Ministar Marić nije uspostavio kontrolu trošenja EU novca

 

Nacional otkriva što je sporno u sustavu kontrole trošenja sredstava iz EU fondova i zašto bi se Vlada mogla naći na udaru OLAF-a, a uskoro i novog europskog javnog tužitelja zbog milijardi eura koje tek trebaju stići u Hrvatsku za borbu protiv posljedica koronavirusa i potresa

Ministar financija Zdravko Marić u četiri godine mandata još uvijek nije uspostavio sustav neovisne kontrole trošenja sredstava iz EU fondova, to jest sustav kojim bi se moglo kontrolirati trošenje sredstava iz EU fondova, ali i one institucije koje su nominalno zadužene za kontrolu. To je ključno zato što se često o dodjeli sredstava odlučuje s političke razine, odnosno u odluke o kreiranju kriterija za dodjelu sredstava za pojedine projekte uključena je politika, to jest s politikom povezani pojedinci pa se nerijetko sredstva netransparentno dodjeljuju podobnima i njima prilagođavaju kriteriji, a ne postoji institucija iznad njih koja bi to kvalitetno mogla iskontrolirati. Točnije, postoji jedna za to nadležna služba, ali ona za razliku od sličnih službi u nekim drugim europskim zemljama za to nema adekvatne ovlasti. Zato je i moguće da se u sustavu događaju razne ‘Josipe Rimac i Ane Mandac’, samo na razini EU fondova. No ministar Marić za rješavanje tog pitanja uopće nije zainteresiran pa bi Hrvatska mogla doći na udar OLAF-a, ali i novog europskog javnog tužitelja”, to je dramatično upozorenje Nacionalu proslijedio visoki izvor blizak Vladi i pravosudnim institucijama, zabrinut zbog lošeg imidža koji bi se Hrvatskoj na razini Europske komisije mogao pripisati ako se otkrije koliko je trenutno slab sustav kontrole trošenja sredstava iz EU fondova koji bi mogao dodatno pogoršati sliku o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj cvjeta korupcija, što svakodnevno proizlazi i iz brojnih afera koje dospijevaju u medije, poput afere s Josipom Rimac koja je pokazala da je cjelokupni državni sustav od vrha do dna prožet korupcijom. U ovom slučaju riječ je upravo o nepostojanju neovisnog tijela koje bi kontroliralo potencijalne slučajeve državne korupcije, korupcije koja se kroji upravo s pozicije državnih institucija, odnosno umreženih pojedinaca u tim institucijama.

Zbog milijardi eura koje će Hrvatska dobiti kroz nove instrumente Europske unije za borbu protiv posljedica pandemije koronavirusa, kao i novca namijenjenog obnovi Grada Zagreba, pred Vladom Andreja Plenkovića pojavit će se zato novi veliki problem. Trošenje europskih milijardi podrazumijeva i vrlo strogu kontrolu koja se provodi preko OLAF-a, Europskog ureda za borbu protiv prijevara, a uskoro će se i dodatno pojačati putem novoformiranog Ureda europskog javnog tužitelja – koji bi trebali surađivati s hrvatskim institucijama. No u Republici Hrvatskoj ne postoje dovoljno razrađeni mehanizmi neovisne kontrole nepravilnosti oko trošenja novca iz europskih fondova pa bi se Vlada vrlo skoro mogla naći na udaru OLAF-a, ali i Ureda europskog javnog tužitelja koji bi trebao profunkcionirati početkom iduće godine. Inače, OLAF istražuje prijevare povezane s proračunom EU-a, korupciju i ozbiljne prekršaje unutar europskih institucija te izrađuje politiku borbe protiv prijevara. Dio je Europske komisije, ali je operativno neovisan.

U ovom slučaju riječ je o dodatnoj kontroli korištenja sredstava iz EU fondova temeljem prijava koje dolaze izvana koje podrazumijevaju moguće nepravilnosti i prijevare koje nisu uspjela detektirati redovna tijela iz sustava upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a, u čijem je to opisu posla. A takvih je prijava izvana sve više i one otvaraju pitanje mogućih zlouporaba položaja i ovlasti odgovornih osoba u institucijama nadležnim za upravljanje i kontrolu korištenja fondova EU-a.

 

 

Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara s razine Ministarstva financija izravno surađuje s OLAF-om i Europskom komisijom, ali ta služba nema ovlasti provođenja kontrola

 

 

Najveći je problem u tome što je riječ o problemu koji nije od jučer, za koji Nacionalovi izvori kao najodgovornijeg prozivaju upravo ministra financija Zdravka Marića koji u pune četiri godine mandata, a bio je ministar financija u dvije Vlade, nije uspostavio adekvatan mehanizam neovisne kontrole trošenja europskog novca niti je, kako tvrde, za takvo što uopće pokazivao bilo kakav interes. Pa se postavlja pitanje zašto ministru financija ta tema nije bila na listi prioriteta.

Kakav posao pred Marićem predstoji može se vrlo plastično ilustrirati iz jedne njegove izjave u intervjuu Novom listu iz travnja ove godine, kad je država isplaćivala potpore, odnosno minimalnu plaću za gotovo pola milijuna ljudi iz privatnog sektora. Ministar je tada oštro poručio:

“Ako je netko s ciljem dobivanja potpore prikazao lažne podatke, podsjećam da je to u Kaznenom zakonu okvalificirano kao kazneno djelo subvencijske prijevare. Nadam se i želio bih vjerovati da takvih neće biti, no ako ih bude, pravna država će se s njima na odgovarajući način i obračunati.”

Po istom principu, samo u puno složenijim uvjetima, i Europska komisija a i institucije poput OLAF-a mogle bi se obračunati s Hrvatskom, ali i s ministrom Marićem kad ustanove manjkavosti u kontroli trošenja europskog novca. Naime, prema informacijama Nacionala, sve je više slučajeva prijavljivanja nepravilnosti oko trošenja novca iz europskih fondova, u proteklih nešto manje od dvije godine bilo je čak 85 prijava, ali sistem kontrole prijava tih nepravilnosti svodi se na – pro forme. To je neizravno priznalo i Ministarstvo financija kad je u svom odgovoru na Nacionalov upit de facto potvrdilo da jedina neovisna služba koja bi trebala obavljati posao kontrole – zapravo nema konkretnih ovlasti.

Riječ je o Službi za suzbijanje nepravilnosti i prijevara koja s razine Ministarstva izravno surađuje s OLAF-om i Europskom komisijom i upravo kroz tu službu kao neovisno tijelo trebao bi se štititi financijski interes Europske unije, ali i Republike Hrvatske te provoditi borbu protiv korupcije, odnosno malverzacija s novcem iz EU fondova. Primjerice, ako postoji sumnja da je prilikom izrade natječaja netko manipulirao s kriterijima za odabir pojedinih projekata, takve sumnje trebalo bi kontrolirati neovisno tijelo – jer podrazumijeva da prijevara kreće iz piramide vlasti, odnosno iz institucija.

Iz Ministarstva financija naveli su da je Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara, koja djeluje u okviru njihova ministarstva, nadležna za koordinaciju aktivnosti upravljanja nepravilnostima u korištenju sredstava iz fondova EU-a i glavna je kontaktna točka Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) u Republici Hrvatskoj. Međutim, u okviru svoje nadležnosti, kako ističu, nema ovlasti provođenja kontrola i utvrđivanja nepravilnosti. Tko onda provodi kontrolu? Evo što kaže Ministarstvo: “Kada Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara zaprimi prijavu sumnje na nepravilnost vezano uz korištenje fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj, prijavu upućuje na postupanje tijelu nadležnom za kontrolu projekta na koji se prijava odnosi, te traži povratnu informaciju o rezultatima postupanja. Ako nadležno tijelo tijekom provedenih kontrola utvrdi nepravilnost, nadležna tijela sustava upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a poduzimaju odgovarajuće korektivne mjere kao što su zahtijevanje povrata sredstava od korisnika, umanjenje sredstava raspoloživih za naredne isplate za iznos nepravilnosti ili za iznos koji se izračuna na temelju propisanih stopa korekcije, raskid ugovora i slično. O utvrđenoj nepravilnosti tijelo koje je provelo kontrolu obavještava Ministarstvo financija – Službu za suzbijanje nepravilnosti i prijevara putem Registara nepravilnosti ili Izvještaja o nepravilnosti koje Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara putem specijalnog elektroničkog sustava (Irregularity Management System, IMS) šalje Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF).”

No Nacionalovi izvori tvrde da je takav sustav samo “mrtvo slovo na papiru”, odnosno da je sve to jako lijepo “upakirano”, ali da u stvarnosti nitko ne kontrolira kontrolore.

Jedan od Nacionalovih izvora upućenih u ovu problematiku to ovako pojašnjava: “Na administrativnoj razini ne postoji neovisno tijelo koje bi moglo provjeriti natječajne postupke, postupke javne nabave, kriterije i slično. Dakle, zakonitost i ispravnost dodjele sredstava nitko ne kontrolira na administrativnoj razini, već se to šalje DORH-u ili MUP-u koji su ionako prekrcani poslom, a nisu stručnjaci za EU fondove. I tu sve zapne. A jedina služba koja ima stručna znanja i koja bi mogla provoditi takvu kontrolu, nema za to ovlasti.”

Farmaceutkinja Ljiljana Sović Brkičić uputila je brojne prijave i lani Protestirala ispred zgrade vlade zbog sumnji u prijevare s EU sredstvima, ali kaže da se ništa nije promijenilo. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Na problem s nepravilnostima u kreiranju kriterija dodjele europskih sredstava pokušala je i osobno premijera Andreja Plenkovića prošle godine upozoriti farmaceutkinja Ljiljana Sović Brkičić koja je prosvjedovala ispred zgrade Vlade s transparentom na kojem je pisalo “Tko krade pare iz EU fondova”. Tada je za Večernji list među ostalim izjavila: “Istražila sam i prokazala kako se kradu i nenamjenski troše sredstva iz EU fondova namijenjena istraživanju i razvoju. Dokaze sam dostavila i premijeru i nadležnim ministrima, ali nitko nije reagirao. I zato sad planiram iduće korake. Uskoro ću protestirati na Markovu trgu, a ako ni to ne uspije, onda ću ići protestirati u Bruxelles, ispred OLAF-a, svojevrsnog USKOK-a Europske komisije koji prati nenamjensko trošenje, tj. zloupotrebu sredstava iz EU fondova.”

Na Nacionalov upit što se dogodilo nakon toga i je li išla u Bruxelles, Ljiljana Sović Brkičić odgovorila je: “Protestirala sam ispred Vlade, Ministarstva gospodarstva, OLAF-a i Europske komisije – i ništa.” Premijer Plenković, a ni novi ministri gospodarstva i europskih fondova nisu je primili, a novac za njezin projekt u kojem je riječ o inovacijama nije odobren.

Ljiljana Sović Brkičić poslala je 2. rujna novu prijavu Vladi i nadležnim ministarstvima, a u njoj ponovno tvrdi da se dogodilo nezakonito i nenamjensko raspodjeljivanje EU sredstava namijenjenih istraživanju i razvoju u natječajima koje je provodilo sada bivše Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u vremenu dosadašnjeg ministra gospodarstva Darka Horvata kojeg je istaknula u prijavi, zajedno s njegovom bivšom pomoćnicom Anom Mandac.

 

 

Da bi se prijave poput one Ljiljane Sović Brkičić, koja proziva i bivšeg ministra gospodarstva Darka Horvata i njegovu pomoćnicu Anu Mandac mogle kvalitetno istražiti, za to bi nadležna služba trebala imati ovlasti

 

 

“Darko Horvat je pokrovitelj nenamjenskog i nezakonitog raspodjeljivanja EU sredstava, a za svoj angažman je nagrađen novom ministarskom pozicijom. Državni tajnici koji su aktivno sudjelovali u nezakonitom i nenamjenskom raspodjeljivanju EU sredstava namijenjenih istraživanju i razvoju i dalje sjede na istim mjestima, kako bi mogli nastaviti s poslom. Sve je dio iste koruptivne mreže povezane sa slučajem Rimac-Mandac. Osobno sam razgovarala s Anom Mandac koja mi je rekla da za moj projekt, gdje su u pitanju inovacije, nema novca pa mi je rekla: ‘Ali, evo, možemo vam platiti prehranu za djecu.’ To je sramotno ponižavanje”, tvrdi Ljiljana Sović Brkičić. Da bi se njezine tvrdnje mogle provjeriti, trebalo bi postojati neovisno tijelo koje bi moglo izvršiti kontrolu u Ministarstvu gospodarstva ili u bilo kojem drugom ministarstvu. No tijelo koje bi to i moglo nema ovlasti pa sve pada na teret DORH-a. Ljiljana Sović Brkičić kaže da je njezina prijava proslijeđena Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje ju je potom proslijedilo u Zadar “da stoji u ladici”, ali uostalom sumnja da DORH ima dovoljno ljudi sa znanjem o EU fondovima koji bi takve slučajeve mogli istraživati. Čak i da uspiju detektirati prijevare, za novac iz proračuna već će biti kasno jer, tvrdi: “Ako se i utvrdi da je netko dobio novac nezakonito, novac neće morati vraćati korisnici jer oni imaju ugovore s državom, već će se novac morati vratiti iz proračuna, znači vraćamo ga vi i ja.”

U svojoj prijavi Ljiljana Sović Brkičić upozorila je da je u natječaju promicano nejednako postupanje prema poduzetnicima jer nisu ocjenjivani projekti, nego su sredstva dijeljena podobnim prijaviteljima, i to tako da su kriterij odabira bili visoki prihodi i najbrži prst. Pritom se pozvala i na “slučaj Rimac-Mandac”, aludirajući na Anu Mandac, pomoćnicu bivšeg ministra gospodarstva Darka Horvata koja je suosumnjičena u aferi Poljoprivredna zemljišta s Josipom Rimac. Ustvrdila je i da su natječajni uvjeti bili diskriminatorni jer se deklarativno navodilo da se radi o natječajima za male, srednje i velike poduzetnike, a većina poduzetnika se nije mogla prijaviti jer je prihvatljivost prijavitelja uvjetovana prihodom u prethodnoj godini. Ona smatra da je riječ o kriminalu i sukobu interesa te o tome da su dobitnici bili unaprijed odabrani.

“Hrvatski birokrati (niže rangirani i neki dužnosnici) su se udružili s nekim prijaviteljima (profesionalni dobitnici), konzultantima (***savjetovanje d.o.o., ***inženjering d.o.o. i dr.) te ocjenjivačima (od kojih su neki istovremeno i konzultanti i prijavitelji), s ciljem nezakonitog i nenamjenskog raspodjeljivanja EU sredstava”, napisala je u prijavi.

Iz Ministarstva financija u svom su odgovoru o postupanju s prijavama naveli: “U slučajevima kada postoji sumnja na počinjenje kaznenog djela (sumnja na prijevaru) ili nadležno tijelo sustava upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a nema ovlasti i alate potrebne za prikupljanje informacija nužnih za donošenje odluke o nepravilnosti, Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara na zahtjev tog tijela organizira sastanke s odgovarajućim tijelima AFCOS-mreže, te se na tim sastancima donose zaključci o daljnjem postupanju po slučaju. Tijela AFCOS-mreže utvrđena su Odlukom o osnivanju AFCOS mreže, a uključuju Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva – Upravu za politiku javne nabave, Ministarstvo financija – Poreznu upravu, Carinsku upravu, Sektor za harmonizaciju razvoja sustava unutarnjih kontrola, Ured za sprječavanje pranja novca, Sektor za financijski i proračunski nadzor, te Agenciju za reviziju sustava provedbe programa Europske unije. Ako prijava sumnje na nepravilnost koju zaprimi Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara, uključuje elemente koji upućuju na počinjenje kaznenog djela (sumnja na prijevaru), informacije iz prijave šalju se na postupanje Državnom odvjetništvu RH i Ministarstvu unutarnjih poslova.”

Izvori upozoravaju da u nedostatku sustava kontrole trošenja novca iz EU-a sav teret pada na leđa DORH-a, na čijem je čelu Zlata Hrvoj-Šipek. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

No dodatno su pojasnili da ako se, s druge strane, prijava sumnje na nepravilnost koju zaprimi Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara odnosi na nadležnost nekog drugog tijela državne uprave, odnosno nije vezana uz korištenje fondova EU-a, Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara tu prijavu proslijedi na postupanje nadležnom tijelu.

Kad je pak o suradnji s novom institucijom Europskog javnog tužitelja riječ, iz Ministarstva kažu: “Sustav upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a nastavit će obavljati postojeće funkcije i nakon početka rada Ureda europskog javnog tužitelja, a sve informacije o načinu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja bit će poznate krajem 2020. s početkom njegova rada.” Predviđeno je, naime, da Ured europskog javnog tužitelja započne s radom krajem 2020. ili početkom 2021. Bit će to zadnja prilika ministru Mariću da poboljša sustav kontrole EU fondova, za što je izravno odgovoran.

Europski revizorski sud upravo je izdao tematsko izvješće za prošlu godinu “Suzbijanje prijevara pri potrošnji sredstava EU-a za koheziju: upravljačka tijela moraju poboljšati otkrivanje prijevara, poduzimanje odgovarajućih mjera i koordinaciju relevantnih aktivnosti”.

U opisu izvješća navedeno je sljedeće: “Suzbijanje prijevara i drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima EU a zajednička je odgovornost Komisije i država članica. U području kohezijske politike EU a, u kojem je broj prijavljenih prijevara znatno veći nego u drugim rashodovnim područjima, prvu liniju obrane u borbi protiv prijevara čine tijela država članica odgovorna za upravljanje programima EU a. U okviru ove revizije Sud je procijenio jesu li upravljačka tijela postupala u skladu sa svojim odgovornostima u svakoj fazi procesa upravljanja borbom protiv prijevara: sprječavanju prijevara, otkrivanju prijevara i poduzimanju odgovarajućih mjera u pogledu prijevara. Sud je utvrdio da su upravljačka tijela poboljšala način na koji obavljaju procjenu rizika od prijevara i oblikuju mjere za sprječavanje prijevara, no ona i dalje moraju poboljšati otkrivanje prijevara, poduzimanje odgovarajućih mjera i koordinaciju relevantnih aktivnosti među različitim tijelima država članica. Naime, ona nisu ostvarila nikakav bitan napredak u pogledu proaktivnog otkrivanja prijevara i uporabe alata za analitičku obradu podataka. Upravljačka tijela u nedovoljnoj mjeri prijavljuju Komisiji slučajeve prijevare, što narušava pouzdanost objavljenih stopa otkrivanja prijevara. Destimulacija je ograničena na prijetnju od uskraćivanja financijskih sredstava EU a te ne postoje druge destimulativne kazne ili sankcije. Povrh toga, sumnje na prijevaru ne prijavljuju se na sustavan način istražnim tijelima i tijelima kaznenog progona.”

Izvješće pokazuje da Republika Hrvatska u tom segmentu ne predstavlja neki izolirani slučaj, već da probleme s prijavljivanjem nepravilnosti imaju i druge zemlje članice EU-a. Kako je navedeno u izvješću, Sud je posjetio sedam država članica: Bugarsku, Francusku, Mađarsku, Grčku, Latviju, Rumunjsku i Španjolsku. Pri odabiru tih država članica imao je na umu stope otkrivanja prijevara i broj slučajeva prijevare koji je naveden u izvješću o zaštiti financijskih interesa za 2016., ali i njihovu korelaciju s drugim dostupnim pokazateljima rizika od prijevara. Utvrdili su da upravljačka tijela u pravilu nemaju konkretnu politiku za borbu protiv prijevara, da su poboljšala mjere za sprječavanje prijevara, no nisu ostvarila nikakav bitan napredak u pogledu proaktivnog otkrivanja prijevara te da nemaju postupke za praćenje i evaluaciju mjera za sprječavanje i otkrivanje prijevara.

 

 

Europski revizorski sud izdao je izvješće o suzbijanju prijevara pri potrošnji sredstava EU-a za koheziju i izdao preporuke zemljama članicama za službene strategije i politike za borbu protiv prijevara

 

 

Zato je predsjednik Revizorskog suda Klaus Heiner Lehne predložio pet konkretnih preporuka kako sustav poboljšati, a neke od njih glase: potrebno je izraditi službene strategije i politike za borbu protiv prijevara koje štete proračunu EU a i potrebno je podržati širenje funkcije koordinacijskih službi za borbu protiv prijevara u svrhu bolje koordinacije.

U tom smislu upravo je važno i pitanje odnosa i odgovornosti Ministarstva financija kao tijela za zaštitu financijskih interesa EU-a, odnosno proračuna EU-a u odnosu na upravljačka tijela koja upravljaju i kontroliraju EU fondove i čija je primarna odgovornost utvrđivanje nepravilnosti. Nacionalov izvor kaže: “Zakon o proračunu upućuje da bi Ministarstvo financija trebalo imati nadležnost na razini cijelog sustava upravljanja nepravilnostima, a upravljačka tijela su odgovorna samo za svoje operativne programe. Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara i Sektor za proračunski nadzor su izvan operativne strukture pa se može zaključiti da ta Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara kao koordinativno tijelo ne provodi kontrole i ne utvrđuje nepravilnosti, a upitno je može li Sektor za proračunski nadzor koji isključivo kontrolira financijska izvješća kontrolirati na primjer javnu nabavu i provedbu natječaja. U Ministarstvu stoga osim njih preostaju samo Porezna i Carinska uprava koje su zadužene za prihodovnu stranu proračuna. Dakle, velika je odgovornost Ministarstva financija, ali s upitnim mehanizmima kontrole i sve u konačnici pada na leđa DORH-a koji nema dovoljno kapaciteta za postupanje po prijavama DORH-u bi se trebale dostavljati već obrađene prijave i to samo one gdje prikupljena dokumentacija ukazuje na sumnju na prijevare i korupciju. S druge strane, tu je upitna i učinkovitost koju uvjetuje dobro poznavanje funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole EU fondova.”

Finac Ville Itälä prije dvije godine postao je novi generalni direktor olaf-a, a na tu poziciju došao je iz Europskog revizorskog suda. PHOTO: Europski parlament

U Ministarstvo financija odnosno u Službu za suzbijanje nepravilnosti i prijevara tijekom 2019. i 2020. zaključno s 31. kolovoza 2020. zaprimljeno je 85 prijava sumnji na nepravilnost u korištenju fondova EU-a. Na pitanje je li Ministarstvo financija u smislu kontrole korištenja sredstava nadređeno Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova i može li Ministarstvo ili neko tijelo unutar Ministarstva izvršiti kontrolu korištenja sredstava u Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova ili kod nekog od korisnika sredstava, odgovorili su: “Zakonom o proračunu propisana je odgovornost čelnika proračunskog korisnika (nadležna ministarstva i drugi) za zakonito raspolaganje proračunskim sredstvima. Zakonom o sustavu unutarnjih kontrola propisano je da je čelnik proračunskog korisnika dužan uspostaviti sustave unutarnjih kontrola te je dužan sprječavati rizik nepravilnosti i prijevare. Svako ministarstvo postupa u skladu s propisanim djelokrugom i samostalno je u upravljanju proračunskim sredstvima, dužno je uspostaviti sustave unutarnjih kontrola i utvrđivati zakonito i namjensko korištenje proračunskih sredstava doznačenih iz svoga dijela proračuna/financijskog plana.

Sva tijela državne uprave u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave dužna su međusobno surađivati te niti jedno ministarstvo ne može biti nadređeno drugom ministarstvu. Stoga ni Ministarstvo financija nije nadređeno Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU.”

Komentiraj