Gotovo 50 hrvatskih gradova i općina izjasnilo se da neće imati vatromet u vlastitoj organizaciji za doček Nove godine.

Mnogi od njih zamijenit će ekološkim i atraktivnim svjetlosnim senzacijama. Tu su odluku donijeli nakon apela udruge Prijatelji životinja da se zaštite ljudi, životinje i okoliš od negativnih posljedica vatrometa.

Popis svih općina i gradova je ovdje, a sastavlja ga udruga „Prijatelji životinja“. Ovo je, napomenuli su, popis onih gradova i općina koje su službeno potvrdile odluku:

Labin, Rovinj, Čazma, Opatija, Samobor, Rijeka, Pula, Cres, Zabok, Novigrad, Duga Resa, Oroslavje, Varaždin, Osijek, Poreč, Zadar, Požega, Đurđevac, Zagreb, Vrbovec, Pregrada, Vinkovci, Virovitica, Mali Lošinj, Crikvenica, Kaštela, Ivanec, Dubrovnik, Otok, Korčula, Grubišno Polje, Makarska, Šibenik, Sukošan, Lovran, Gornja Stubica, Belica, Donji Vidovec, Voćin, Bol, Majur, Pitomača, Klana, Klenovnik, Bogdanovci, Bošnjaci, Tompojevci, Viljevo, Erdut.

Popis trgovina koje iz obzira prema ljudima, životinjama i okolišu ne prodaju nikakvu pirotehniku: Lidl, Tommy.

Split, nažalost, nije odustao od vatrometa

No, drugog najvećeg hrvatskog grada – Splita – nema na tome popisu.

Mnogi su se nadali da će se i Split ove godine pridružiti pozitivnom trendu odustajanja od vatrometa, ali to za sada nije slučaj.

Budućnost je u svjetlosnim senzacijama

Poznato je da u svijetu mnogi gradovi umjesto vatrometa organiziraju svjetlosne senzacije, light show pomoću lasera ili dronova koji jednako oduzimaju dah, a nisu štetni za ljude, životinje i okoliš.

Povijest vatrometa

Povijest vatrometa duga je više od 1400 godina, a njegovi korijeni sežu u drevnu Kinu. Prvi zapisi o vatrometima datiraju iz 7. stoljeća u Kini, za vrijeme dinastije Tang. Tada su se koristili kao sredstvo za odbijanje zlih duhova i prokletstava. Kineski kemičari i pirotehničari počeli su eksperimentirati s različitim kombinacijama sastojaka kako bi postigli živopisne i blještave efekte.

U 15. stoljeću, vatrometi su stigli do Europe i postali su popularni u kraljevskim dvorovima. Vatrometi su se koristili kao dio proslava, vjenčanja i drugih svečanih događanja.

Tijekom 18. i 19. stoljeća, vatrometi su postajali sve sofisticiraniji. Uvođenje novih kemijskih spojeva omogućilo je stvaranje raznobojnih i dugotrajnijih efekata. Razvoj električne energije i pirotehnike u 19. stoljeću omogućio je još veću kontrolu i preciznost u izvođenju vatrometa.

Vatrometne rakete mogu biti opasne

Današnje vatrometne rakete dodatkom raznih spojeva metala postaju obojene. Takve se rakete moraju testirati na izoliranim mjestima dok se ne postigne odgovarajuća sigurnost jer prskalice ili rakete mogu pobjeći u neočekivanome smjeru te nanijeti štetu i izazvati požar.

Svaka vatrometna raketa sadržava nekoliko osnovnih sastojaka. Kao gorivo se najčešće upotrebljava prah baruta, tj. smjesa kalijeva nitrata (75 %), sumpora (10 %) i drvenog ugljena (15 %). Kao oksidacijska sredstva najčešće se upotrebljavaju kemijski spojevi − nitrati, klorati i perklorati.

Specifični kemijski spojevi daju svojstvenu boju eksplozijama u vatrometu.