OTROVNA POLITIKA: Domovinski preokret

Ostaje enigma zašto je Škoro iznenada napustio prvu liniju političke fronte u maniri Ćaće Sanadera, koji je također izjavio da je odradio svoju dionicu, hvala i doviđenja!

Znakovita rečenica „Vrijedilo je!“ kojom je donedavni vođa krajnje desnice, populistički šaljivdžija Miroslav Škoro, tronuto zaključio svoju neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta, izazvala je mnoge upitnike, ne samo u široj javnosti već, čini se, i u njegovoj najbližoj okolini. Ukratko: šok i nevjerica! Pitanje je, dakako, kome je vrijedilo i koliko. Njegov je neočekivani potez ekspresno izazvao i preokret unutar naizgled harmoničnog Domovinskog pokreta, kojem se malo tko nadao. Samo u nekoliko dana uzoriti članovi Škorine sljedbe zasuli su internet i medije popriličnim količinama prljavog veša, pa ako je itko imao iluzije o idiličnim odnosima na desnoj strani rvackog političkog spektra, ljuto se razočarao.

Najviše iznenađena i uvređena je Škorina rođena sestra Vesna Vučemilović, koja je na pasja kola napala bracine donedavne najbliže suradnike, uvjerena da je njegova iznenadna odluka iznuđena, za što su, kako reče, krive HDZ-tove podguzne muhe. Dočim je stranačkoj PR savjetnici, mlađahnoj Mateji Jozeljić, obećala da će joj osobno zakrenuti vratom! I to zato što je Škorinu ostavku objavila na službenim stranicama stranke na Facebooku. Posebno je ispalila na mozak i zbog Marija Radića, zamjenika predsjednika i financijera Domovinskog pokreta, kojem ne pada na pamet dati ostavku. Za razliku od Darija Žepine, donedavnog tajnika stranke, koji ju je promptno dao, navodno i zato što je već godinu dana pod istragom policije zbog nelegalnog prisluškivanja maga političkog marketinga Mate Radeljića. Nakon svega nastavljen je rat priopćenjima u kojem je seka Vesna zaprijetila „spletkarošima“, koji žele da sve bude po njihovom, da taj scenarij neće gledati jer Domovinski pokret nije ničija prćija!

Teške riječi kojima se čovjek ne bi nadao od inače suzdržane i fine gospođe sa znanstvenom karijerom, koja je s pozicije potpredsjednice bracinog obiteljskog Domovinskog pokreta u ime vjere u Boga i naroda kao takvog, krenula spašavati Rvacku od zlih ljevičara, kriptokomunista i jugonostalgičara te zatiranja nacionalnih i obiteljskih vrednota. A sada će je vjerojatno pedalirati iz stranke.

No čini se da takav oblik komunikacije nije ni bio neuobičajen u navodno monolitnom i bogobojaznom pokretu pravih Rvatina koje brane konzervativna uvjerenja. Budući da je SDP u rasulu i posvađan sam sa sobom, utješno je nekima vidjeti da je još gore među redovima zadrigle desnice. Jer kada ti divni ljudi skinu rukavice, sočne uvrede padaju da se sve praši. Dok su razlozi raskola sigurno dublji od rata taština i povrijeđenosti ega pjevača lakih nota Miroslava Škore, naviklog da mu publika plješće i u zanosu urla njegove narodske megauspješnice. Iako sam tvrdi da nije ni bolestan, ni ucijenjen, već odlazi s predsjedničkog mjesta zbog valjanja njega i njegove obitelji po medijskom blatu.

Ipak, ostaje enigma zašto je tako iznenada napustio prvu liniju političke fronte u maniri Ćaće Sanadera, koji je također izjavio da je odradio svoju dionicu, hvala i doviđenja! Je li projekt Miroslav Škoro, nakon tri izborna poraza, postao preskup i neisplativ za svoje investitore koji su očekivali više, jesu li drugari oko njega stvarno bili upleteni u neke nedopuštene posliće ili je Škorin privatni biznis, uključujući koncerte, počeo previše patiti, možemo tek naslućivati. Za utjehu, on će ipak i dalje primati saborsku plaću, zlu ne trebalo. Toliko o njegovom osobnom žrtvovanju za rvacki narod i boljitak domovine.

Očekivano, Škorin odlazak s mjesta velikog vođe izazvao je i brojne spekulacije na temu njegove možebitne umočenosti u koruptivnu mrežu pokojnog gradonačelnika Mileta Bandića, s kojim su ga neraskidivo vezale adventske kućice i skupi parking pored bolnice Merkur. A po čemu su, navodno, krenuli čačkati nadležni organi. Navodno.

Teško se oteti dojmu da je, usprkos velikim riječima, patetičnom patriotizmu i pozivanju na narod, stvarni motiv začetnika ovog opskurnog pokreta sastavljenog mahom od HDZ-tovih otpadaka, bilo nešto drugo. Moć i pare su posljednji afrodizijak, kaže stara poslovica. Budući da je pare do sada imao, Miroslav Škoro očito se palio na moć, a oni oko njega imali su vjerojatno i neke dodatne interese.

Osim preokreta u Domovinskom pokretu, došlo je i do preokreta u poimanju građanske ljevice, a izazvala ga je imovinska kartica Urše Raukar, nove saborske zastupnice, koja je uvjerljivo najbogatija u Hrvatskom saboru. Za političke oponente i razne medijske moralizatore, Možemo! odjednom više nisu divlji aktivisti i klošari s ceste, već dokoni salonski ljevičari i rentijeri koji samo glume svoja politička uvjerenja.

Zanimljivo je kako je Urši Raukar, zastupnici zeleno-lijeve platforme koja je u imovinskoj kartici pošteno nabrojila sve što je naslijedila i dobila natrag denacionalizacijom, taj imetak neoprostivi grijeh, dočim je HDZ-tovcima i ostalim ljutim desničarima, koji su se svojih pokretnina i nekretnina dokopali na sumnjive načine, osobna materijalna situiranost samo plus. Odnosno, garancija da neće krasti kao narodni zastupnici. U kakofoniji koja je nastala, a u koju su se uključili i mnogi koji se inače kunu u Tuđmanovu doktrinu svetosti privatne imovine, očito je najveći Uršin krimen to što je ustrajno na pogrešnoj strani političkog spektra. Da je, kojim slučajem, izabrana u Sabor s liste HDZ-ta ili s mjesta predsjednice udruge U ime obitelji, ovakvih rasprava zacijelo ne bi bilo. Dapače, ponosili bi se njome.

Mnoge je dodatno razgnjevio podatak da je Urša Raukar, koja se desetljećima kao aktivistica suprotstavljala raznim vlastima i zalagala za javno dobro, direktan potomak hrvatskog plemstva, što do sada nije javno isticala. Kao ni činjenicu da je pra-praunuka Ivana Kukuljevića Sakcinskog, povjesničara, književnika, političara, osnivača arheološke znanosti u Hrvatskoj, velikog župana zagrebačkog i vatrenog Ilirca koji je održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru davne 1843. 

Da, Uršino bogatstvo stjecano je generacijama, davno prije divljeg neoliberalnog kapitalizma i kriminalne privatizacije, dapače, još u doba feudalizma. Je li ona osobno za to odgovorna? Ili se prilikom denacionalizacije imovine koju je njenoj obitelji oduzela desničarima mrska Jugoslavija, trebala odreći svojih nekretnina u korist HDZ-tovih novopečenih tajkuna kao što su Miroslav Kutle, Ivić Pašalić, Ivo Sanader ili Zdravko Mamić? Čija je supruga, usput, uplatila u državni proračun 45 milijuna kuna koje je Maminjo isisao iz Dinama, a da je nitko pritom nije pitao otkud joj tolike pare.

A sada propituju imovinu Urše Raukar koja je cijeli svoj profesionalni život pošteno radila svoj glumački posao u ZKM-u i bila društveno angažirana. Od Domovinskog rata, kada je s ostalim glumicama obilazila dečke na prvoj liniji fronte, preko borbe za povratak imena Trga žrtava fašizma, protiv devastacije Cvjetnog i Varšavske, kao i nakaradnog projekta Manhattana na Savi, kojim je pokojni Mile želio potaracati Hipodrom.

Zanimljivo kako su se osobito osjetili pozvanima borci protiv egalitarizma, uranilovke i socijalističkog samoupravljanja. Jer valjda nekome tko je plemićkog porijekla nije dopušteno biti pripadnikom građanske ljevice. I što je najgore, nad Uršom se zgražaju i intelektualci lijeve provenijencije koji ne mogu sakriti svoj rvacki jal i jad zbog toga što su njihovi preci možda bili Uršini kmetovi.

Eh, što bi tek dao Franjo Tuđman, sin seljaka iz Velikog Trgovišća i tvorac ideje o 200 bogatih obitelji, da se mogao podičiti time da je potomak Ilirca plave krvi ili da mu je netko iz obitelji ikada prismrdio Hrvatskom saboru, a kamoli u njemu održao prvi govor na hrvatskom jeziku.

Ni Miroslavu Škori, bivšem predsjedniku Komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka, poznatom po tome što je početkom Domovinskog rata zapalio preko bare, sigurno ne bi bilo mrsko pohvaliti se nekim pretkom koji je pisao prve stihove na hrvatskom jeziku.

Umjesto toga, on je sa sigurne udaljenosti skladao srcedrapateljnu uspješnicu „Ne dirajte mi ravnicu“, da bi Urši Raukar i platformi Možemo! u žaru predizborne kampanje poručivao: „To niti je zeleno niti lijevo, to je ekstremno lijevo i to će biti raskrinkano! Tako mi Bog pomogao!“ Bog mu očito nije pomogao pa je on revoltirano izazvao preokret u Domovinskom pokretu. Kakav će to preokret izazvati na političkoj sceni, to ćemo tek vidjeti.

Komentiraj