Na 34. Gavellinim večerima gostuju Atelje 212 i JDP iz Beograda

Festival 34. Gavelline večeri ugostit će 14. i 15. listopada u Gradskom dramskom kazalištu Gavelli beogradske teatre Atelje 212, s dramatizacijom jednog od najvažnijih romana srpske stvarnosne proze “Petrijin venac”, te Jugoslavensko dramsko pozorište (JDP), s antologijskom Čehovljevom dramom “Ujak Vanja”.

“Petrijin venac” Ateljea 212 iz Beograda dramatizacija je romana Dragoslava Mihailovića, smatranog jednim od najvažnijih srpskih romana 20. stoljeća. Priča o tragičnom životnom putu nepismene žene sa sela punom samoće, tuge i razočaranja ali i nadanja i ljubavi, koja uspijeva naći čak trojicu muškaraca koje je voljela, u dramaturškoj obradi Mile Mašović – Nikolić i u režiji Bobana Skerlića postaje priča o “tri lica žene u društvu, svaki put marginalizirane, ali u novom kontekstu”.

“Junakinja Mihajlovićevog romana Petrija Đorđević zatočena je u pećini životnog iskustva, vječno osuđena gledati samo sjene na zidu, daleko od pravih stvari koje su negdje izvan njezinih perceptivnih moći, baš kao što su Platonove ideje izvan čulnog domašaja”, stoji u najavi.

Petrija je paradigma palanačkog iskustva “proklete ženske sudbine” u patrijarhalnom društvu srpske provincije, determinirana mitološkim i običajnim praznovjerjem i narodskim kršćanstvom koje počiva na strahu i kazni za grijehe.

Marginalizirana od rođenja već time što je žena, Petrija je lišena moći da pozitivno utječe na vlastitu sudbinu, a njezino fizičko trajanje zapravo postaje njen osobni pakao. Taj pakao u drami utjelovljen je kroz tri lica Petrije: Mladu, Gradsku i Udovicu.

Njih tri pripadaju trima fazama u životu žene u patrijarhalnom društvu. Svaka od njih prikazuje jedan od stereotipova ženske sudbine: eksploatiranu seosku ženu izloženu teškom fizičkom radu i tjelesnoj reprodukciji zamijenit će marginalizirana žena u radničkom kvazi-slobodnom društvu. Gradska, baš kao i Mlada Petrija, lišene su prava na osobni identitet izvan identiteta svojih muževa. Ova dva stereotipa vječno žive u sjećanju fizički vitalne, ali društveno mrtve udovice, u čijem se umu ova drama i odvija…

Igraju ih Marta Bjelica (Petrija mlada), Jovana Gavrilović (Petrija gradska) i Milica Mihajlović (Petrija udovica), a glumački ansambl još čine Ivan Marković, Tihomir Stanić, Igor Đorđević / Bojan Žirović, Jelena Rakočević, Isidora Minić, Branislav Zeremski i Vladislav Mihailović. Scenograf je Goran Stojčetović, kostimografkinja Tatjana Radišić a autor glazbe Mate Matišić.

Predstava je u programu Gavellinih večeri u ponedjeljak 14. listopada. Nakon izvedbe u atriju kazališta razgovor s umjetnicima moderirat će teatrologinja Mira Muhoberac i glumica Gavelle Ivana Bolanča.

Glumačka reprezentacija u antologijskoj drami

U utorak 15. listopada iz Beograda na Gavelline večeri dolazi Jugoslovensko dramsko pozorište s Čehovljevim “Ujakom Vanjom” u režiji Egona Savina, s Branislavom Lečićem u naslovnoj ulozi te snažnim glumačkim ansamblom u ostalim ulogama te vječne drame: igraju još Nenad Jezdić, Marija Vicković, Bogdan Diklić, Milica Gojković, Dubravko Jovanović i Aleksandra Nikolić.

“Čehov je uveo vrijeme u dramu i dramu u vrijeme. Njegovi likovi pitaju se može li se promašeno zanemariti, a proteklo nadoknaditi. Zanosimo se da vrijeme koje je nepovratno prošlo, koje je donijelo godine i umor može u jednom trenutku postati nestvarno, da se može početi iznova s točke na kojoj je sve krenulo pogrešnim putem”, stoji u najavi.

Ali očekivana budućnost ne dolazi, novog života, u stvari, nema. Možete poboljšati društvene uvjete koliko hoćete, ali će uvijek biti ljudi čije će nade ostati iznevjerene, ambicije neostvarene, ljudi koji će se očajnički zaljubljivati u žene koje ih ne vole, koji neće znati iskoristiti priliku koja im se pruža. Neki će više voljeti beskorisnu ljepotu i vlastitu žrtvu nego korist ili dobit. Uvijek će biti ljudi koji će biti nesretni iz razloga koje nijedno društvo nije u stanju otkloniti zato što ti razlozi nisu politički ni socijalni, nego egzistencijalni.

“Čehovljeva drama uronjena je u vrijeme koje donosi događaje koje ćemo vidjeti i koji će nestati u vremenu koje nastavlja teći. ‘Ujak Vanja’ je priča o isticanju vremena, kako se godine naših života pretvaraju u mjesece i dani u sate i minute, a zatim se ulijevaju u beskrajnu rijeku vremena. Rijeku bez obala”, poručuje se u najavi.

Autor adaptacije, redatelj i scenograf je Egon Savin, kostime je osmislila Jelena Stokuća, a svjetlo oblikovao Dejan Draganov.

Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Slavica Knežević.

Komentiraj