Nakon što se angažirao u Ruandi kako bi u tamošnje škole uveo širokopojasnu mrežu, Greg Wyler je 2007. lansirao projekt O3b Networks, što je kratica za “other 3 billion”, odnosno preostale tri milijarde ljudi koji još uvijek imaju ograničen ili nikakav pristup internetu. Cilj mu je bio postaviti konstelaciju inovativnih satelita koji će stvoriti uvjete za uvođenje širokopojasnog interneta u siromašne zemlje koje nemaju optičku mrežu. Osnovao je i OneWeb, globalnu komunikacijsku tvrtku koja je također pokrenula konstelaciju osmišljenu kako bi “svima i svugdje omogućila internet”.

Te dvije tvrtke, koje je Wyler napustio nakon što su 2016. i 2020. prodane drugim vlasnicima, prikupile su više od četiri milijarde eura od renomiranih investitora poput Googlea, Liberty Globala, Qualcomma i HSBC-a.

Američki poduzetnik također je važan klijent francuske svemirske industrije: O3b Networks je svoje satelite kupio od diva svemirske industrije Thalesa, lansirao ih je Arianespace u Kourouu, a od Cofacea, francuske agencije specijalizirane za područje izvozno-kreditnog osiguranja, pribavio je jamstvo od 465 milijuna dolara.

Druga tvrtka Grega Wylera, OneWeb, bila je pionir u utrci za galaktički internet, u kojoj su joj veliki izazov bili konkurentski projekti tvrtke SpaceX Elona Muska. OneWeb je prikupio tri milijarde dolara za stvaranje nove vrste konstelacije od 640 mikrosatelita niske orbite koji mogu omogućiti širokopojasni internet širom svijeta.

OneWeb je odabrao Airbus za glavnog industrijskog partnera. Njihova suradnja u medijima je proglašena “ugovorom stoljeća” i najavljena u nazočnosti francuskog predsjednika Françoisa Hollandea i izvršnog direktora Airbusa Thomasa Endersa na Paris Air Showu u lipnju 2015. OneWeb je podnio zahtjev za bankrot u ožujku 2020. nakon što je pokrenuo samo 60 satelita.

No priča o uspjehu Grega Wylera ima i svoju tamnu stranu. Tijekom najmanje sedam godina on je provodio sumnjive transakcije putem poslovnih subjekata sa sjedištem u poreznim oazama, kako otkrivaju dokumenti Jersey Offshore koje su u bliskoj suradnji istraživali Nacional i Mediapart te njihovi partneri u mreži EIC. Riječ je o 350.000 stranica dokumenata iz arhiva La Houguea, pružatelja offshore usluga sa sjedištem u Jerseyju. Naša prethodna istraga razotkrila je metode kojima se tvrtka služila kako bi maksimalno smanjila porezna davanja nekih svojih klijenata, uključujući izradu lažnih dokumenata prikladnih za pranje novca u poreznim oazama.

Dokumenti koje smo proučili ukazuju na to da je La Hougue za Grega Wylera upravljao tajnom zakladom u Jerseyju čija su sredstva korištena za odobrenje neobičnog cirkularnog zajma te kupnju stana u Londonu i Cartierova sata.

Dokumenti također pokazuju da su Greg Wyler i osnivač La Houguea pokrenuli tajni posao na Britanskim Djevičanskim otocima, koji im je omogućio izvlačenje sredstava od telekomunikacijskog operatora Ruandatela. Wylerova odvjetnica Julie de Lassus Saint-Geniès ustvrdila je kako njezin klijent smatra da su dokumenti na koje se pozivamo “u najboljem slučaju nepouzdani, a u najgorem slučaju falsificirani i lažni”, što osporavamo.

Wyler poriče da je bio klijent La Houguea i tvrdi da “od njih nije tražio da bilo što za njega vode”. Ustvrdio je da je “uložio” u samo jednu tvrtku koju je La Hougue otvorio na Britanskim Djevičanskim otocima, a koja je poslovala u Ruandi. Poslije je prodao svoje dionice i sav taj prihod prijavio američkim poreznim vlastima.

“Svaka sugestija s vaše strane da se gospodin Wyler bavio utajom poreza ne samo da bi bila pogrešna, nego bi bila i potpuno uvredljiva”, poručila je njegova odvjetnica, dodajući da “Greg Wyler nema saznanja o aktivnostima La Houguea, prošlim ili sadašnjim”.

Trust u Jerseyju i Cartierov sat

Greg Wyler već 20 godina prijateljuje s Johnom W. Dickom, 82-godišnjim kanadskim milijunašem koji se obogatio na poslovima s nekretninama u Sjedinjenim Državama, a zatim je u Jerseyju osnovao tvrtku za financijske usluge La Hougue koju je u tajnosti kontrolirao preko trideset godina.

Sve je počelo ranih 1990-ih, dok je Greg Wyler bio student. Već je tada bio poduzetnik – prvi uspjeh ostvario je osnivanjem tvrtke za računalne komponente, koju je nakon studija prodao.

Pohađao je ljetne tečajeve na pravnom fakultetu Suffolk u Bostonu, gdje je upoznao kolegicu Tanyu Dick, Johnovu kćer, koja je inzistirala na tome da se njih dvojica upoznaju. Wyler je ostavio snažan dojam na Dicka i uskoro je kanadski milijunaš postao mentor mladom Amerikancu. “U svakom slučaju, da nisam upoznao Johna, bez njegova utjecaja i mentorstva projekta O3b ne bi ni bilo”, rekao je Greg Wyler jednom prilikom za internetski portal ViaSatellite.

Kako se čini, Dick je uspio uvjeriti svog štićenika da posluje s La Hougueom. Greg Wyler pojavljuje se na povjerljivom popisu klijenata La Houguea pod šifrom C0326, kao korisnik Nile River Trusta, zaklade osnovane u Jerseyju, znači strukture koja je u malom svijetu poreznih oaza poznata po svojoj netransparentnosti. Greg Wyler rekao nam je da ništa ne zna o Nile River Trustu, da “nikada za njega nije čuo”.

Međutim, brojni interni dokumenti, uključujući bilješke i bankovne izvode, povezuju taj trust s Gregom Wylerom i kroz nekoliko transakcija u kojima je sudjelovao. Dana 6. veljače 2008. Wyler je pisao Jamesu Wigleyju, zaposleniku i sinu generalnog direktora La Houguea. Želio je kupiti Cartierov model sata Tortue od draguljara u Jerseyju. Wigley je odmah pisao draguljaru tražeći od njega da Wyleru ponudi 15 posto popusta, što je pogodnost koju je John Dick već uživao. Tjedan dana kasnije La Hougue je kupio sat za 10.943 funte, na teret računa C0326 – odnosno računa Nile River Trusta.

Sumnjivi cirkularni zajam

Nile River Trust pojavljuje se prvi put u arhivi La Houguea 2003. godine. Johnu Dicku trebao je novac za financiranje tvrtke za promet nekretninama u Sjedinjenim Državama i nastojao je uvjeriti Grega Wylera da uloži svoja sredstva. “Ako se ne postigne sporazum s C0326 (Greg Wyler)”, navodi se u bilješci iz kolovoza 2003., “falit će nam gotovine”.

Čini se da je američki poduzetnik isprva odbio sudjelovati, no nešto kasnije iste godine Greg Wyler je ipak posudio 500.000 dolara La Hougueu. Prema bilješkama iz spisa i bankovnim dokumentima, novac je došao od “C0326” odnosno Nile River Trusta, a o zajmu je osobno pregovarao John Dick.

Operacija je bila, u najmanju ruku, neobična. Wylerov novac La Hougueu je poslužio kao zajam offshore tvrtki Quartz International Finance po kamatnoj stopi od 7,5 posto. Quartz je odmah posudio 500.000 američkih dolara Oxford Financial Servicesu po stopi od 8,25 posto. A Oxford Financial Services je novac pozajmio nazad La Hougueu, čime se krug zatvorio.

Prema Tanyi Dick-Stock tu operaciju lažnih zajmova organizirao je njezin otac kako bi novac iz zaklada koje pripadaju njoj i njezinu bratu preusmjerio u svoju korist. Sljedeće godine sudit će mu se zbog tih i sličnih optužbi, koje osporava.

Tanya Dick-Stock tvrdi da je John Dick glavnicu pospremio u džep, dok je razlika u kamatama (godinu dana kasnije kamata na cirkularni zajam izjednačena je na osam posto) korištena za plaćanje zaposlenika La Houguea – iako su otplatu zajma i kamate isplatile njezine i bratove zaklade.

Dokumenti pokazuju da je John W. Dick u prosincu 2010. i travnju 2011. Gregu Wyleru nadoknadio novac, ali sredstvima od dražbe luksuznih automobila koji su također bili u vlasništvu jedne od zaklada njegove djece.

John Dick je odbio odgovoriti na naša pitanja. Iz spomenutih dokumenata ne može se zaključiti da je Greg Wyler znao što La Hougue radi s njegovim novcem.

U svakom slučaju, njemu se taj zajam itekako isplatio, s obzirom na to da je osam godina dobivao oko 40.000 dolara kamata godišnje. Novac je uplaćivan na račun Nile River Trusta u Jerseyju.

“Gospodin Wyler ne zna ništa o navodnim zajmovima”, rekla nam je njegova odvjetnica.

Stan u Londonu i fiktivna tvrtka

Od 2004. Greg Wyler je bio zauzet projektom s nekretninama. Osobno je pregovarao o kupnji stana u Londonu, koji je postao njegovo privremeno prebivalište u Europi. Organizirao je obnovu tog udobnog stana od 113 četvornih metara u otmjenoj četvrti Kensington.

Plaćanje računa vršio je La Hougue u Jerseyju. U brojnim elektronskim porukama koje je razmijenio s tvrtkom na tu temu, Greg Wyler inzistirao je na tome da se njegovo ime ne spominje.

“Nisam naveo prezime Wyler”, pisao je Jamesu Wigleyju, svom kontaktu u La Hougueu, o računu za struju. “Možete li, molim vas, poslati faks London Electricu da se računi za stan naslove na Lisson Holdings i da na naplatu idu direktno u Lisson Holdings”, napisao je u drugoj poruci. U trećoj poruci Greg Wyler je zamolio Jamesa Wigleyja da prenese neke račune na Lisson Holdings jer su stizali “na njegovo ime” i “stvarno ih treba prenijeti”.

Stan je, dakle, kupio Lisson Holdings, tvrtka registrirana na Britanskim Djevičanskim otocima, jednom od najozloglašenijih poreznih utočišta na svijetu. Njeni direktori službeno su zaposlenici La Houguea, a ovdje su poslužili kao nominalni vlasnici. No nekoliko internih dokumenata pokazuje da je stan i njegovu obnovu Lisson platio sredstvima Nile River Trusta, koji mu je posudio ukupno 940.000 funti. Kako bi još malo zamutio vodu, La Hougue je taj zajam prikazao odobrenim od The Russian Trusta koji pripada djeci Johna Dicka. Ali u stvarnosti je svih 940.000 funti došlo “iz 326 [šifra Nile River Trusta]”, kako je James Wigley objasnio kolegici koja je očito bila zbunjena.

Greg Wyler je 2011. godine kupio stan od Lisson Holdingsa, iz čega proizlazi da ga je otkupio od sebe samoga. Cijeli proces slijedi jednu od 11 tehnika za prijenos imovine u porezne oaze, opisanih u internom dopisu La Houguea.Wyler to negira i tvrdi da je stan prije 2011. bio u vlasništvu Johna Dicka. “Gospodin Wyler pristao je pronaći i preurediti stan u Londonu za gospodina Dicka i trebao mu je pripasti dio dobiti od prodaje stana, a da i dalje može u njemu ostati”, izjavila je njegova odvjetnica.

Međutim, u internom spisu iz 2011. godine upravo je ta verzija opisana kao službeno objašnjenje koje treba poslužiti za prikrivanje pravog stanja stvari.

U bilješci James Wigley objašnjava da ga je John Dick 2004. godine, nakon sporazuma s Gregom Wylerom, zamolio da “ako to već nije učinio, osnuje korporaciju za GW koja će otkupiti imovinu. Na prvi pogled će se činiti da je Russian Trust omogućio novac korporaciji. John Dick je rekao da će se on držati te priče i reći da dopušta GW-u i njegovoj obitelji da tamo ostanu zbog zapošljavanja”.

U bilješci stoji da je “John Dick to više nego rado učinio”, s obzirom na značajne “povrate” koji su zahvaljujući Gregu Wyleru postignuti “u Ruandi”.

Offshore profiti Ruande

Ništa u prošlosti Johna W. Dicka i Grega Wylera nije moglo nagovijestiti da će njih dvojica naposljetku pokretati poslove u siromašnoj afričkoj zemlji, opustošenoj genocidom 1994. godine. Za internetski portal Via Satellite rekli su da je sve započelo posjetom Grega Wylera Ruandi početkom 2000-ih, kada je upoznao predsjednika Paula Kagamea. Wyler je šefu države rekao da bi mu prijatelj John Dick, stručnjak za nekretnine, mogao pomoći s urbanističkim planom za glavni grad Kigali. Nekoliko tjedana kasnije predsjednik Kagame proveo je 48 sati u Velikoj Britaniji u razgovorima s premijerom Tonyjem Blairom. Produžio je putovanje za dva dana kako bi posjetio Dicka i Wylera na Jerseyju. Potom je pozvao dvojicu muškaraca da posjete Ruandu kao VIP gosti i koriste vojni helikopter. John Dick se jako zbližio s Kagameom i ubrzo je to iskoristio. U lipnju 2003. imenovan je počasnim konzulom Ruande u Jerseyju, tadašnjim “ambassador-at-large”, da bi naposljetku 2011. dobio diplomatsku putovnicu. Predsjednik Kagame osobno ga je 2017. godine odlikovao najvišim počastima Ruande za “uzorno služenje naciji”.

Interni dokumenti La Houguea sugeriraju da je John W. Dick koristio svoje dobre odnose s predsjednikom Kagameom kako bi posredovao u raznim poslovima. Navodi se da je Dick pomogao jednom ruskom poslovnom čovjeku da u Ruandi “razvije preduvjete za rudarenje, za što će dobiti pet posto [projekta] besplatno”.

John Dick “nije primio nikakvu naknadu za svoju ulogu [u Ruandi] i nije zloupotrijebio svoj odnos s predsjednikom”, rekli su mreži EIC njegovi odvjetnici. Afrička avantura Dicka i Wylera započela je 2003. godine s tvrtkom Terracom. Cilj je bio postaviti prve optičke i bežične mreže u zemlji i povezati ruandske škole s internetom. Sve to uz potporu vlade Ruande koja je 2004. godine Terracomu platila 1,5 milijuna dolara. Privrženost tehnološke zvijezde Grega Wylera takvoj siromašnoj zemlji privukla je pozornost medija, od New York Timesa do Wall Street Journala. On se na terenu borio za izgradnju mreže od nule i u teškim uvjetima. Prevozio je tone materijala na nadmorsku visinu od 4500 metara kako bi obnovio staru radijsku antenu postavljenu na vrhu vulkana Karisimbi.

“Otišao sam u tu zemlju samo zato da vidim kako mogu pomoći”, rekao je Wyler o projektu. “Nikada nismo išli u Ruandu zarađivati, ali to nije bila ni klasična dobrotvorna akcija”, rekao je njegov partner John Dick.

Neki aspekti “poslovanja” doista nisu bili dobrotvorni. Ruandska tvrtka Terracom pripadala je Far East Trading Developmentsu, offshore tvrtki kojom je upravljala tvrtka La Hougue i bila je registrirana na Britanskim Djevičanskim otocima, gdje nema oporezivanja dobiti. Prema bilješci u dokumentima, dvojica su se partnera dogovorila da podijele ulaganja, a zatim i dobit za sve svoje poslove u Ruandi: 71 posto Wyleru i 29 posto Dicku. Terracom nije puno postigao za školarce u zemlji. U izvještaju glavnog revizora Ruande 2010. zaključeno je da se Terracom obvezao povezati internetom 300 škola do prosinca 2006., ali da ih je dvije godine kasnije bilo povezano samo 85. Greg Wyler kaže da je to bilo zbog problema za koje nije bio odgovoran, poput nedostatka struje ili računala. Godine 2005. poslovanje dvojice partnera promijenilo je smjer i proširilo se kada ih je predsjednik Kagame zamolio da preuzmu kontrolu nad javnim telekomunikacijskim operaterom Ruandatelom. Ugovorom je predviđeno da Terracom kupi Ruandatel za 20 milijuna dolara, od čega je samo pet milijuna dolara trebalo platiti odmah, a ostatak se rasporedio na sljedećih 10 godina. Dick i Wyler pronašli su način da dio novčanog toka Ruandatela usmjere u porezne oaze za vlastitu korist. Godine 2004. osnovali su Global Market Traders Group (GMTG) na Britanskim Djevičanskim otocima. Tvrtka je kupovala širokopojasne komunikacije od glavnih satelitskih telekom operatora, a zatim ga prodavala Terracomu i Ruandatelu. Prema internom dopisu La Houguea, Wyler je “kreirao” tu aktivnost.

Bankovni dokumenti pokazuju da je posao bio vrlo unosan: 2005. godine GMTG je kupio širokopojasne komunikacije u vrijednosti od 418.000 dolara te ih prodao Ruandatelu po duploj cijeni, za 977.000 dolara. Iste godine je GMTG prenio 436.000 dolara dobiti u La Hougue u Jerseyju.

Greg Wyler “ne sjeća se tih poslova”, rekla nam je njegova odvjetnica. U listopadu 2005. Greg Wyler je želio pokrenuti drugi posrednički posao, ovoga puta kupnjom telekom opreme koju bi preprodao Ruandatelu. Pisao je Jamesu Wigleyju, svom kontaktu iz La Houguea, tražeći od njega da pokrene tvrtku UTStarcom Africa koja je trebala “sudjelovati u kupnji”. Tvrtka je morala biti registrirana “na Britanskim Djevičanskim otocima ili izvan Jerseyja”, istaknuo je i dodao: “Očekujem početna plaćanja čim se povežemo s bankom.”

No s obzirom na to da je Ruanda označena kao zemlja “visokog rizika”, banka je željela znati “ime krajnjeg stvarnog vlasnika” tvrtke, kako je James Wigley napisao Wyleru. Da bi se to izbjeglo, predložio je otvaranje bankovnog računa za tvrtku La Hougue. “Nisam siguran da i dalje trebamo tvrtku UTStarcom Africa jer ćemo možda surađivati s (kineskim proizvođačem opreme) ZTE“, odgovorio je Wyler. Ulaganje dvojice partnera u Ruandi ubrzo je zapalo u probleme. Godine 2006. odnos s predsjednikom Kagameom zahladio je nakon što je Greg Wyler pokušao u posao uvesti južnoafričkog milijardera Mika Rwayitarea, rođenog u Ruandi.

O toj inicijativi razgovaralo se u prosincu 2006. tijekom sastanka u sjedištu La Houguea u Jerseyju, sa šefom Johnom W. Dickom. “Poslovni odnos s Mikom uzrokovat će probleme s vladom jer smatraju da mnoga obećanja koja su data nisu ispunjena”, navodi se u zapisniku.

Na istom sastanku Dick je rekao da je zabrinut “zbog načina na koji GW upravlja nekim segmentima poslovanja, (što) će vjerojatno povećati nadzor nad aktivnostima tvrtki, uključujući reviziju računa”. John Dick “smatra da nije upoznat s mnogim poslovima GW-a i nervozan je zbog njegovih postupaka i motiva. Spomenuo je da GW donosi loše odluke, kao i da se često brine samo o sebi s ovim aranžmanom”.

Sporazum s Rwayitareom naposljetku je otkazan, a vlada je 2007. odlučila otkupiti Terracom i njegovu podružnicu Ruandatel. Nakon teških pregovora Ruanda je pristala platiti 11,9 milijuna dolara. Dvojica partnera koji su dvije godine ranije platili pet milijuna dolara, uzela su gotovo sedam milijuna dolara čiste dobiti s Britanskih Djevičanskih otoka. Greg Wyler kaže da je ta brojka “netočna”.

Bivši izvršni predsjednik La Houguea Richard Wigley i njegov sin James osvrnuli su se na tu transakciju u sudskom postupku 2017. godine: “Ne možemo komentirati postupke gospodina Johna Dicka i njegova partnera Grega Wylera, ali razumijemo da su iz poreznih razloga bili zabrinuti zbog primanja novca od prodaje u Ruandi na svoje ime.”

Kad se novac vrati u Sjedinjene Države

Greg Wyler je to energično porekao. Istaknuo je da je poslovanje Richarda Wigleyja “sumnjivo”, s obzirom na to da je krivotvorio dokumente. Wigley je priznao da je to činio, ali neki od krivotvorenih dokumenata trebali su pomoći klijentima La Houguea da sakriju tijek novca.

Američki poduzetnik kaže da je uložio u tvrtku Far East Trading Developments na Britanskim Djevičanskim otocima koja je bila vlasnik ruandskih tvrtki, a zatim je 2007. i 2008. prodao svoje dionice i sav prihod prijavio u Sjedinjenim Državama. Greg Wyler djelovao je “potpuno u skladu s poreznim zakonima i ni na koji način nije platio manje američkih poreza”, napisala je njegova odvjetnica.

Ta prodaja dionica iznenađuje, s obzirom na više nego demonski profil tvrtke u koju je Wyler rekao da je “uložio”. Brojni dokumenti pokazuju da je Far East Trading Developments barem trideset godina bila jedna od glavnih offshore tvrtki koje je La Hougue koristio u svojim sustavima utaje poreza.

Far East Trading Developments bila je “taksi tvrtka” koja je služila za to da transakcije učini nevidljivima i omogući klijentima da diskretno prebace svoj novac u Jersey. Godine 1998. La Hougue je ponudio svojim klijentima da čekove naslove na Far East Trading Developments, uz sljedeći savjet: “Ako ikad budete morali objasniti, kupili ste nešto preko Far Easta i uvijek to možemo podržati dokumentima ako se ukaže potreba.” Putem lažnih računa, koji su se ponekad davali klijentima.

Ukratko, čudno je što je Greg Wyler bio dioničar takve tvrtke. “Pretpostavljam da udio Far Easta nije na raspolaganju”, napisao je 2007. zaposlenicima La Houguea, kada je vladi Ruande prodao podružnicu Far Easta, tvrtku Terracom.

Naši dokumenti donose još jedno moguće objašnjenje. Dana 14. studenoga 2007. Richard Wigley napisao je kolegi iz La Houguea da klijent želi “povući većinu svog novca početkom sljedeće godine”, što je potez koji smatra krajnje “neobičnim”: “Zamolio sam ga da razmotri svoju odluku jer, nakon što se novac vrati, taj čin je nepovratan”. U ostatku e-maila opisana je imovina koju je La Hougue naveo kao vlasništvo Grega Wylera, uključujući Nile River Trust i tvrtku koja je vlasnik stana u Londonu. Nile River Trust izvršio je 21. prosinca 2007. prijenos (“isplatu sredstava”) 1,1 milijun dolara i nakon toga tri milijuna dolara u svibnju 2008., što je u skladu s uplatama koje je Wyler prijavio poreznim vlastima. Mjesec dana kasnije Nile River Trust prebacio je dodatnih 3,5 milijuna dolara na račun Pantrusta, što je bilo novo ime La Houguea nakon što se tvrtka 2007. godine preselila u Panamu.

Je li prodaja dionica tvrtke Far East Trading Developments bila pokriće za opravdanje slanja novca natrag u Sjedinjene Države? Greg Wyler to negira, ali je odbio komentirati dokumente koje smo mu predali na tu temu. Dodaje da “nikada nije uložio ni u jednu tvrtku u Panami”.

Richard i James Wigley odbili su, preko svog odvjetnika, to komentirati, rekavši da se naša pitanja temelje na “očito lažnim” činjenicama. Predsjednik Paul Kagame, koji je kontaktiran preko tiskovnog ureda vlade Ruande, nije odgovarao na pitanja.

Jerseyjevi sateliti

Neposredno nakon prodaje Ruandatela Greg Wyler je pokrenuo svoju prvu satelitsku telekomunikacijsku tvrtku krajem 2007. godine, nadahnut nedostatkom širokopojasnih komunikacija kojem je svjedočio u Ruandi. Cilj tvrtke O3b Networks koja želi pomoći “ostalih 3 milijarde” ljudi bez interneta, jest pokretanje novih vrsta satelita sposobnih za učinkovito povezivanje siromašnih zemalja, posebno u Africi.

Wyler je odlučio registrirati O3b Networks u Jerseyju, gdje se ne plaća porez na dobit. Povjerljivi poslovni plan iz 2008. godine pokazuje da će O3b Networks biti vlasnik samo satelita i da će na otoku zapošljavati 20 ljudi, dok će većinu aktivnosti provoditi njegova američka podružnica. Greg Wyler izjavio je da sjedište tvrtke O3b Networks nije osnovao u Jerseyju zbog poreznih olakšica.

Ponovo se obratio La Hougue da osnuje tvrtku i pobrine se za njezino vođenje. Također je uvjerio svog prijatelja Johna Dicka da uloži u taj posao. Dick je imenovan predsjednikom upravnog odbora tvrtke O3b Networks, u kojem je sjedio i izvršni direktor La Houguea Richard Wigley. Sjedište je bilo u dvorcu St. John’s, domu Johna Dicka i sjedištu La Houguea sve do preseljenja u Panamu.

U bilješci od 23. studenoga 2007. izvršni direktor La Houguea Richard Wigley napisao je da su John W. Dick i Greg Wyler počeli s dogovorima u vezi s tvrtkom O3b Networks: “[JWD] je ukazao na to da je Greg predložio da JWD bude vlasnik 11 % tvrtke, a dio bi trebao biti Gregov ili njegovih zastupnika. ‘Dio’ još nije dogovoren i možda postoji načelno rješenje po kojem JWD smatra koliki postotak pripada Gregu i njegovim kćerima – ili će to biti odlučeno u dogledno vrijeme “.

“Ni gospodin Greg Wyler niti bilo koji član njegove obitelji nisu bili vlasnici” dionica O3b Networks koje drže treće strane, kazala je njegova odvjetnica. Nakon prikupljanja 1,2 milijarde dolara od investitora kao što su Google, banka HSBC i američki div kabelske televizije Liberty Global (čiji je John Dick direktor), O3b Networks je 2016. godine kupio luksemburški SES, jednog od najvećih svjetskih satelitskih operatera.

Wyler je 2012. godine pokrenuo drugu tvrtku OneWeb, koja se temeljila na istom modelu kao i O3b Networks, ali s novim satelitima za let u niskoj orbiti proizvedenima u partnerstvu s Airbusom. Poduzetnik je još jednom odlučio registrirati tvrtku OneWeb u Jerseyju. Ali ovoga puta ona nije bila povezana s La Hougueom i Johnom Dickom.

Unatoč problemima u Ruandi između 2005. i 2007., Greg Wyler uspio je održati dobre odnose s Paulom Kagameom. Godine 2017. ruandski predsjednik podržao ga je na Twitteru kako bi osvojio nagradu za najmoćnijeg telekomunikacijskog čelnika godine.

Godine 2018. šef države pozvao je Grega Wylera da prisustvuje Summitu pametne Afrike u Kigaliju, a ruandska država kupila je 1,7 posto dionica tvrtke OneWeb. Godine 2019., u partnerstvu s vladom Ruande, OneWeb je lansirao satelit nazvan Icyerekezo za ruralne ruandske škole, kako bi “premostio digitalnu podjelu” – bio je to isti cilj koji je Terracom imao šesnaest godina ranije.

OneWeb je 27. ožujka 2020. godine podnio zahtjev za stečajem, a nakon toga ga je kupio konzorcij predvođen britanskom vladom i indijskim konglomeratom Bharti Global. Greg Wyler ustvrdio je da već deset godina nije imao poslovne veze s Johnom Dickom. Ali dvojica muškaraca ostala su bliska. Osnivač La Houguea sada je uvučen u žestoku pravnu bitku sa svojom kćeri Tanyom koja ga optužuje za pronevjeru novca iz zaklada osnovanih za nju i njenog brata. Početkom 2019. John Dick je bio vrlo zabrinut zbog imanja St. John’s na Jerseyju, na kojem se nalazi raskošni povijesni dvorac u kojem je živio gotovo četrdeset godina. Njegova kći uspjela je dokazati da John Dick nije bio korisnik zaklade koja drži dvorac i dala ga je na prodaju. Gospodar vlastelinstva morao je otići.

U veljači 2019. njegov prijatelj Greg Wyler dao je ponudu od 12 milijuna funti za kupnju imanja, plus 1750 dionica OneWeba. Dogovor na kraju nije postignut.

Greg Wyler priznao je da je razgovarao s Johnom Dickom o dvorcu prije nego što je dao ponudu, ali formalno poriče da mu je želio pomoći. Rekao je da je u to vrijeme razmišljao o preseljenju u Jersey i useljenju u dvorac “s obitelji”, prije nego što je shvatio da “to za njih nije pravo rješenje “.

Šampion satelita ostao je u Sjedinjenim Državama, a osnivač La Houguea, gospodar dvorca St. John’s i offshore shema, napustio je svoje vlastelinstvo 21. siječnja 2020.

FINANCIJSKA INDUSTRIJA: Kako je Jersey postao ključna porezna oaza za londonski City