Dana 22. kolovoza 1922. ubijen je Michael Collins, jedan od vođa pokreta za nezavisnost Irske. Collins se rodio 1890., a kao jako mlad pridružio se političkoj stranci Sinn Fein. Cilj te stranke bio je ostvariti nezavisnost Irske, te je od samog osnutka djelovala kao političko krilo onih skupina Iraca koji su bili spremni na radikalne metode u borbi za odbacivanje britanske vladavine.

S izbijanjem Prvog svjetskog rata, britanska vlada odgodila je započetu raspravu o irskom samoodređenju, a Collins je s drugim irskim nacionalistima organizirao veliki prosvjed u tradicionalnom okupljanju uoči Uskrsa, čime je poslana jasna poruka Britancima da nema odstupanja od ciljeva borbe.
Već 1918. godine, Irci su na nacionalnim izborima većinski glasali za Sinn Fein, a stranka je uspostavila nezavisni irski parlament koji je Irsku proglasio suverenom republikom. Collins je nastavio poticati narod na borbu, te je preuzeo irske dragovoljce spremne za gerilsko djelovanje.

Umjesto izravnih vojnih sukoba s moćnim britanskim imperijem, Collins je osmislio vrlo svrsishodnu taktiku pasivnog i aktivnog otpora, koja je obuhvaćala organiziranje štrajkova, sabotaža i banditskih prepada. Dvije godine kasnije proglašen je prekid vatre, a unatoč potpisanom mirovnom sporazumu kojim je najveći dio Irske dobio autonomiju Collins je bio protivnik takvog dogovora predviđajući da je štetan za budućnost ujedinjena Irske. Bio je u pravu jer u Irskoj je izbio žestoki građanski rat.

Nakon što je početkom 1922. osnivač Sinn Feina Arthur Griffith izabran za predsjednika novoosnovane Irske države, Collins je prihvatio dužnost ministra financija. Nekoliko mjeseci nakon toga rat se rasplamsao, a Collins je poginuo obilazeći vojne stožere u velikoj zasjedi nedaleko od Woodfielda koju su organizirali bivši Collinsovi prijatelji i suborci Tom Hales i Liam Deasy. Pravi motivi ubojstva nikad nisu razjašnjeni, ne zna se čak ni tko je točno ubojica, a smatra se kako je Eamon de Valera, s kojim se Collins razišao, bio uključen u organiziranje atentata.