Daniela Adamcova iz Trenčina čiji je pronalazak prošle godine u zabačenom dijelu otoka Krka šokirao najprije Hrvatsku, a kasnije i ostatak svijeta, za slovački je portal Terajškok progovorila o događajima koji su prethodili njezinom misterioznom pronalasku. Kako je dospjela u Hrvatsku, čega se sjeća te je li bila žrtva otmice?

“Misterij od početka do kraja!”, pod tim je naslovom slovački objavio razgovor s Danielom Adamcovom, Slovakinjom koja je pronađena na Krku dezorijentirana, s gubitkom pamćenja, govorila je samo engleski i nije se uopće sjećala razdoblja od 20. kolovoza do 12 rujna prošle godine, prenosi Jutarnji list.

Prema Danielinim riječima, ona je uvijek je bila energična i samostalna, pa se tako 1983. spakirala i otišla u Njemačku. Nakon otprilike godinu dana otputovala je u SAD, gdje je ostala do 2000. Tamo je završila umjetničku školu, radila u zlatarnici, a njezin nakit počeo je krasiti mnoge poznate osobe. Kad joj je 1999. pukla veza, život joj se okrenuo naglavačke. U Slovačku se vratila 2000. godine, a onda je 2010. prodala stan i vratila se u SAD. No, to kaže, nije više bila zemlja koju je poznavala i nakon pet godina je otišla i radila po raznim drugim dijelovima svijeta i naposljetku se vratila u Slovačku. Tražila je posao, no nije ga mogla pronaći, govori u intervjuu.

“Imala sam iskustva iz inozemstva, govorila sam strani jezik, ali nisam mogla pronaći posao po razumnoj cijeni. U lipnju 2021. slučajno sam upoznala muškarca koji mi je ponudio posao u Španjolskoj. Trebalo im je nekoliko ljudi za hotel”, ispričala je Daniela.

Podigla je novac iz banke da bi imala za putovanje i za život, prodala nakit. Kako nije mogla kontaktirati drugu osobu koja je trebala ići s njom, odlučila je poći sama. Na internetu je potražila agenciju koja pronalazi posao Slovacima u inozemstvu.

Potraga za identitetom: Pronađen novčanik misteriozne žene o kojoj nitko ništa ne zna, ali je prazan

Došli su po nju

“Dogovorili smo novac i vrijeme kada će doći po mene”, govori Daniela.

No, o kakvoj se firmi radi, ne sjeća se, sve podatke pohranila je u telefon i bilježnicu koju je izgubila. Samo joj se čini da su bili iz istočne Slovačke. Na dan odlaska susrela se s prijateljima i čekala u stanu da dođu po nju.

“Bila sam spremna za put sa stvarima. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam”, otvoreno kaže D. Adamcova.

Nakon toga se više ničega ne sjeća. Nne sjeća se je i sišla dolje s koferima, ne zna u koji se auto ukrcala, koliko je ljudi bilo, ne zna je li zaključala vrata stana. Njezina sjećanja završavaju u noći 20. kolovoza i počinju tek u rujnu. Nema pojma što se u međuvremenu dogodilo.

“Probudila sam se noću. Nisam znala gdje sam i što se događa. Tamo je bio mrak. Zima, tresem se od zime”, prisjeća se.

Sjedila je kaže, na šiljatom kamenu, stisnuta, prekrivena velikim pokrivačem koji je bio obliven krvlju. Bila je pretučena, izudarana, krvava i, kako kaže, paralizirana. Mogla je samo djelomično pomicati ruke. Uspjela se samo malo pomaknuti tek pred jutro. Tada je saznala da je na otoku uz more. Sve što je mogla pronaći kod sebe bile su sunčane naočale koje je prepoznala i boca vode. Dozivala je pomoć vičući na ljude oko broda. Vrištala je na engleskom. Slovačkog se uopće nije sjećala. Čak ni tko je ona.

Javili se turisti z Češke: “Vidjeli smo je! Ona je iz Slovačke. Vrlo je inteligentna i na put je otišla sama”

Sjetila se lica ljudi

U bolnici su utvrdili da je imala jak potres mozga, krv u bubrezima. Tada se sjetila jedne strašne stvari, lica ljudi s kojima je bila.

“Sjetila sam se da sam bila na većem brodu s dva muškarca i ženom. Onda se sjećam da su me odvukli na otok. Tamo je čekao još jedan muškarac. Odvukao me na taj otok. To je bilo sve čega sam se sjetila. Ali još uvijek vidim lica troje ljudi ispred sebe. Jako dobro njih se sjećam. Opisala sam ih i policiji”, ispričala je za slovački tjednik Daniela Adamcova i tvrdi da se ponašanje policije prema njoj tada promijenilo.

“Gledali su se kao da znaju o kome govorim i odjednom su izgubili interes da me slušaju”, kaže D. Adamcova. Kaže da joj nisu mogli uzeti ni otiske prstiju jer je na njima imala nešto poput ljepila koje se nije spuštalo. Kasnije joj je policija donijela mokri ruksak u kojem je bilo puno smeća. Pronašla je samo ključeve stana u Trenčinu koje je prepoznala. Nestali su papiri, bilježnica, novac i sve ostalo. Daniela se boji da je bila oteta.

“Vjerojatno su mislili da su me ubili jer sam na toj plaži bila pokrivena ručnikom, dekom ili nekim prekrivačem. Sve je to tako čudno. Također i činjenica da sam imala ljepilo na svim prstima. Što misliš da se dogodilo? Kad sam se vratila kući, počelo mi se vraćati sjećanje, čak i slovački. Mislim da se to moralo dogoditi ovdje u Slovačkoj. Možda to nije bila neka prava tvrtka koju sam pronašla na internetu, nego neki prevaranti. Ne razumijem gdje sam bila od 20. kolovoza do 12. rujna i što se dogodilo u međuvremenu”,  kaže D. Adamcova.

Uvjerena je da joj je netko nanio ozljede. Ipak, slovačkoj policiji nije se obratila.

Ona sada upozorava ljude koji putuju u inozemstvo da rade ili traže posao samo s agencijama koje su vjerodostojne.