Građevinski inženjer i arhitekt je po završetku Drugog svjetskog rata život posvetio misiji da brojne manje ili više istaknute naciste dovede pred lice pravde. Njegovom zaslugom je uhapšeno nekoliko desetina nacista. Ali, čak i njegovi biografi propituju neke od njegovih zasluga i detalja iz vrlo zanimljivog i kontroverznog života.

Wiesenthal je rođen u Bučaču, gradu koji se danas nalazi u Ukrajini, ali se s obitelji kasnije preselio u poljski Lavov, koji se danas također nalazi u Ukrajini. Nacisti su Lavov zauzeli 1941. godine i tada je Wiesenthalov  život pretvoren u pakao, baš kao i životi ostalih 160.000 Židova u tom gradu.
Prvo je prisilno radio na popravljanju pruga, a onda je završio u svom prvom koncentracionom logoru Plašovu. Prije nego što je početkom svibnja 1945. opet izašao na slobodu, Simon Wiesenthal je prošao još tri logora. Na slobodu je izašao težak točno 41 kilogram, a pronađen je u bloku za “smrtno bolesne”. Ali, umjesto da se posveti oporavku, Wiesenthal je odmah “zasukao rukave” i krenuo intervjuirati preživjele logoraše.

Nakon samo tri tjedna na slobodi, već je imao listu oko stotinjak nacističkih zločinaca, čuvara, komandanata i članova Gestapoa. Listu je predao američkim nadležnim tjelima za koje je odmah počeo raditi kao prevoditelj. Kroz narednih nekoliko godina i dalje je gomilao informacije o žrtvama Holokausta, kao i onima koji su aktivno sudjelovali u njegovom provođenju. Njegov rad je postao posebno važan kada su savezničke snage predvođene SAD-om sredinom 50-ih izgubile interes za progon nacista.