremećenim sustavom vrijednosti ne bi bili mamac za publiku željnu ekscesa i kada ne bi donosili gledanost i čitanost, dakle pare, medijskim mogulima.

Da treba ignorirati groteskne i poremećene ispade i govor mržnje Željka Glasnovića, konačno su shvatili novinari koji su bojkotirali njegovu presicu na temu nacionalne sigurnosti, i to nakon što ih je nazvao moralnim tifusarima koji imaju moralnu sidu.

Osim militantnog umirovljenog generala Glasnovića, koji je sa svojim performansima odavno trebao biti na promatranju u nekoj drugoj instituciji, a ne u Hrvatskom saboru, tu je i neiživljeni Bad Blue Boy Zlatko Hasanbegović, koji sjajno koristi svaku minutu pred kamerama. Naravno, kad je svjestan da su ga one i stvorile i da je samo zahvaljujući prisutnosti u medijima, koja je obrnuto proporcionalna njegovoj stvarnoj političkoj snazi i rejtingu, od nikoga postao netko. Odnosno – od anonimnog ustašofilnog povjesničara prerastao u ideologa najcrnje desnice u Rvata. Iako je na samom početku svog razornog mandata u Ministarstvu kulture mrtav ‘ladan prekoračio preko kamermana koji mu je pao pred noge, sado-mazo odnos njega i novinara traje i nakon što se upustio u protuprirodni politički blud sa zagrebačkim Miletom Fontanom. Koji našim parama plaća i lukavo koristi medije, a po potrebi i ponižava novinare. A sve pod parolom: “Samo vi mene pljujte! Što vi mene više hračkate, to meni rejting više raste!”

VOĐEN ISTIM INSTINKTOM MALI HASO jedva je dočekao da se nakon godinu dana kilavljenja, na dnevnom redu Sabora nekim čudom nađe interpelacija SDP-a o zabrani ustaškog pozdrava “za dom spremni!” Gdje će suza, nego na oko! I zato se i ovoga puta iskazao svojim retoričkim bravurama, podsjetivši da se rasprava vodi 29. studenoga, na dan kada su pošteni Hrvati u pokojnoj državi organizirali kolinje, dakle “u simboličkom ozračju jugoslavenske avnojevsko-jajačke baštine kojom je nadahnuta”. Dok je interpelaciji, po mišljenju tog uvaženog doktora povijesnih znanosti, mjesto na smetlištu. Nije propustio ni izvrijeđati pučku pravobraniteljicu Loru Vidović, autoricu analize o ustašizaciji zemlje, koja se “mimo nadležnosti i kompetencija drznula u duhu predsjednice općinskog komiteta SUBNOR-a ili referentice za ONO i DSZ docirati što su fašizam i antifašizam koristeći jeftine ideološke floskule”. Osim toga, uvjeren je da ustaški pozdrav nikako ne može biti nelegalan u Hrvatskoj te da je netočno tumačenje Ustava po kojem je antifašizam temelj Hrvatske.

Naravno, nije Haso jedinstvena pojava na političkoj sceni. Sličnih desničarskih ekshibicionista prepuni su parlamenti mnogih zemalja, pa čak i onaj Europski u Bruxellesu. S tom razlikom da se nitko od njih ne bi usudio javno uzvikivati ili ispisivati “Sieg Heil!” pa čak ni notorna Marine Le Pen ili njemački AFD.

No usprkos umivenu licu HDZ-ta, nakaradni povijesni revizionizam, koji je eksplodirao u doba Tome Karamarka, ne prestaje. Na bivšeg šefa, kojeg se lako odrekao, izvlači se i oktroirani predsjednik Sabora Gordan Jandroković-Njonjo, pokrovitelj ustašofilne komemoracije u Bleiburgu koji smatra da su takve pojave u Rvata tek incidentne i nasljeđe ideoloških sukoba prethodne vlasti. Zanimljivo da ni HNS, nekad liberalna stranka, do sada nije inzistirao na zabrani ustaškog pozdrava kao eventualnom uvjetu za opstanak koalicijskog braka iz interesa s HDZ-tom.

Jalovi kakvi jesu, ni Zokini ministri i zastupnici nisu to ni pokušali zabraniti tijekom vladavine SDP-a, kada su kontrolirali dva brda i 2/3 Sabora, pa eto, sad očekuju od europćanskog premijera navodno desnog centra, da to učini umjesto njih. Eh, samo da nije anemičan i da se potajno ne želi svidjeti i Hasinim obožavateljima, mogao je Plenki u maniri Ćaće Sanadera stvar riješiti jednim bagerom i porušiti sve spomenike na kojima se kočoperi “za dom spremni”. Ili možda jednim zakonom po uzoru na austrijskog desničarskog kolegu Kurza koji to izopačeno zadovoljstvo kažnjava sa šest tisuća eura. Ili zatvorom. Pa ti biraj. No u Hrvatskoj stvari nisu tako jednostavne, osobito nakon Pitijskog zaključka Povjerenstva za prošlost, koje je svojim dvosmislenim “Dokumentom dijaloga” ostavilo prostora mašti, kako bi neustavno postalo ustavno.

I NOTORNI VELIMIR BUJANEC, kojem ne trebaju mediji da bi ga stvorili budući da on direktno ili indirektno posjeduje televizije, odnosno harači regionalnom i lokalnom javnom scenom, zaslužio je da ga se više ne spominje. Osim u sudskim izvješćima. No kako institucije u ovoj zemlji – od predsjednice naniže – vole koristiti njegove povremene usluge, bilo preko Facebooka ili malih ekrana, osobito u predizbornim kampanjama, morao je reagirati netko drugi. Na njegovo veliko iznenađenje, učinilo je to Veleposlanstvo Australije, zabranivši ulazak tom pravomoćno osuđenom kokainskom dileru i širitelju govora mržnje i diskriminacije na svim razinama u svoju veliku zemlju, da ne kažemo kontinent. Zašto? Eto, nije prošao sigurnosnu provjeru. Nije prošao ni Jakov Sedlar, autor kontroverznog filma “Jasenovac – istina” u kojem je maestralno krivotvorio prirodu tog najstrašnijeg logora smrti u tzv. NDH. Ovoga puta Sedlar je poželio promovirati svoj film o australskim Hrvatima, no Australcima se ta ideja očito nije svidjela.

U TOM NIZU MEDIJSKIH RADIKALA nikako ne smijemo zaboraviti Zdravka Mamića – Maminja koji svojim kočijaškim prostotama i bljuvotinama upućenima svima i svakome, godinama zagađuje javnu komunikaciju. Odnedavno to čini iz druge države, odakle se javlja umjesto Gospe, siguran da ga neće sustići ruka rvackog pravosuđa. Onog koje ga je i pustilo da odmagli dva dana prije izricanja presude od šest godina zatvora. Čovjek koji je urlao na novinara da je mučko đubre, slao predstavnike sedme sile u p… materinu provokatorsku ili divljao tijekom svog one-man showa uz tekst “J… ti Joca Amsterdam mater, p… ti materina balava, nepismena, đubre jedno smrdljivo” i tako dalje, ni po čemu nije zaslužio medijski prostor. Da mu ga nisu dijelili šakom i kapom, ne bi nikada postao toliko moćan da može “imati svoje ljude na Vrhovnom sudu” i biti jedan od glavnih likova Football Leaksa. Ali, eto, do sada mu nitko nije odolio pa čak ni u Međugorju.

Za razliku od novinara, koji bi trebali ignorirati takve opasne manipulatore gladne publiciteta, jedini koji su trebali reagirati na bolest koja se prenosi medijima nedodirljivi su članovi jedne od najneučinkovitijih institucija u Rvata – Agencije za elektroničke medije. Divljala je “Bujica” još u doba vlade Zoke Milanovića, štancale su se emisije u kojima se umjesto s “dobar dan” redovito pozdravljalo sa “za dom spremni”, vrijeđalo se Srbe, Rome, žene, antifašiste, no u Agenciji su godinama za takve stvari imali problema sa sluhom. Prema tumačenju te besmislene institucije, govor mržnje nije dovoljno jasno definiran pa nisu imali razloga upotrijebiti oruđa koja im zakon daje. A to su novčane kazne, gašenje kontaminiranih programa na nekoliko dana ili trajno ukidanje koncesije. Učinili su to tek kada su im pod prozore nagrnule proustaške demonstracije pod vodstvom bivšeg potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša.

KONAČNO IM SE OPET OMAKNULO da na 24 sata oduzmu dozvolu lokalnim televizijama zbog reemitiranja notorne “Bujice” u kojoj se pozivalo na nasilje prema migrantima. Je li ih to zamolio netko iz Vlade, svjestan da ta emisija radi u korist Kolinde, neokrunjene kraljice radikalne desnice koja s puno razumijevanja prima predstavnike inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, teško je procijeniti. No očito su u strahu za vlastite guzice ovoga puta odlučili poslušati ono drugo brdo i izbjeći grijeh nečinjenja. Da je mudrosti, i predsjedničin sve opasniji ekshibicionizam trebalo bi ignorirati. Ozbiljni mediji trebali bi prestati pratiti njene estradno-promidžbene aktivnosti i pustiti je da caruje u Paninijevu albumu sa sličicama nogometaša. A može i tenisača. Jer jedini lijek protiv udomiteljice pasa na Pantovčaku i populizma kao takvog je silenzio stampa.

Komentiraj