FINANCIJSKA INDUSTRIJA: Kako je Jersey postao ključna porezna oaza za londonski City

Europska istraživačka suradnja i Nacional otkrili su da je od početka 1980-ih grupa La Hougue savjetovala brojne klijente, od kojih mnogi imaju sjedište u Velikoj Britaniji, o smanjenju poreznih davanja

Iako Jersey ima manje stanovnika od grada poput Dovera, tvrtke i pojedinci s tog kanalskog otoka ulažu više novca u Veliku Britaniju od onih u Kini ili Njemačkoj – 112 milijardi funti godišnje.

U njegovim trustovima, tvrtkama i zakladama pohranjeno je bilijun funti, navodi se u izvješću koje je naručila financijska lobistička skupina Jerseyja, a veliki dio tog novca upumpava se u London. S toliko novca u svojoj domeni, Jersey je izgradio reputaciju uređenije i transparentnije porezne oaze od ostalih offshore jurisdikcija.

Ali s obzirom na tajne dokumente uglednog trusta s Jerseyja koji su procurili u javnost, ta je reputacija ozbiljno narušena. Iz 350.000 stranica internih evidencija jasno je da je tijekom nekoliko desetljeća, od početka 1980-ih, grupa La Hougue savjetovala brojne klijente, od kojih mnogi imaju sjedište u Velikoj Britaniji, o minimiziranju poreznih davanja – kako unutar zakonskih okvira tako i izvan njih, na granici s utajom poreza.

Pritom je potajno koristila novac klijenata za osobne troškove, posuđujući od njih pod krinkom ulaganja i regrutirajući nove klijente kako bi otplatili te dugove. Prema priznanju nekih bivših vodećih ljudi tvrtke na američkom sudu, po potrebi bi i krivotvorili dokumente za sebe i za klijente. Sve navedeno predstavlja kršenje zakona o zakladama.

Prema dostupnim podacima, u jednom slučaju je La Hougue pomogao kanadskoj tvrtki da izbjegne račun za porez u iznosu od 10 milijuna CA lažiranjem bankrota. Mnoge njihove prakse bile su toliko perfidne da kad su vodeći ljudi La Houguea premjestili svoje poslovanje u novu sestrinsku tvrtku u Panami, tamošnji regulator je zabranio tvrtku, bojeći se da bi im mogla “okaljati ugled”. Američki sud sankcionirao je tadašnjeg generalnog direktora zbog krivokletstva, a Američka komisija za reguliranje i trgovinu vrijednosnim papirima (SEC) pobrinula se za to da se njegova zamjenika kazni s 58 milijuna dolara zbog prevare na dionicama u drugom, nepovezanom slučaju. La Hougue se branio da su mnogi navodi koje im se stavlja na teret “očito lažni”, bez dodatnih objašnjenja o navodnim pogreškama, te najavio da će se istina utvrditi pred sudovima.

Unatoč optužbama izrečenim protiv La Houguea, potkrijepljenim dokumentima i detaljnim analizama, čini se da vlasti Jerseyja ništa nisu poduzele.

Istraga Biroa za istraživačko novinarstvo (TBIJ) nameće ozbiljna pitanja o sposobnosti vlasti Jerseyja da adekvatno kontrolira svoju financijsku industriju.

Odvjetnici nekolicine tvrtki savjetuju najveće trustove u njihovim poslovima, a neki od njih potom napreduju do položaja sudaca ili drugih vodećih osoba u administraciji. Sva četvorica sadašnjih državnih tužitelja Jerseyja, koji vode sudove i kaznene progone, prethodno su radila za odvjetničke tvrtke koje su svoje poslovanje temeljile na pravnoj pomoći trustovima. Budući da je otok Jersey veličine manjega grada, često se događa da suci predsjedaju slučajevima u koje su uključene stranke za koje su, svjesno ili ne, u prošlosti obavili neki posao. Trojica sudaca koji su posljednjih godina predsjedavali građanskim parnicama protiv La Houguea, radila su za tvrtku ili s njom povezane zaklade kao komercijalni odvjetnici Ogiera, odvjetničke tvrtke iz Jerseyja, iako mnogo godina ranije.

© 2020 RTS – Radio Télévision Suisse

John Christensen, direktor i predsjednik Mreže porezne pravde (Tax Justice Network), rekao nam je da su “većina ključnih igrača partneri iz odvjetničkih ureda ili bivši partneri koji su napredovali do vodećih položaja u pravosuđu”.

Odgovornost britanske vlade za integritet Jerseyja dobro je utvrđena. Iako kao krunski posjed Jersey ima vlastitu upravu, kraljevska komisija je 1973. zaključila da Velika Britanija snosi konačnu odgovornost za “dobro vođenje”. Godine 2017. Lord Eatwell, koji je tada bio predsjednik Komisije za financijske usluge Jerseyja, pohvalio se da je otočni registar vlasnika korporativnih tvrtki superioran registru Ujedinjenog Kraljevstva – iako za razliku od britanskog registra nije javan. Krunski posjedi dogovorili su se da će to riješiti do 2023. godine.

Puno je primjera koji pokazuju da je Jersey ostao omiljeno odredište sumnjivih fondova. U travnju je najveća izraelska banka u SAD-u priznala krivnju za urotu radi skrivanja 7,6 milijardi dolara američkih poreznih obveznika, dijelom korištenjem podružnice Jersey za osnivanje offshore korporacija i zaklada. Prošle godine je Lloyds Banking Group navodno zamrznuo 8000 inozemnih bankovnih računa u Jerseyju jer klijenti nisu pružili dovoljno podataka za potvrdu identiteta.

“Po mom mišljenju, vlasti Jerseyja jasno su pokazale da su daleko od propisne regulacije svoje financijske industrije”

“Jersey je kao porezna oaza ključni igrač u svijetu financija, posebno za londonski City”, rekla nam je bivša ministrica rada Margaret Hodge. “Po mom mišljenju, vlasti Jerseyja jasno su pokazale da su daleko od propisne regulacije svoje financijske industrije te bi stoga mogle olakšati ne samo agresivno izbjegavanje plaćanja poreza, već i utaju poreza i pranje novca.”

U izvješću iz 2018. godine Odbor za vanjske poslove Donjeg doma britanskog parlamenta upozorio je na to da količina prljavog novca koji je u UK ušao preko prekomorskih teritorija i krunskih posjeda, predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

“Trustovi su osmišljeni kako bi se olakšalo izbjegavanje poreznih davanja, kroz široko prihvaćenu financijsku strategiju koja smanjuje ili eliminira plaćanje poreza”, rekao je Gregory Coleman, bivši agent FBI-a koji je raskrinkao Jordana Belforta, burzovnog prevaranta prikazanog u “Vuku s Wall Streeta”. Vjeruje da su u novije vrijeme “neki beskrupulozni odvjetnici, računovođe i savjetnici pronašli način zarade kroz zlouporabu trustova za stvaranje slojeva vlasništva i kontrole koji su dizajnirani da prikriju tko u konačnici stoji iza svega”.

Čovjek iza La Houguea, kako se ispostavilo, bio je John W. Dick (82), Kanađanin koji je bogatstvo stekao na američkom tržištu nekretnina prije nego što se 1984. preselio na Jersey i osnovao trust.

S vremenom je tvrtka privukla niz poznatih klijenata, uključujući londonskog tajkuna Elliotta Bernerda, bivšeg izvršnog direktora Glencorea Igora Višnjevskog i bivšeg tasta Romana Abramoviča Aleksandra Žukova. James Archer, sin osramoćenog zastupnika Jeffreyja Archera, imao je dva računa. Nema naznaka da su ti klijenti i sami bili uključeni u bilo kakvu ilegalnu aktivnost ili da su ikako poznavali praksu La Houguea.

Sjedište La Houguea bio je neko vrijeme Dickov grandiozni dom, plemićko imanje St. John’s, kamo su brojni strani i lokalni uglednici ulazili kroz kapiju koju je čuvao golemi kip lava i šetuckali se po terenu od 58 hektara kako bi posjetili labuđe jezero, staje ili kapelu. Predsjednik Ruande Paul Kagame bio je više puta u posjetu i gostio se piletinom u limunskoj travi.

 

Tvrtka La Hougue privukla je niz poznatih klijenata, uključujući londonskog tajkuna Elliotta Bernerda i bivšeg izvršnog direktora Glencorea Igora Višnjevskog

 

Glavni ministar Jerseyja posjetio je ondje Dicka tek 2017. godine, prema registru interesa objavljenom nakon zahtjeva na temelju Zakona o slobodi informacija. (Ne želimo sugerirati da je glavni ministar činio išta nezakonito.) Dickova reputacija izborila mu je mjesto u odboru telekomunikacijskog giganta Liberty Global Plc, vlasnika Virgin Medije, što je funkcija koju još uvijek obnaša, a imenovan je i počasnim konzulom Ruande u Jerseyju.

No 2014. godine Dickova kći Tanya Dick-Stock otkrila je više od 300 kutija internih spisa La Houguea poslaganih na terenu za skvoš u sklopu imanja St. John’s. Tijekom američkog sudskog postupka protiv La Houguea i njezina oca, kojeg sada optužuje za prevare sa zakladama namijenjenim uzdržavanju nje i njezina brata, omogućila je novinarskom kolektivu sa sjedištem u Njemačkoj, Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC), pristup tim dokumentima. EIC ih je podijelio s devet partnera u Europi i Kanadi, uključujući Biro u Velikoj Britaniji. Njezin otac negira optužbe. Njegovi odvjetnici izjavili su za Biro: “John Dick, članovi njegove obitelji i mnogi klijenti La Houguea žrtve su prevare i kriminalnih djelatnosti koje su se provodile dugi niz godina. John Dick odlučno opovrgava sve navode o nezakonitom postupanju. John Dick je žrtva, a ne počinitelj.”

Interni podnesci La Houguea pokazuju da su neki bivši upravitelji zaklada povremeno nudili klijentima kreativnu kombinaciju diskretnog prebacivanja novca preko granica, često u svrhu izbjegavanja poreza.

Jedan od dokumenata pronađenih među spisima izlaže prezentaciju za klijenta u kojoj je detaljno opisano 11 načina premještanja imovine u porezne oaze, uključujući ulaganja u imovinu u Meksiku, namjernu ovrhu na hipoteku i plaćanje savjetodavnih naknada odvojenim poduzećima. Prema riječima stručnjaka, sve su metode korištene za izbjegavanje plaćanja poreza, a neke moguće i za utaju poreza. Američki sud otkrio je da je La Hougue također antedatirao dokumente kako bi pomogao jednom od svojih klijenata u slučaju protiv kanadskih poreznih vlasti.

Ray Blake, stručnjak za usklađivanje sa zakonskim propisima koji je savjetovao neke od najvećih banaka, proučio je pojedine dokumente La Houguea i izrazio zabrinutost da bi se, prema njegovu mišljenju, neke od metoda mogle iskoristiti za utaju poreza, kao i izbjegavanje plaćanja poreza.

U lipnju 2002. godine Komisija za financijske usluge Jerseyja (JFSC), financijski regulator, provela je inspekciju La Houguea nakon uvođenja novih pravila prema kojima je tvrtka trebala dobiti licencu. Inspektori su zaprijetili da će odbiti licencu zbog “ozbiljnih nedostataka”, navodi se u dopisu u koji smo dobili uvid, a u kojem je JFSC naveo što je sporno: tvrtka je iz prijave izostavila relevantne subjekte. U poslovima oko zajmova dolazilo je do sukoba interesa. Zajmovi nisu pravilno evidentirani. La Hougue nije imao ispravnu dokumentaciju u kojoj se navode primatelji zajmova. Imena klijenata zamijenjena su kodovima, što znači da se nisu mogle uočiti neprimjerene transakcije među njima. Uz to, bitne informacije o klijentima bile su pohranjene u sobi koja se mogla otključati samo s dvama različitim ključevima, što znači da službenik za usklađivanje nije imao pristup bez generalnog direktora Richarda Wigleyja.

“Nema sumnje da je vaš sustav krajnje neobičan i bitno se razlikuje od uobičajene prakse u branši”, primijetio je dužnosnik JFSC-a u sljedećem pismu. Do veljače 2003. regulator još uvijek nije bio odobrio licencu, napisavši: “Komisija je i dalje zabrinuta zbog spremnosti La Houguea da nastavi gore spomenutu praksu.”

No La Hougue je odgovorio oštrim riječima, optuživši JFSC da mu narušava reputaciju među klijentima koju je tvrtka stjecala više od 19 godina. Tjedan dana kasnije regulator je odobrio licencu, ali je napomenuo da je La Hougue i dalje na popisu “institucija visokog rizika”.

U strahu od strože regulacije u Jerseyju, La Hougue je 2007. godine preselio svoje zaklade u Panamu, nazvavši novu tvrtku Pantrust International SA. Nakon što je sljedeće godine izbila financijska kriza, Tanya Dick-Stock saznala je da su zaklade osnovane za njezino ime, kao i imena njezine šire obitelji, presušile. Sa suprugom Darrinom Stockom pokrenula je pravni postupak u SAD-u kako bi pokušali povratiti kontrolu nad zakladama. (Sam Darrin Stock žestoko poriče nepovezane optužbe za prevare u SAD-u i navodi da tamo osporava račun za neplaćeni porez.)

Par se također obratio regulatorima u Panami s molbom da istraže tvrtku. U prosincu 2014. nadglednik bankarstva Paname zabranio je Pantrust. U svom izvješću naveo je da Pantrust International “obavlja poslove na opću štetu – štetne za javni interes, svoje klijente i za reputaciju financijskog centra smještenog u ovoj jurisdikciji”.

Dick-Stock potom je policiji Jerseyja predala dosjee La Houguea, kao i sudske dokumente koji detaljno opisuju priznanja nekih vodećih ljudi La Houguea tijekom postupka. Nakon početnih istraga policija je predala spise novoj tvrtki postavljenoj da se brine o poslovima La Houguea, uz poruku Tanyi Dick-Stock da se vrati ako revizija otkrije kriminalne radnje. Odvojeno od toga, policija je 2018. godine otvorila istragu o malom broju transakcija. Međutim, ovoga ljeta odlučeno je da na temelju dostupnih dokaza nema temelja za kazneni progon, navodi se u dopisu kojim su Dick-Stockovi obaviješteni o odluci.

 

U trustovima, tvrtkama i zakladama Jerseyja pohranjeno je bilijun funti, navodi se u izvješću lobističke skupine, a veliki dio tog novca upumpava se u London

 

Iz JFSC-a su poručili da ne mogu javno komentirati optužbe Dick-Stockovih, ali da su “svaku tvrdnju o kršenju svojih regulatornih zahtjeva shvatili vrlo ozbiljno i istražit će sve vjerojatne i bitne navode”.

Johnu Christensenu iz Mreže porezne pravde to je itekako poznato. Bio je ekonomski savjetnik vlade Jerseyja u 1980-ima i 1990-ima i sjeća se La Houguea kao velikog trusta koji, prema njegovu mišljenju, nije bio prioritet za nadzor, unatoč očitim rizicima od potencijalnih malverzacija oko bilo kojeg trusta.

“Johna Dicka svakako smo imali u vidu. Bio je velika riba i činio se tako bogatim i moćnim”, rekao je Christensen.

Iskustvo La Houguea na sudovima dobro ilustrira kako Jersey, s obzirom na skroman teritorij i broj stanovnika, omogućuje grupi pravnika da na kraju sude o stvarima povezanim s tvrtkama ili trustovima u kojima su desetljećima ranije bili angažirani. Trojica sudaca koja su predsjedavala slučajevima povezanim s La Hougueom, prethodno su savjetovala tu tvrtku u sklopu svog angažmana u Ogieru, odvjetničkom uredu iz Jerseyja.

Kada je Tanya Dick-Stock podigla tužbu za prevaru protiv jednog od bivših povjerenika La Houguea u SAD-u, pokazalo se da je sudac u povezanom slučaju u Jerseyju, Julian Clyde-Smith, bio osnivač La Houguea, kao i njegova nasljednika Pantrusta, prema internim dokumentima La Houguea.

Sudeći prema istim dokumentima, Clyde-Smith je 1980-ih i 1990-ih kao odvjetnik iz Jerseyja osnovao manje tvrtke La Houguea i ključnu tvrtku u njihovo ime. Presudio je protiv Stockovih u bitnoj točki koja se tiče novca koji je jedan od spornih trustova navodno dugovao La Hougueu za otplatu zajmova. Bivši povjerenici koji su dogovarali zajam također su bili direktori La Houguea i zapravo su zastupali obje strane ugovora, a dogovoreno je i plaćanje zajma koji su, kako su priznali, pribavili prevarom, koristeći krivotvorene dokumente.

Clyde-Smith nam je rekao da nije bio u sukobu interesa u slučaju Dick-Stock. Dodao je da se ne sjeća posla koji je radio za La Hougue, a u Ogieru je uobičajena praksa bila da bilo koji od četvorice tamošnjih odvjetnika potpisuje akte o osnivanju “iz administrativnih razloga”. Američki upravitelji zaklada, kojima se sudilo u Koloradu, 2016. godine doživjeli su težak udarac. Bili su prisiljeni priznati da su krivotvorili zaostale zajmove vrijedne milijune dolara koje su koristili kao osnovu za svoje protutužbe. Američki sud, koji je prekršaje opisao kao “nečuvene”, sankcionirao ih je zbog krivokletstva. Iako su bivši upravitelji zaklada na suđenju u Jerseyju pokušali koristiti iste dokumente o zajmovima za koje se u američkom postupku utvrdilo da su izmišljeni, posljedice nisu bile tako teške. Sudac Matthew Thompson, koji je ujedno bivši odvjetnik Ogiera te je u prethodnoj ulozi savjetovao La Hougue, isključio je dokumente o zajmovima iz upotrebe u postupku.

Thompson je pružao pravne savjete upraviteljima La Houguea 2002. godine, kada su američke porezne vlasti optužile i naknadno osudile jednog od njihovih klijenata zbog distribucije pornografije i utaje poreza. Thompson je izjavio kako ne smatra da ga nekadašnji angažman za La Hougue dovodi u sukob interesa jer je bila riječ o manje od pola dana rada unutar 16-godišnje karijere u Ogieru i nije se izravno ticalo obitelji Dick. Dodao je da tijekom slučaja Dick-Stock, koji je nadzirao, nije pokrenuta nijedna optužba za lažno svjedočenje.

Tanya Dick-Stock bez uspjeha je slala pisma državnom odvjetniku Jerseyja kako bi ga potaknula na kazneni progon bivših upravitelja zbog navodnog krivokletstva. Njezina posljednja dva sudska postupka u Jerseyju, 2018. i 2019., predvodio je Tim Le Cocq, tada zamjenik sudskog izvršitelja, odnosno drugi u hijerarhiji otočkih sudaca. Le Cocq je sada sudski izvršitelj (bailiff), što je pozicija ustanovljena još u srednjem vijeku koja ga postavlja na čelo pravosuđa Jerseyja, uključujući Apelacijski sud, kao i samog parlamenta. Ne sugerira se da je Le Cocq na bilo koji način postupio neprimjereno.

Le Cocq je zastupao dva sporna trusta devedesetih u procesu drugog Dickova razvoda. Dva desetljeća kasnije Le Cocq je saslušao optužbe Tanye Dick-Stock i oba puta presudio protiv nje.

Iako je Le Cocq izjavio da suci moraju biti svjesni svakog sukoba interesa, nije htio priznati da se i sam našao u takvoj situaciji. Upitan o tome je li radio za trustove, Le Cocq je rekao da se toga ne sjeća. Imanje St. John’s, posljednji put izlistano po cijeni od 17,5 milijuna funti, prodano je početkom godine. Mali Jersey ostao je bez svoje “velike ribe”. Prihod od prodaje dijelom će otplatiti nagomilane dugove. Sustav koji se ponekad sa simpatijama, a ponekad cinično naziva “Jerseyjev način”, mogao bi opstati još neko vrijeme.

Komentiraj