Moje je mišljenje da je ministar Zdravko Marić kriv zbog činjenice da Ivicu Todorića nije upozorio na to da će zaduživanje Agrokora po kamatnim stopama od 11 posto odvesti koncern u velike probleme. Takvo zaduživanje bilo je neodrživo, a on je kao odgovorna osoba u tom sektoru Agrokora morao upozoriti vlasnika da će poslovna dobit kompanije pasti ispod potrebnog iznosa financijski rashoda, odnosno kamata”, jedna je od ključnih ocjena Miroslava Gregureka, nekadašnjeg investicijskog bankara, a danas profesora financija i bankarstva na trima zagrebačkim veleučilištima.

Rođen je prije 62 godine u Vukovaru, gdje je završio gimnaziju, a doktorirao je u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu pod mentorstvom Ivana Lovrinovića, danas oporbenog zastupnika. U bankarstvu je proveo 30 godina, a do 2014. radio je u Privrednoj banci, gdje se bavio investicijskim bankarstvom. Sudjelovao je u privatizaciji hrvatskih tvrtki, uključujući privatizaciju te banke. Osim na analizama, radio je i na preuzimanju i vođenju poduzeća u vlasništvu banke i na procjenama njihovih vrijednosti.

Sudeći prema razgovoru za Nacional, zbog svrstavanja VUPIK-a na crnu listu poduzeća kojima prijeti likvidacija, zamjerio je privremenom upravitelju Agrokora Anti Ramljaku na konceptu restrukturiranja Agrokora, ocijenivši ga promašenim. Gregurek je procijenio da privremena uprava Agrokora na čelu s Ramljakom neće završiti posao u predviđenom roku, do travnja ove godine, kada bi lex Agrokor trebao prestati važiti. Zato će, uvjeren je, lex Agrokor biti prolongiran, odnosno produžit će se mandat privremene uprave, ali i agonija Agrokora.

NACIONAL: Ramljak nije imao sreće s planom restrukturiranja Agrokora, kojim je predvidio veliki otpis dugova dobavljačima. Nakon sastanka s vjerovnicima Marica Vidaković demonstrativno je poderala njegov plan. Je li njena reakcija bila pretjerana?

Mislite na ovaj plan o podjeli Agrokora na “dobar Agrokor” i “loš Agrokor”? To je najjednostavniji mogući plan restrukturiranja na “brzinu”, kako bi se prvenstveno razvlastio postojeći vlasnik Todorić. Ne znam kako je nekome uopće moglo pasti na pamet da će dobavljači prihvatiti onaj loš dio Agrokora s dugovima, a odabrani, odnosno oni koji su stvorili obveze prema Agrokoru nakon stupanja na snagu lex Agrokor, pokupit će vrhnje “dobrog Agrokora”. Jasno je da je privremeni upravitelj to restrukturiranje zamislio tako da onaj njegov loš dio završi u stečaju, a ono što je vrijedno smjesti u novi projekt. Sjećam se takvih projekata još iz devedesetih godina, u vremenima pretvorbe i privatizacije. Mnogi poduzetnici tada su dugove smještali u jednu firmu da bi ju otjerali u stečaj, a imovinu premještali u drugu firmu s kojom su nastavljali poslovati. To je i bio glavni sindrom privatizacije na hrvatski način. Ne mogu vjerovati da još uvijek nemamo dovoljno svijesti i savjesti da ne ponavljamo iste pogreške. Pogledajte problem procjene vrijednosti koncerna i način upravljanja Agrokorom. U slučaju podjele na dobar i loš Agrokor, procjena vrijednosti holdinga je zamagljena. Od šume se ne vidi drveće jer procjena može biti u slučaju neposredne likvidacije mala, što čeka “loš” Agrokor, a da se to spriječi bio je argument za uvođenje privremene uprave. Ako se procjena obavlja na temelju usporedive imovine, odnosno pasive kao izvora financiranja ukupnih obveza, dobivamo diskontnu vrijednost aktive te dio obveza koji se može vratiti i dio koji se ne može vratiti, odnosno dobar i loš Agrokor. Kada bi se procjena radila na temelju varijabli povezanih s budućim povratima, kako se to radi u razvijenom svijetu, onda bismo dobili stvarnu vrijednost aktive pojedinačnih poduzeća Agrokora koja i jesu listana na burzi zbog stvarne vrijednosti budućih novčanih tokova.

NACIONAL: U čemu je problem s Ramljakovim planom?

Ako je procjena budućih novčanih tokova podcijenjena kao u tom planu, odnosno na temelju usporedive imovine, nema u budućnosti dovoljno novca za povrat dugova. To znači da dio dugova treba otpisati danas, a buduću potencijalnu razliku u novčanim tokovima će prisvojiti novi vlasnik. To je obrazac prema modelu hrvatske privatizacije, ali i opet izveden na štetu nezaštićenih u predmetnom sporu. Ne radi se tu o Todoriću, nego o desetinama tisuća malih poduzetnika, poljoprivrednika i obrtnika, kao i o tisućama malih dioničara koji neće ostvariti svoja vjerovnička i vlasnička prava. Predloženi plan restrukturiranja je tendenciozan i pogoduje prvenstveno financijskim institucijama, a dobavljače jako do mjestimično oštećuje. Banke će se naplatiti, a dobavljači neće. Da bi se sačuvala radna mjesta, trebalo bi činiti obrnuto. Pa barem da se bankama otpišu kamate. Procjenjujem grubo da će ovim planom biti oštećeno barem 20.000 osoba, prvenstveno dobavljača i malih dioničara. To nije dobar način restrukturiranja u cilju čuvanja hrvatskog gospodarstva, nego inozemnog bankarstva. U koncernu Agrokora postoji više od 100 kompanija. Ne bi se trebala ta poduzeća strpati ovako ad hoc u dvije vreće. Mnoga poduzeća koja su opterećena dugovima nemaju nikakve veze s nastankom tih dugova. S druge strane, ulaskom u vlasništvo Agrokora neke bi zainteresirane tvrtke među dobavljačima mogle dobiti vlasništvo nad kvalitetnim hrvatskim poduzećima. Bila bi to repriza načina na koji je i Todorić dobivao poduzeća samo zato da bi se moglo reći da je hrvatski kapital ostao u hrvatskim rukama. To je bila privatizacija na hrvatski način, a što smo time dobili, najbolje pokazuje današnje stanje hrvatskog gospodarstva. Nije bio ključan problem Agrokora što je bio nelikvidan, nego je problem bio u tome što su cijene, nabava i distribucija u Konzumu bili monopolni.

‘Ruski Sberbank ne želi preuzeti Agrokor. Oni hoće svoj novac. Ruske banke nemaju veze sa slavonskom zemljom. Međutim, hrvatski novac nema nacionalnost, može se prenositi i njega žele svi, pa i Sberbank’

NACIONAL: Ramljak je ipak redovito održavao konferencije za novinare.

To je točno, ali na njima se nije mogao čuti relevantan podatak o trenutnom poslovanju sustava, a vlada je preuzela odgovornost za Agrokor i on je kao njen povjerenik morao svaki svoj potez objasniti i opravdati. Ja to nisam vidio ni čuo. Čulo se da su se oni nešto svađali, ali da nije bilo novinara koji su ponešto i istraživali, apsolutno se ništa ne bi znalo. Privremena uprava bila je ne samo neprofesionalna, nego je to bilo i nedopustivo.

NACIONAL: Je li vi sumnjate u kvalitetu toga što je dosad učinjeno?

Koju kvalitetu, pa ne znamo o čemu je riječ. Sve je tajna, javnost gotovo ništa ne zna, vlasnici ne znaju, Sabor ne zna, pa vjerojatno ni Vlada. Zna se tko zna, privremena uprava. Da je taj posao radio Antonio Alvarez, to bi vjerujem drugačije izgledalo. Stekao sam dojam da privremena uprava ne želi raditi transparentno posao u koji se upustila. Pretpostavljam da je Agrokorov operativni prihod podbacio u odnosu na 2016., kada je njime još upravljao Todorić. Ako je ta moja procjena točna, onda je cijela priča s lex Agrokor bila promašaj. Govori se da prodaja raste, ali ne nude se brojke koje bi tome govorile u prilog. To će se moći znati tek početkom travnja 2018., kada završava mandat privremenoj upravi i povjereniku Ramljaku. Tada bi trebao biti i objelodanjen završni račun Agrokora za 2017.

NACIONAL: Što ako vas taj završni račun bude demantirao?

Ako rezultati poslovanja budu pozitivni, bit će i objavljeni. U suprotnom, ni tada rezultati privremene uprave neće biti objavljeni. Bit će samo donesena neka vrsta prolongata poput lex Agrokor 2, odnosno vjerojatno će biti produljen mandat Ramljaku i privremenoj upravi. U tom slučaju oni bi se mogli opet pozvati na nepovoljne okolnosti, ali to ne može zvučati uvjerljivo u uvjetima rasta hrvatskog gospodarstva. Tvrdio je da je Todorić loše radio pa bi on sada u puno povoljnijim okolnostima morao dokazati da je radio bolje od njega. Ako iskaže gubitak u poslovanju za prošlu godinu, značit će to da je loše odrađen posao.

NACIONAL: Što će se dogoditi s dugovima Agrokora?

Agrokor je imao preveliki dug u odnosu na bonitet koncerna pa su i uvjeti njegova kreditiranja bili sve nepovoljniji. Zato je dobivao kredite na kratke rokove s visokim kamatama. A tko je tu vrstu nepovoljnih ugovora pripremao? Zdravka Marića svi napadaju, ali nitko nije artikulirao glavni razlog. Ministar financija itekako dobro je znao što takvo financiranje znači za buduće poslovanje Agrokora. Ako je šutio o tome da je dug u Agrokoru neodrživ i tvrdio suprotno, možda nije razumio? Što mislite o tome? Tu je njegov ključni problem, a nazvao bih ga činovničkim sindromom. On je bio nadležan upravo za nadzor duga Agrokora, a taj dug izmakao je kontroli. Morao je objasniti da se ne smiju uzimati krediti s kamatama od 11 posto kod tako visoke financijske poluge. Ministar Marić bio je ključna osoba prekomjernog zaduživanja Agrokora.

NACIONAL: Hoće li se kriza u Agrokoru odraziti i na hrvatsko gospodarstvo?

Već smo zaboravili na početak ove krize koja je izazvana neplaćanjem milijardi kuna dobavljačima. Kriza je nastala zbog nemogućnosti naplate Agrokorovih mjenica kao osiguranja plaćanja. Zato nije problem u Agrokoru, nego u mjenicama kao osiguranju plaćanja. Bolje je pitanje je li se Agrokor odrazio na hrvatsko gospodarstvo. Jeste, jako, jer još uvijek u Hrvatskoj volimo naplatiti, a plaćanje nije baš omiljeno i još uvijek je vrlo nesigurno. Ako proizvodite i isporučite robu, pitanje je i dalje kako ćete osigurati plaćanje, odnosno naplatiti. Mjenicom s regresnim pravom? Kroz Agrokor se upravo restrukturira hrvatsko gospodarstvo, a Agrokor ostaje isti i ne plaća, a ako plaća, plaća samo jedan dio s velikim vremenskim odmakom i bez zateznih kamata. Tako se održava koncept potrošačke ekonomije gdje se proizvodnja ne isplati prvenstveno zbog nesigurnosti naplate potraživanja. Privremena uprava Agrokora rješava probleme na Todorićev način, određujući kome i kako će platiti nesporna potraživanja za isporučenu robu. Dobavljači moraju i dalje biti sretni ako dobiju novac za robu koja je davno isporučena i naplaćena u Agrokoru. Prinudna uprava koristi zakonsku mogućnost prolongiranja plaćanja prema lex Agrokor koju je tako mogao napraviti i Todorić. I ona ne plaća na vrijeme, a da ne govorimo o osiguranju plaćanja. Zato se onda ova situacija neće odraziti na hrvatsku ekonomiju jer će ostati ista, kao i dosad. Govoreći jezikom današnjice, kriza u Agrokoru neće se ozbiljnije odraziti na hrvatsku ekonomiju jer će to spriječiti prolongat sadašnjeg stanja ili možda lex Agrokor 2 kojim će se produljiti agonija hrvatskog gospodarstva.

NACIONAL: Hoće li se Ramljak uspjeti nagoditi i s ruskim Sberbankom kao jednim od najvećih nezadovoljnih vjerovnika?

Vjerujem da će sa Sberbankom postići dogovor jer će ga ucijeniti preko kompanija u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji. To nije neprirodno jer je Sberbank dao konkretan novac. Dao je više novca nego što je vrijednost Agrokorove imovine u tim zemljama. To je činjenica. Oni će se dogovoriti s privremenom upravom kada se prolongira lex Agrokor. Tu ulazimo i u neke geopolitičke financijske odnose, što ne bih želio previše komentirati. Radi se o srazu američkog i ruskog kapitala iza kojih se kriju i geostrateške pretenzije, u što ne želim ulaziti. To je stvar nadzornih odbora banaka, a nadzorni odbor u pravilu je uvijek zasnovan na političkoj strukturi. Te finese nisu financijske, ali kada je riječ o upravama banaka, one će gledati naplatiti dug.

‘Vjerujem da će Ramljak sa Sberbankom postići dogovor jer će ga ucijeniti preko kompanija u Sloveniji, BiH i Srbiji. Sberbank je dao više novca nego što je vrijednost Agrokorove imovine u tim zemljama’

NACIONAL: Može li u slučaju Agrokora kriza biti okončana prelaskom u vlasništvo stranaca, kao što je bio slučaj s hrvatskim bankama?

Može, ali to nije realno jer Agrokor u ovom obliku stranci ne žele. Kada smo prodavali banke, bili smo u lošijem gospodarskom položaju nego danas. Vladala je strahovita nelikvidnost, a većina gospodarstva tada je bila u šakama bankarstva jer je većina poduzeća bila kolateralno ili u vlasništvu banaka. Banke su plijenile poduzeća jer ona nisu vraćala svoje financijske obveze. Najveća žrtva bila je turistička industrija. Sada imamo problem da su inozemne banke dale kredite našim poduzećima, a problem nelikvidnosti izazvalo je samo jedno poduzeće. Dakle, Agrokor je insolventan. Prije su naša poduzeća dugovala našim bankama, a sada Agrokor duguje našim poduzećima. Kada su inozemne banke kupovale naše banke, inzistirale su na čišćenju bilanci od nebankarske imovine. To je bio njihov glavni uvjet za preuzimanje hrvatskih banaka. Nijedna banka nije željela na bilo koji način preuzeti dijelove našeg insolventnog gospodarstva. Ni sada banke ne žele preuzeti insolventno poduzeće, ali hoće preuzeti dugove Agrokora koje on duguje drugima, nadajući se da će te dugove pokriti država i lex Agrokor. I hoće, ali na teret vlasništva nad Agrokorom.

NACIONAL: Želite li reći da ni ruski Sberbank danas ne želi preuzeti Agrokor?

Ne želi ni on. I oni hoće svoj novac, ako je moguće i uz dobitak kroz zatezne kamate. Velika je zabluda misliti da Rusi ili netko drugi iz bankarskog sektora atakira na hrvatsko zemljište. Ruske banke nemaju veze sa slavonskom zemljom, imaju zemlje i u Rusiji. Međutim, hrvatski novac nema nacionalnost, može se prenositi i njega žele svi, pa i Sberbank. Imamo u Hrvatskoj sindrom egocentričnosti. U Hrvatskoj mnogi misle da je hrvatska imovina vrednija nego tuđa.

NACIONAL: Zašto se onda tvrdi da bi se problem dugova Agrokora mogao riješiti ulaskom u njegovu vlasničku strukturu?

Ta priča ima veze s dugovima dobavljačima, odnosno s tzv. strateškim investitorima, a ne s dugovima financijskim institucijama. Tu dolazimo do problema konkurencije. Zna se da je Agrokor u Hrvatskoj imao monopolski položaj u maloprodaji, da je ucjenjivao i nije plaćao, a sve je to bilo posljedica monopolizacije. Monopol pogoduje svakom monopolistu pa bi monopolski položaj Agrokora rado preuzeo svaki trgovački lanac u Europi. Kriva je za to osoba koja je vodila brigu o sprječavanju monopola, odnosno Agencija za tržišno natjecanje. Država nije tu da upravlja gospodarstvom, nego da sprječava nedozvoljive, nepravične, nesocijalne i štetne radnje poduzetnika koji ne prezaju ni od čega da bi došli do novca. Poduzetnici su posvećeni ostvarenju profita, a država mora regulirati da taj profit ne ugrozi sustav proizvodnjom monopola. Konzum je bio takav trgovački lanac i mnogi su smatrali da je to bilo normalno, ali to nije bilo normalno.

NACIONAL: Smatralo se da je loše i to što je Todorić preuzimao kompanije iz prerađivačke industrije.

Naravno da je loše jer je tako proširio monopol i na dio prerađivačke industrije. Da je monopol bio spriječen, to bi stvorilo drugačiju situaciju. Evidentno je da ih nije kupovao, nego ih je dobivao na dar uz enormne diskonte. Ali ne treba mu zbog toga zamjeriti jer svi bi željeli dobiti takve darove. Međutim, mislite li vi da bi ova kriza uopće nastala da nije imao kompanije iz prerađivačke industrije? Naravno da ne bi jer ne bi imao kolaterala za zaduživanje bez tih kompanija. A sad je rješenje otjerati veći dio tih kompanija u stečaj, da bi se namirili dugovi bankama i to u 100-postotnom iznosu.

NACIONAL: Zašto su Amerikanci iz Knightheada ulazili u Agrokor? Čemu sastanak uz kavu Ante Ramljaka s predstavnicima Knightheada nekoliko dana uoči njegova imenovanja Vladinim povjerenikom za Agrokor?

To je pitanje za istražitelje iz policije, a ne za mene. Ja za tu radnju ne znam, ali ako je točna, nije smio to napraviti. On je kao potencijalni državni dužnosnik u tom slučaju napravio pripremu za kriminalnu radnju. Ne možete se naći s poslovnim prijateljima iz bilo kojeg fonda i s njima dogovoriti deal. To je neregularno jer za tu vrstu posla treba postojati javna ponuda u kojoj bi se mogao i netko drugi natjecati. Međutim, nemojte zaboraviti da banke i fondovi najviše posluju s obveznicama pa primjećujete da se priča stalno vrti oko dugova. Obveznice su puno sigurnije vrijednosnice od dionica. Što se financijske industrije tiče, uvijek obratite pozornost na poslovanje s obveznicama i derivatima, a ne s dionicama i vlasništvom kompanija.

‘Puno je tvrtki koje su nastradale u ovoj krizi, a uopće nisu poslovale s Agrokorom. Jedino pravo rješenje bilo bi da Agrokor plati svoje obveze, no nekima je važnije da taj mastodont ostane na životu’

NACIONAL: Ali možda se nije sastajao s predstavnicima Knightheada zbog Agrokora.

To ne znam, ali ako nije popio tu kavu zbog Agrokora, onda ga to oslobađa svake sumnje. Ali generiranje priča oko tog Knightheada stvara veliku pomutnju. Trnci su me prošli kad sam vidio problem koji se dogodio sa Zagrebačkom burzom, tzv. preuzimanje dionica iz sustava Agrokora preko malih dioničara koji su u pravilu nerezidenti, drugim riječima domaći. Ne mogu tvrditi kupuje li Knighthead u bescjenje dionice Agrokora, ali ako je to točno, onda je taj investicijski fond već sada tihi suvlasnik Agrokora.

NACIONAL: A tko je trebao reagirati?

Pa HANFA. Ona je regulator. Kako je to mogla dozvoliti? Svu tu prodaju dionica treba poništiti. Nije tu riječ samo o Todoriću kao dioničaru jer se vidjelo da postoje i drugi dioničari, a ne samo on. Euroherc je, navodno, vlasnik 17 posto dionica u nekoj od Agrokorovih kompanija. Navodno tvrtke u sustavu Agrokora imaju preko 15.000 dioničara. Kakve su veze imali oni kao dioničari s tim padom vrijednosti dionica? U investicijskom bankarstvu ovakvi procesi s privremenim upravama nazivaju se Going Concern, odnosno izlazak s burze, a ne rasprodaja na burzi. Krivo se misli da ruski Sberbank želi Agrokor, a po mom mišljenju ne želi ga ni američki fond Knighthead. Jedni i drugi žele novac. Knighthead je osigurao povrat svojih ulaganja, ali je možda i otkupljivao u bescjenje Agrokorove obveznice koje će kasnije prodati u nominalnoj vrijednosti. Nadam se da trenutno ne kupuje dionice.

NACIONAL: Imaju li s padom vrijednosti tih dionica isti problem i potencijalni kupci, pa onda i mogući tim koji je eventualno povezan s Knightheadom?

Knighthead nikada ne bi ušao u Agrokor s kreditom da nije bio siguran u njegovu naplatu. S druge strane, ako je još k tome kupovao dionice po cijenama sniženim do 90 posto, ostvarit će i dodatnu zaradu. S roll-upom osigurali su 100 posto povrata uloženog novca, ali njima se moralo zabraniti bilo kakvo suvlasništvo ili sudužništvo izvan roll-up sporazuma jer se u protivnom radi o neprijateljskom preuzimanju, što je kažnjivo po američkim zakonima. Ne smijete varati tržište i na burzi djelovati negativno. Knighthead ima veze po cijelome svijetu i lako mu je bilo pronaći nerezidente za kupnju dionica u nekoj od kompanija, primjerice, u Italiji. To bi bilo kažnjivo samo u slučaju kada bi postojali negdje pohranjeni tajni ugovori, kao što je to bilo sa slučajem petog ortaka u aferi Dubrovačke banke 1998. Tada je direktor Dubrovačke banke Neven Barač kao petog ortaka prokazao Ivića Pašalića, nekadašnjeg savjetnika iz ureda predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. Ako je u tome, kao i u ovom današnjem slučaju, sudjelovala neka institucija, ostao je negdje pisani trag, ali to bi se, nažalost, moglo saznati tek za 40 godina, kada više neće biti važno.

NACIONAL: Bi li Knighthead mogao biti taj potencijalni “peti ortak” u ovoj krizi Agrokora?

Jasno je da od profesionalnih igrača kao što je Knighthead odgovor na to pitanje ne možemo dobiti. Vrijeme će pokazati. Jedino što možemo eventualno doznati jest preko medija, da je eventualno nešto bilo neregularno, ali tu ulazimo u prostor politike. Činjenica je da je Agrokor nastao iz političkih razloga. Eventualno bi moglo doći do eksplozije problema prestankom djelovanja lex Agrokor, jer tada će svi tražiti naplatu potraživanja ako se ne potpiše sporazum. Ali hrvatska vlada može donijeti lex Agrokor 2 jer ima većinu u Hrvatskom saboru i može činiti što hoće, a i mi svi vjerujemo našoj Vladi. Zato efekta krize u Agrokoru na hrvatsko gospodarstvo ne može biti.

NACIONAL: Kako biste vi restrukturirali Agrokor?

Strateški i uvijek restrukturirajući aktivu poduzeća, tako da se koncern razbije na više kompanija po industrijskom principu kako je i funkcionirao u dobrim vremenima. Te tvrtke same po sebi funkcionirale bi i bez privremene uprave, bez Todorića i bez hrvatske države. Ledo je kompanija koja proizvodi sladolede i nema veze s dugovima kojima je opterećen. Centralna riznica bila je u rukama koncerna koji se zaduživao za neke investicije kao što su vjetroelektrane i tako su kolateralno kreditom zadužili i Ledo i VUPIK i ostale koji s tim nisu imali veze. Jedini način restrukturiranja je da se te kompanije razbiju na prirodne, funkcionalne cjeline – da poljoprivreda ide u jednu ili više kompanija, turizam u drugu, a prodajna mreža u treću, a ne na principu “dobar Agrokor” i “loš Agrokor”. To nema veze sa zdravim restrukturiranjem, osim bankarstvu koje tako može najbrže naplatiti zajmove.

NACIONAL: Hoće li lex Agrokor onda na koncu spasiti Agrokor?

Lex Agrokor nije bio ni zamišljen da spasi koncern, nego radna mjesta i da Agrokor ne ode u stečaj. Činjenica je da je Agrokor bio loše koncipiran, a činjenica je i da privremena uprava taj poslovni koncept nije promijenila, nego ga je zadržala. Priča se da su u riznici koncerna Agrokor u Todorićevo vrijeme odlučivali o tome tko će od dobavljača i kada dobiti novac. Priča se da je to rađeno desetljećima na sramotan način. Plaćalo se na principu davanja rabata. Ako bi netko htio dobiti novac odmah, gubio bi veliki postotak od vrijednosti isporučene robe. Ako bi pristao na odgodu plaćanja tri mjeseca, dobio bi manji dio iznosa, a ako bi pristao na odgodu plaćanja godinu dana, dobio bi gotovo cijeli iznos vrijednosti isporučene robe. Ali puni iznos nitko nije dobivao. Tako se priča da je funkcionirao Agrokor, a što je to privremena uprava promijenila? Odgode plaćanja uz diskont još je više produžila, a osiguranja naplate potraživanja ne vrijede i dalje. Novo je samo da se neregulirana plaćanja pretvaraju u vlasničke udjele i to na netransparentan način, odnosno dolazi do nove privatizacije u Agrokoru. Mjenice i dalje nisu pravi instrument osiguranja plaćanja, nego samo hipoteke na nekretnine, a mjenična kriza pretvara se u trgovinu s vlasničkim udjelima. A što je sa stotinama poduzeća i obrtnika koji će zbog toga propasti, nikoga trenutno nije briga. Ima previše gospodarskih subjekata koji su nastradali u ovoj mjeničnoj krizi, a uopće nisu poslovali s Agrokorom. Jedino pravo rješenje bilo bi da Agrokor plati svoje obveze. Međutim, važnije je vlasništvo Agrokora i održavanje tog mastodonta na životu, unatoč svim štetama koje je on prouzročio. Ako su u Agrokoru dosad mislili da ljudi to ne vide, ne razumijem zašto nema volje da se sada taj koncept promijeni. Konstrukcijska greška hrvatskog gospodarstva lex Agrokor nije otklonjena, naplata potraživanja u Hrvatskoj još je nesigurnija a lex Agrokor nastoji spasiti Agrokor pod svaku cijenu.