Hrvatska je 08. kolovoza 1992. usred Barcelone povela protiv košarkaške reprezentacije SAD-a, a nakon dodatnog slobodnog bacanja Arapovića rezultat je bio 25-23. Nije to bio san. Bila je to realnost, realnost u kojem je Hrvatska pokazala svoju vrijednost na velikoj pozornici.

No, već u idućem napadu Barkley je pogodio tricu i priča je bila gotova. Izgubili smo utakmicu 117-85, Amerikanci su po drugi put na turniru bili bolji, ali niti izborniku Petru Skansiju niti ikome od igrača nije bilo krivo. Hrvatska je osvojila povijesnu srebrnu medalju na Olimpijskim igrama protiv momčadi koja je 2010. godine kolektivno primljena u NBA Kuću slavnih.

S pravom možemo reći da floskula ‘srebro zlatnog sjaja’ u ovom slučaju poprima pravo značenje. Bilo je to srebro jednako zlatu, jer zlato je ovoga puta bilo rezervirano za Dream Team, jedini pravi Dream Team u povijesti, sve ostalo su kopije.

Hrvatski junaci upisali su našu košarku na kartu Europe, no tri godine kasnije osvojili smo na Euru posljednju medalju te nas otada praktički nema za velikim završnicama. Nismo se plasirali ni ove godine na Svjetsko prvenstvo koje se igra u Kini, a u kvalifikacijama smo gubili od Poljske i Nizozemske, ekipa koje smo nekada pobjeđivali s 20 razlike.