RFID tehnologija, ili radio frequency identification tehnologija, postaje gotovo neizostavni dio naših života. Bez RFID-ja se danas, posebno u SAD-u, doslovce ne može zamisliti život. Ondje je ta tehnologija, koja se koristi desetak godina, izazvala pravu revoluciju u poslovanju, dok se u Hrvatskoj također počinje sve češće primjenjivati.

Koliko je ona već sad u svakodnevnoj uporabi govori podatak da svaka bankovna kartica ima takozvani tag kojim se putem RFID tehnologije s nje čitaju podaci. Nove osobne iskaznice i putovnice tagirane su i na njima se mogu vidjeti ne samo osobni podaci, nego i otisak prsta vlasnika i mnogi drugi podaci. Isto tako, ENC plaćanje na autocestama obavlja se pomoću RFID tehnologije, a upravo je u komunalnim firmama u Hrvatskoj krenulo i zbrinjavanje otpada pomoću tagiranih, odnosno čipiranih kanti, koje će omogućiti točnije podatke o pražnjenju, cijeni i sličnim podacima.

[quote_box_center]

  • RFID posebno može biti koristan u zdravstvu, a već je u uporabi u Americi, posebno u većim klinikama. Tagiranjem pacijenata putem narukvica prati se stanje u stvarnom vremenu
  • ‘Cijena tagova ovisi o vrsti frekvencija na kojoj radi, pa postoji low, high i UHF frekvencija, ali cijena jedne naljepnice je oko 0,15 eura, dok su veći tagovi oko tri, četiri eura, a cijena može biti i do 150 eura’, kaže Veljko Bituh

[/quote_box_center]

“Radi se o tehnologiji koja zapravo znači beskontaktno prepoznavanje. Može se reći da je to i stara i nova tehnologija. Stara jer je izmišljena još za vrijeme II. svjetskog rata kao vojna tehnologija, a nova jer se u češćoj uporabi pojavila tek prije desetak, 15 godina. Danas je u beskontaktnom prepoznavanju uobičajeni primjer barkod koji se tek 1970-ih godina počeo komercijalno koristiti, a danas se više svijet ne može zamisliti bez takve tehnologije”, objašnjava Veljko Bituh, vlasnik tvrtke Selmet, jedan od organizatora konferencije o RFID tehnologiji koja se održava 19. svibnja u Zagrebu.

Najčešća uporaba barkoda je u trgovini, a u posljednje vrijeme u platežnim transakcijama, odnosno plaćanju računa, gdje barkod sadržava mnoge informacije koje se mogu pročitati u samo jednom očitanju. No i dalje je to fiksni limitirani podatak, dok su podaci u RFID tagu, za razliku od onih u barkodu, promjenjivi. Dakle, osim osnovnih podataka o proizvodu koje sadrži barkod, tag RFID tehnologije može sadržavati i promjenjive podatke, kao što su serijski broj, šarža, veličina i boja. Nešto se može upisati, pa se sutradan taj zapis može promijeniti ili nadopuniti. To je posebno važno u, primjerice, proizvodnji kad se želi u radnom procesu pratiti proizvod, ili kad se želi pratiti temperatura na kojoj se proizvod mora čuvati. Ti parametri se u tagu tada mjere i zapisuju te se kasnije može očitati cijeli dijagram.

Druga razlika između barkoda i RFID taga je u očitanju. Barkod se može očitati samo u vidnom polju, dakle mora ga se vidjeti da bi ga se očitalo. RFID je, s druge strane, tehnologija kojom se podatak s nekog proizvoda čita bez obzira na to vidite li ga ili ne dok se nalazi u radio polju očitanja. Istovremeno se putem RFID tehnologije može čitati jako puno takvih tagova, i do nekoliko stotina odjednom, dok se barkod može čitati samo jedan po jedan.

Iako je RFID tehnologija kompleksna, njena izvedba je jednostavna. Tag se sastoji od antene i čipa, i – kada uđe u domet radio polja čitača – antenom taga potječe struja koja napaja čip, a čip se javlja čitaču te započinju međusobnu komunikaciju. Nema granica u primjeni RFID tehnologije. Vrlo je korisna u logistici i transportu, u označavanju povratne ambalaže, u pivarskoj industriji za označavanje bačvi piva, praćenjem transporta bačvi, ali i praćenjem piva u bačvi. U sjevernoj Europi se vagoni na željeznicama označavaju tagovima, tako da se u svakom trenutku zna gdje se vagon nalazi u svijetu. Danas se RFID tehnologijom prije svega označavaju proizvodi u trgovini, farmaciji, prestižni proizvodi poput nakita, parfema, dizajnerske odjeće i sličnih stvari, pa je RFID istovremeno i dobra zaštita i provjera autentičnosti proizvoda.

“U medicini se RFID tehnologija dosta koristi. Kako je danas aktualna sljedivost hrane, krvnih pripravaka, lijekova i sličnih artikala, tu je iznimno važno osigurati točnost, transparentnost podataka i dobru zaštitu. U nekim hrvatskim laboratorijima u kojima nema čak ni barkod označavanja događaju se mnoge pogreške, pa u takvim slučajevima RFID može značajno unaprijediti sustav. U trgovini i opskrbnim lancima RFID tehnologija je važna jer se putem nje može pratiti proizvod ‘od polja do stola’. Iako kod nas još nije zaživjela, ipak postoje neki blistavi primjeri, poput PIK-a Vrbovec koji je u svoju industriju kompletno uveo RFID tehnologiju. Tamo se slijedi proizvod od goveđe polovice do finalnog proizvoda, pa znate točno s koje farme je koje meso, kako je tretirano, gdje je sve bilo. Ali to je zaista rijetki primjer u Hrvatskoj”, govori Veljko Bituh.

S obzirom na to da je PIK Vrbovec jedna od rijetkih kompanija koja je u svoje poslovanje uvela RFID tehnologiju, Miljenko Vignjević, direktor proizvodnje svježeg mesa u toj tvrtki, komentirao je korist koju uvođenjem RFID-ja ima i PIK Vrbovec, ali i njihov krajnji korisnik.

“RFID tehnologiju uveli smo 2009. godine, prilikom otvaranja nove tvornice za proizvodnju svježeg mesa, kako bismo mogli pratiti sljedivost – mogućnost utvrđivanja podrijetla svake sirovine od uzgoja do finalne proizvodnje odnosno do plasmana proizvoda na police i dolaska do krajnjeg potrošača. Kontrolirani sustav sljedivosti jedna je od najvažnijih karakteristika našeg sustava jer nam omogućava praćenje sirovine od procesa proizvodnje i distribucije do same prodaje. Takav je sustav neizostavan za upravljanje sigurnošću i kvalitetom hrane i u proizvodnji svježeg mesa i mesnih prerađevina, a izuzetno nam je bitan i zbog projekta “meso hrvatskih farmi”, kaže Miljenko Vignjević. Dodaje da je toj tvrtki zbog velikog obujma proizvodnje, koji se iz godine u godinu povećava, nezamislivo raditi bez RFID tehnologije. Ta im tehnologija, naime, omogućava da u svakom trenutku u detalje mogu pratiti čitav proizvodni proces i tijek sirovine, što u konačnici osigurava znatno veću efikasnost i produktivnost, kao i kvalitetu proizvoda.

Investicijski ciklus koji je PIK Vrbovec od 2005., otkad je dio Agrokor koncerna, do danas uložio u razvoj iznosi 1,1 milijardu kuna, a u sklopu toga implementirana je i RFID tehnologija.

“S obzirom na to da uvijek želimo biti transparentni prema potrošačima jer vjerujemo u kvalitetu naših proizvoda, s ovom tehnologijom smo im u mogućnosti pružiti informacije o točnom podrijetlu mesa – zemlji rođenja, uzgoja i rasijecanja, svježini, rokovima trajanja, te svim ostalim podacima koji se nalaze na deklaraciji proizvoda – a na taj način nudimo svojim potrošačima meso provjerene kvalitete”, rekao je Miljenko Vignjević.

Premda je ta tvrtka jedna od svega nekolicine koja u Hrvatskoj koristi RFID tehnologiju, ipak se kod nas opna koristi, iako je riječ o najjednostavnijem obliku korištenja. Najčešći primjeri gdje se RFID tehnologija koristi i kod nas je, tako, kontrola radnog vremena, odnosno kontrola zaposlenika karticom pri dolasku i odlasku s posla, ili vožnja javnim prijevozom autobusom ili tramvajem u većim gradovima.

Na zagrebačkoj konferenciji u svibnju posebno će se razgovarati o dvjema važnim aktualnim temama u kojima bi RFID tehnologija mogla napraviti revoluciju. Prva je spomenuti waste management, odnosno zbrinjavanje otpada, a postoji velika potreba za tom tehnologijom i u laundry managementu, odnosno u pranju rublja.

“Bili smo svjedoci nedavne kampanje za outsourcing, a veliki dio restorana, hotela, bolnica i sličnih institucija želi pranje rublja prepustiti firmama koje to rade na veliko. Primjerice, jedan hotelski kompleks u Zadru dnevno opere 14.000 ručnika. To je iznimno velika brojka jer se treba pratiti odakle dolazi koji ručnik. RFID tehnologija omogućuje da se svaki taj ručnik, koji u sebi sadržava tag, može očitati te se mogu saznati svi podaci o njemu, a svi se ručnici mogu i izbrojati u vrlo kratkom vremenu”, pojašnjava Bituh.

Nakon prošlogodišnjeg uspjeha i velikog interesa javnosti i struke, gosti ovogodišnje spomenute RFID konferencije mnogi su eminentni stručnjaci i vodeće firme iz ovog područja, koji će u Westinu prikazati razna rješenja, prednosti i načine integracije RFID tehnologije. Sastavni dio konferencije je izložbeni dio, gdje će se uživo moći vidjeti RFID tehnologija na djelu. Predavači na konferenciji bit će stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva koji će hrvatskim tvrtkama pokušati približiti ovu tehnologiju.

Tako će Andreas Askevold, vlasnik norveškog trgovačkog lanca Moods of Norway, na konferenciji objasniti koju korist imaju mali lokalni trgovci od RFID tehnologije, te ispričati kako je od 2013. godine, kad je u njihovo poslovanje uveden RFID, poboljšana točnost inventara i podataka, smanjen nedostatak asortimana u trgovinama, a i unaprijeđeni unutarnji poslovni procesi.

Što se tiče veličine tagova, postoje različite, od mikrotagova kojima se čipiraju domaće životinje i stoka koje će, prema EU standardima, uskoro i morati biti tako čipirane, do naljepnica ili većih tagova. Postoje pasivni i aktivni tagovi. Pasivni se ne moraju mijenjati, trajni su i čitljivi nekoliko milijuna puta, a aktivni u sebi imaju bateriju, ali se rade tako da je njihov vijek trajanja nekoliko godina.

“Primjer korištenja aktivnog taga je tvrtka Volkswagen koja ima nekoliko tisuća vozila na svom parkingu. Oni označe serijski broj vozila i serijski broj motora pa zatim te podatke stave u tag koji ovjese na retrovizor. Tag na sebi ima svijetleću diodu. Od tih nekoliko tisuća vozila vi, primjerice, morate pronaći točno određeno vozilo. Kad bismo takvo vozilo tražili barkod čitačem, to znači da bi se trebalo očitati svako vozilo dok se ne nađe ono koje odgovara tom serijskom broju koji tražite. Uporabom RFID čitača dovoljno je provozati se po parkingu i kad zasvijetli na tagu, pronašli ste automobil koji tražite”, kaže Veljko Bituh.

Cijena tagova ovisi o vrsti frekvencija na kojoj radi, pa tako postoji low, high i UHF frekvencija, ali cijena jedne naljepnice je oko 0,15 eura, dok su veći tagovi oko tri, četiri eura, a cijena može biti i do 150 eura, ako je riječ o proizvodu koji se čita s velike udaljenosti ili ako je riječ o dodatnim senzorima, posebnim uvjetima koji se trebaju čitati i slično.

RFID pokazuje jako dobre rezultate u trgovini jer u realnom vremenu transparentno prikazuje podatke o prolasku robe u kompletnom sustavu i stanje asortimana, pa se on može puniti i nabavljati prema stvarnim potrebama kupaca, a ne prema procjenama, kao što je danas uglavnom slučaj. To bi moglo biti važno za velike trgovačke lance jer bi im mogao donijeti veliku uštedu. Prošle godine je, primjerice, u Engleskoj poznati lanac Marks&Spencer u sve svoje proizvode uveo RFID tag, pa će tako ta tvrtka ove godine kupiti 400 milijuna tagova. Osim u trgovini, RFID se koristi i u modnom svijetu. Neki svjetski brendovi koji su u Hrvatskoj popularni, poput Zare, Massimo Duttija, H&M-a, kao i dizajnerski brendovi, svi koriste RFID tehnologiju, ali za sada ne i u Hrvatskoj.

“Kad u trgovini tražite košulju broj 36, a pronađete onu veličine 40, prodavačica pomoću RFID taga u realnom vremenu može vidjeti ima li tu veličinu, boju i gdje se košulja nalazi. U nekim trgovinama u svijetu postoje takozvana pametna ogledala ispred kojeg stanete u, primjerice, tagiranom odijelu, a ogledalo vam predloži i košulju i kravatu koja ide uz to odijelo. Dakle, to omogućava RFID tehnologija”, objašnjava Bituh i dodaje da će tagovi koji su ušiveni u proizvod, a oni će uskoro biti stvarnost, nuditi puno veći komfor u poslovanju i zaštitu od ovoga što imamo danas. Te informacije u ušivenom tagu dolaze od proizvođača koji onda zna koliko je napravio proizvoda, kad ih je napravio, koliko mu je vremena trebalo za pojedini proizvod, u koju je zemlju otišao i u kojoj trgovini se nalazi. Prodavač u trgovini mora znati gdje se proizvod nalazi, koliko ih ima i slične podatke. U realnom vremenu korisnik ima zatvoreni krug od proizvodnje do prodaje i puno mu je jednostavnije i jeftinije upravljati naručivanjem, prijemom i otpremom robe te optimiranjem zaliha. U autoindustriji se, primjerice, u vijak motora ‘’upisuju’’ sve komponente koje se ugrađuju i koriste za taj motor, serijski broj prstenova, serijski broj brtvi, a na kraju se učitaju podaci, skida se RFID tag i stavlja komercijalni vijak te vozilo ide u prodaju. Točno se zna što se nalazi u tom motoru i ako dođe do pogreške ne mora se mijenjati cijela serija, nego samo kriva šarža, što znatno smanjuje troškove. Isto je i s automobilskim gumama koje se tagiraju pa korisnik može pratiti podatke i točno znati koliko je guma stara, koliko je napravila kilometara, koliko puta je bila vulkanizirana i slično, odnosno pomoću taga prepoznaje se i prati njeno trajanje.

Zanimljiva je i uporaba RFID tehnologije u Parizu, gdje je svako drvo u centru grada označeno RFID tagom i točno se zna kad koje drvo treba zaliti, orezati ili napraviti bilo koju drugu radnju. Također, pomoću RFID tehnologije može se najpreciznije računati vrijeme, pa se tagovi koriste i u maratonu ili bilo kojoj drugoj utrci, ako se tag stavi na bicikl ili na tenisicu sportaša. Isto tako, svaki veći aerodrom u svijetu danas koristi RFID za praćenje prtljage. Kod nas se to još uvijek radi barkodom.

Da RFID tehnologija posebno može biti korisna u zdravstvu dokaz je njezina uporaba u Americi, posebno u većim klinikama. U toj zemlji je već godinama uobičajeno takozvano tagiranje pacijenata kojima se stavi narukvica s tagom, pa se tako prati njegovo stanje u stvarnom vremenu, zna se kad je dobio lijek, tko mu ga je dao, kad treba dobiti koju terapiju i slično.

Kao i svaka nova tehnologija, i RFID donosi veliku korist u brojnim područjima i nudi relativno brz povrat ulaganja. Kako se u Hrvatskoj na nove tehnologije još uvijek gleda kao na trošak, a ne kao na investiciju koja donosi nove vrijednosti, takvo će se razmišljanje konferencijom o toj tehnologiji nastojati što je brže moguće promijeniti.

Komentiraj

FOTO:Josip Regović
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture