OTKRIVAMO PROGRAM RADA DRAŽENA RAJKOVIĆA: ‘Hrvatska javnost doživljava HRT kao ustanovu u kojoj vlada duboka i teško iskorjenjiva korupcija’

Nacional otkriva programa rada i upravljanja HRT-om od 2022. do 2026. s kojim se na natječaj za ravnatelja HRT-a prijavio Dražen Rajković, bivši član Nadzornog odbora HRT-a koji pokazuje da je dubinski upućen u kompleksne probleme javnog medijskog servisa

Nacional je tijekom prošlog tjedna došao u posjed programa rada i upravljanja HRT-om od 2022. do 2026. godine s kojim se na natječaj za ravnatelja HRT-a prijavio Dražen Rajković: radi se o dokumentu ispisanom na preko stotinu stranica koji može poslužiti kao precizna analiza stanja javnog TV servisa, ali i razorna kritika modela i načina upravljanja HRT-om. Rajković je danas rukovoditelj Službe za razvoj i planiranje u JANAF-u specijaliziran za ekonomsko-tehničke analize.

Dražen Rajković bivši je član Nadzornog odbora HRT-a i ravnatelj HHO-a, novinar, publicist i ekonomist. Autor je knjiga “Cijena rata” i “Kako je Sanader ukrao Hrvatsku”, a ostao je zabilježen njegov snažni angažman upravo na HRT-u, kada je čak podnosio kaznene prijave protiv vodećih ljudi kuće zbog kriminalnih radnji teških više milijuna kuna. Rajković ne slovi kao favorit u ovoj utrci, no računa na svoje dobre reference, snažni imidž borca protiv korupcije i ustrajno zalaganje za slobodu javne riječi.

“Hrvatska radiotelevizija (HRT) u drugoj polovini 2021., nakon uhićenja njezina glavnog ravnatelja osumnjičenog za posredovanje u korupciji, ima najniži ugled u svojoj povijesti. Ta je medijska kuća, s genetskim kodom državno-partijske RTV u vječnoj tranziciji u javni medijski servis, zrela za temeljite promjene koje mogu doći samo izvana, jer unutarnje snage ne jamče nikakve promjene, štoviše, zalog su nastavka dosadašnjeg potrošenog, neadekvatnog i neučinkovitog modela poslovanja koji je stvorio i perpetuira nezadovoljavajuću programsku kvalitetu HRT-a”, stoji u uvodu njegova programa. On za HRT predlaže dvanaest konkretnih mjera grupiranih u pet područja – od kadrovskog, organizacijskog i financijskog restrukturiranja, preko tehnološke obnove i transformacije u digitalnu operaciju, do povećanja proizvodnje programskog sadržaja, transparentnosti poslovanja i većeg sudjelovanja građana. Današnji HRT on opisuje narodnom uzrečicom “puno para za malo muzike”, no istovremeno smatra da se radi o “jedinoj javnoj instituciji u kojoj se u relativno kratkom razdoblju i s postojećim nezavisnim i stabilnim modelom financiranja mogu provesti dalekosežne promjene”.

‘Sramoćenjem nekad ugledne institucije’ Dražen Rajković naziva podizanje tzv. SLAPP tužbi protiv medija i novinara koji kritiziraju rad HRT-a, pa čak i vlastitih zaposlenika te nedosljednosti u nabavi vanjskih sadržaja. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

“Skandalozno je što je glavni ravnatelj HRT-a prvi čelnik nekog javnog medijskog servisa u povijesti kojeg je (krajem lipnja) u vlastitoj kući uhitila policija i privela ga u istražni zatvor. Iako je bivši glavni ravnatelj uhićen radi posredovanja u vanjskoj korupciji, ubrzo su mediji doznali da se istraga proširila i na poslove koje je sklapao dok je bio šef Tehnike, uključujući i razvijanje i održavanje za budućnost javnog servisa ključne internetske platforme HRTi, putem koje je HRT-ov program dostupan putem interneta. Po globalnom indeksu percepcije korupcije Hrvatska se 2020. nalazila na 63. mjestu u svijetu, a od članica Europske unije od nas su lošije plasirane samo Rumunjska, Mađarska i Bugarska. Isto tako, nedvojbeno je da hrvatska javnost ima percepciju HRT-a kao institucije u kojoj vlada duboka, endemska i teško iskorjenjiva korupcija”, upozorava Rajković. Upozorava na česte smjene ravnatelja iz političkih razloga, zatim potrošenost, neadekvatnost i neučinkovitost modela poslovanja HRT-a, sramotnu razinu transparentnosti javnog servisa, sumnje u pouzdanost financijskih izvješća i slično te dramatičan pad gledanosti u odnosu na konkurenciju.

“Vladarima HRT-a nije uopće stalo do prihoda od oglasa, njima je prelazak na nove metode mjerenja gledanosti – po kojima je, vidi čuda, HRT1 odjednom gledaniji od Nove TV i RTL-a, a HTV2 od Doma TV i RTL2 – bio od presudne važnosti kako bi se očajnički izborili za svoj opstanak kod utjecajnih krugova, čiju podršku imaju samo dok pred njima održavaju privid da je javni servis relevantan i utjecajan. Pa čak i kad to stvarno odavno više nije!” upozorava ovaj kandidat za ravnatelja. “Gledatelji i obveznici RTV pristojbe itekako su svjesni silne neučinkovitosti javnog servisa, koji od svoja dva nacionalna konkurenta, Nove TV i RTL-a, ima osam do devet puta više zaposlenih, dva do tri puta manje prihode po zaposlenom, dok ga tri do četiri puta skuplje košta jedan postotni bod gledanosti, i to od novca prikupljenog većinom od siromašnijeg stanovništva. Pritom, oba konkurenta sama proizvode sav domaći program, dok HRT daje u vanjsku produkciju sav dramski i najveći dio dokumentarnog programa. Stoga je teško očekivati da će se duže vrijeme moći održavati društveni konsenzus oko dosadašnjeg položaja HRT-a bez poduzimanja dramatičnih promjena u toj kući”, dijagnosticira Rajković.

“Sramoćenjem nekad ugledne institucije” naziva podizanje tzv. SLAPP tužbi protiv medija i novinara koji kritiziraju rad HRT-a, pa čak i vlastitih zaposlenika te nedosljednosti u nabavi vanjskih sadržaja. Javnom TV servisu, upozorava, zapravo otkucava vrijeme jer su brojna istraživanja na europskom nivou pokazala da će ovakve institucije nestati ako se ne prilagode novim okolnostima. U prvim mjesecima mandata on namjerava odrediti koliko je viška među 2920 stalno zaposlenih na HRT-u a uštede – koje je moguće procijeniti na 130 milijuna kuna – usmjeriti u proizvodnju programa. “Cilj kadrovskog restrukturiranja je smanjenje broja stalnih zaposlenika na oko polovinu današnjih, dakle ne više od 1500, ali bit će to obrazovaniji, produktivniji i bolje plaćeni profesionalci”, objašnjava Rajković i potom eksplicira namjeru unaprjeđenja kvalitativne strukture zaposlenih. U svojoj analizi on je detektirao značajne nepravilnosti u radu poput kršenja radnih obveza, proizvoljnog radnog vremena, falsificiranje evidencije o godišnjim odmorima, toleriranja nepismenih tekstova ili slabe motivacije zaposlenicima da u svom radu pruže išta više od neophodnog minimuma. “Čini se kako nitko nije u stanju natjerati jedan dio zaposlenika HRT-a da redovito dolaze na posao, jer kada god se do javnosti probiju rezultati interne kontrola ulaza i izlaza na Prisavlje otkrije se kako veliki broj zaposlenika ima manjak sati ili da ih više stotina dođu na posao samo nekoliko dana mjesečno!” upozorava.

 

Rajković u prvim mjesecima mandata namjerava odrediti koliko je viška među 2920 stalno zaposlenih na HRT-u a uštede – koje procjenjuje na 130 mil. kuna – planira usmjeriti u proizvodnju programa

 

Zakon o HRT-u i ugovor s Vladom, smatra, onemogućuje prelazak na nove tehnologije, a predlaže i unutarnju integraciju u samom HRT-u i vanjsku integraciju s najraznovrsnijim reprezentantima hrvatskog društva, i to na više razina. U tehnološku modernizaciju, predlaže Rajković, treba uložiti najmanje 150 umjesto dosad planiranih 50 milijuna kuna te ukazuje na primjer poljske javne televizije koja je novac povukla iz europskih fondova. Smatra da najmanje 250 tisuća kućanstava krši zakon i ne plaća pretplatu, a njihovim uvođenjem u sustav postiglo bi se smanjenje cijene pretplate s 80 na oko 66 kuna. Za početak, on ima ambiciju to učiniti s njih 50 tisuća. “Glavni urednik svih programa HTV-a (onaj isti koji je napustio radno mjesto u trenutku uhićenja glavnog ravnatelja, kako bi kao komentator izravno prenosio sportske događaje s Olimpijade u Tokiju), ne tako davno je pred Programskim vijećem izjavio ‘kako bi HRT radio čuda kad bi se pretplata povećala s 80 na 96 kuna’, sukladno dopuštenom zakonskom limitu. Riječ je o pravom nonsensu i potpunom nerazumijevanju socioekonomske dinamike hrvatskog društva, što je luksuz koji sebi visoki dužnosnik javnog servisa naprosto ne smije dopustiti. Naime, ljudi na vlastitoj koži osjećaju da HRT već ima relativno najveću RTV pristojbu u Europi, mjereno udjelom u BDP-u po stanovniku”, piše u Rajkovićevu programu. U segmentu oglašavanja, upozorava, HRT je bio pribjegao dampingu cijena i tako zapravo postao predvodnik nelojalne konkurencije. “Ostaci takvog ponašanja postoje i danas, jer, primjerice, jedna agencija u vlasništvu bivšeg djelatnika marketinga HRT-a, koja radi uglavnom samo s javnim servisom, ima najveće količinske popuste i posreduje u prodaji značajnog dijela oglasa HRT-u”, navodi Rajković i nudi postavljanje ovog segmenta na potpuno nove osnove kroz niz konkretnih mjera. Planira i obnovu dramske i dokumentarne proizvodnje, produciranje barem desetak filmova i nekoliko televizijskih serija godišnje, a o vanjskoj produkciji navodi sljedeće: “Uz inzistiranje na uredničkoj neovisnosti i odgovornosti u izboru ponuđenih projekata s tržišta, planski, po pozivu, od najcjenjenijih domaćih autora naručivat će se, pripremati i proizvoditi fundamentalni nacionalni projekti. Kvaliteta i način obrade takvih tema mora omogućiti uspješan plasman proizvedenih sadržaja na svjetskom TV tržištu”. Rajković predlaže i osnivanje “posve samostalnih i neovisnih produkcijskih centara u Zagrebu i Splitu, odnosno funkcionalno i tehnički potpuno opremljenih studija, od kostima do drugih rekvizita, potrebnih za dramsku i dokumentarnu proizvodnju”, digitalizaciju kompletnog fundusa i snažan iskorak u multimedijski prostor.

‘Skandalozno je što je glavni ravnatelj HRT-a kazimir bačić prvi čelnik nekog javnog medijskog servisa u povijesti kojeg je u vlastitoj kući uhitila policija i privela ga u istražni zatvor’, piše Rajković. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

“Na neodrživost postojećeg modela poslovanja HRT-a ukazuje i nedopustivo niska, rekli bismo čak i sramotna, razina transparentnosti javnog medijskog servisa. Već i sami ovaj natječaj bolan je dokaz tog žalosnog stanja!” tvrdi on. Obećava i da će se na internetskoj stranici HRT-a, nakon pravne konzultacije o primjeni GDPR uredbe EU-a o zaštiti podataka, redovito objavljivati i ažurirati podaci o plaćama i poslovno uvjetovanim troškovima višeg i srednjeg menadžmenta HRT-a, a po ugledu na britanski BBC, koji takvu praksu njeguje već nekoliko godina. On kao ravnatelj odrekao bi se statutarnog prava o samostalnom sklapanju poslova vrijednih do 10 milijuna kuna i vratio taj limit na 5 milijuna.

HRT je daleko od civilizacijskih standarda, pa će ta kuća sljedećih tjedana i mjeseci morati proći kroz početnički tečaj prepoznavanja i zaštite svih onih varijanti ljudskih prava na kojima je ozbiljno zakazao, a tu u prvom redu mislimo na spolnu ravnopravnost, poglavito s obzirom na nedavni skandalozan tretman prvog ozbiljnog prijavljenog slučaja seksualnog uznemiravanja”, referira se Rajković na nedavna otkrića Nacionala o aferi zlostavljanja na Prisavlju. Odmah će, najavljuje, i povući sve SLAPP tužbe protiv novinara i medija i uložiti maksimum u smanjenje današnje izrazito visoke centraliziranosti javnog servisa u Zagrebu, ali i dokinuti “ljetnu shemu”, mahom repriznu kao “sramotnu izmišljotinu iz hrvatske prakse”. Na koncu, osnovat će se nova služba strategije koja će se baviti razvojem i promišljanjem budućnosti HRT-a i pojedinih njegovih dijelova.

Nakon što je bivši novinar i današnji karijerni diplomat Vladimir Drobnjak otklonio neslužbene, ali vrlo uvjerljive ponude da preuzme mjesto ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, obezglavljene pritvaranjem dosadašnjeg ravnatelja Kazimira Bačića u velikoj USKOK-ovoj antikorupcijskoj akciji, premijer Andrej Plenković našao se u problemu. Na raspisani javni natječaj se po neslužbenim informacijama prijavilo čak šesnaest kandidata, među kojima i brojna javnosti poznata imena koje će u formalnoj proceduri najprije provjeriti Nadzorni odbor HRT-a ovog tjedna, potom će biti proslijeđena saborskom Odboru za informiranje, informatizaciju i medije koji će sa svim kandidatima obaviti razgovore, a na koncu bi jedno ime trebalo biti upućeno na usvajanje u Saboru. Radit će se nesumnjivo o političkoj odluci, prije svega u krugu HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, što znači da se po ustaljenoj praksi čeka mig Andreja Plenkovića – a on, po svemu sudeći, nakon Drobnjakova odustajanja zasad ne odaje signale o tome tko je njegov favorit. Kuloari na HRT-u učestalo spominju ime nekadašnjeg zaposlenika javnog servisa i kratkotrajnog glavnog urednika televizijskog informativnog programa Roberta Šveba, no zasad se doista radi tek o nagađanjima.

 

Rajković ističe kako je vrh HRT-a skandalozno tretirao ozbiljni prijavljeni slučaj seksualnog uznemiravanja u čijem je središtu Mislav Stipić i kaže da je HRT daleko od civilizacijskih standarda

 

Za novog ravnatelja HRT-a uz spomenutog Šveba natječu se između ostalih Anja Šovagović Despot, javnosti nepoznati Krešo Ćosić, urednik programa za Hrvate izvan Hrvatske i bivši ambasador u Makedoniji Ivan Kujundžić, Josip Krželj s Radio Splita, bivša rukovoditeljica financija HRT-a Gordana Grandov, bivši novinar i urednik Večernjeg lista Željko Valentić, zatim Anita Šimić Bitunjac, producentica Sanja Ivančin, povjesničar Dario Špelić, urednik HTV 4 Dražen Miočić, nekadašnji član Nadzornog odbora HRT-a Dražen Rajković i drugi. Nakon skandala s hapšenjem dosadašnjeg ravnatelja Bačića, procedura izbora njegova nasljednika nesumnjivo će biti znatno vidljivija u javnosti, posebno kada proces dođe u fazu intervjua pred saborskim Odborom za informacije, informatizaciju i medije. Ondje bi, procjenjuje se, postupak donekle mogao nalikovati prošlotjednom intervjuiranju kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, o čemu su mediji ekstenzivno izvještavali.

Kandidatkinja za ravnateljicu HRT-a Anja Šovagović Despot svojedobno je bila predsjednica HDZ-ova Odbora za kulturu, a spominjana je čak i u kontekstu ministrice kulture u doba kada je strankom upravljao Tomislav Karamarko. Bila je na čelu Nadzornog odbora HRT-a i uspjela izboriti smjenu Gorana Radmana, a glasno je prosvjedovala zbog netransparentnih ugovora s nezavisnim producentima, “zlatnih padobrana” za menadžere i drugih dvojbenih praksi na Prisavlju, nakon čega su podnesene prijave Državnom odvjetništvu. Bunila se i zbog izbora Kazimira Bačića pa je ubrzo raspušten kompletan Nadzorni odbor HRT-a. Robert Šveb bio je zaposlenik javnog TV servisa još u doba studiranja, potom se zaposlio kao inženjer u odjelu informatike, a karijeru na HRT-u nakratko je prekinuo odlaskom u London i pokretanjem tvrtke specijalizirane za sustave automatizacije televizijskih procesa u produkciji i emitiranju programa. Sredinom dvijetisućitih vraća se u Zagreb na poziv Mirka Galića i postaje savjetnik, a potom i glavni urednik televizijskog informativnog programa. Nakon samo osam mjeseci daje ostavku jer je javni servis od RTL-a izgubio bitku za televizijska prava prijenosa rukometnog prvenstva, što je on pravdao kao financijski odgovoran potez. Producentica Sanja Ivančin nekada je vodila kompletnu produkciju HRT-a i javljala se na ranije natječaje za ravnatelja, a rukovoditeljica financija Gordana Grandov vodila je spor s HRT-om oko sistematizacije radnih mjesta te u javnosti upozoravala na nepravilnosti u poslovanju. Anita Šimić Bitunjac relativno je nepoznata; od istaknutih događanja u njenoj karijeri zabilježena je tek neuspješna kandidatura za potpredsjednicu HDZ-a.

Nacional je u prošlom broju objavio kako postoji mogućnost da HDZ poništi natječaj zato što premijer Plenković nema svog kandidata. Međutim, nakon toga pojavile su se naznake da bi njegov favorit mogao biti Ivan Kujundžić. On je početkom 2000-ih bio urednik u redakciji vanjske politike HTV-a, a početkom 90-ih i dopisnik HRT-a i Hine iz Mađarske. Kujundžić je sredinom 80-ih završio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Neki izvori navode kako je tada uspostavio dobre odnose s Marijom Plenkovićem, ocem premijera Andreja Plenkovića. Što bi možda moglo utjecati na njegove izglede da pobijedi na tom natječaju.

Komentiraj