Milan Konjović – značajan kolorist i ekspresionist našeg Juga

Retrospektivna izložba ‘Emocionalne regije duha’ u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

Dugo smo čekali da se dobije novi uvid u slikarski opus značajnog modernističkog slikara Milana Konjovića koji danas podjednako pripada hrvatskom i srpskom modernom slikarstvu i važna je karika među našim ekspresionističko-intimističkim slikarima juga, posebice Dubrovnika. Prema istaknutom povjesničaru umjetnosti Grgi Gamulinu, on je uz Branka Kovačevića jedan od slikara koji su nakon 1945. godine „oblikovali drugi pol dubrovačkog slikarstva, intenzivne kromatike“, gdje je „Dubrovnik u četvrtom desetljeću postao ljetovalište srpskih fovista i ekspresionista, Petra Dobrovića i Milana Konjovića“. Njegov je utjecaj na naše moderno slikarstvo osjetan, stoga je Umjetnička galerija Dubrovnik pripremila njegovu retrospektivnu izložbu „Emocionalne regije duha“, kao dostojan obol ovom umjetniku.

Izložba kroz izbor umjetnikovih reprezentativnih slika prikazuje sve faze Konjovićeva stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), tzv. plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. – 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, tzv. bizantske faze (1985. – 1990.). Slike su za potrebe ove izložbe posuđene iz brojnih srpskih, crnogorskih i bosanskih fundusa i zbirki, ne samo iz domaćih kolekcija i institucija (Zagreb, Rijeka, Split, UGD).

Katalog je lijep i raskošan, ali ne razumijemo zašto se u sredini kataloga nalazi popis djela, odnosno kataloških jedinica s podacima o slikama, jer to uvijek radi preglednosti dolazi na kraj kataloga. Tako se može dogoditi da promatrač zaključi kako nema kataloga djela jer nikada nismo na tako nešto naišli. Katalog nažalost nije ni lektoriran – a ako je lektoriran i naknadno pred tisak – ono što je poslano za press nije pa tako vidimo pogrešno napisana imena značajnih francuskih i europskih slikara, što je dosta neprofesionalno za jednu tako značajnu i inače nam blisku instituciju.

Konjović je jedan od najznačajnijih nasljednika fovizma i ekspresionizma koje je baštinio u Parizu i prenio na naše prostore, odnosno riječ je o koloristu koji je svoju naglašenu kromatiku palete ipak formirao u Parizu. Autorica izložbe, Vesna Delić Gozze, pojašnjava u tekstu predgovora katalogu kako „Milan Konjović pripada, prema strukturalnoj shemi Miodraga Protića, ekspresionizmu novijeg tipa i to onoj predratnoj generaciji slikara, uz Lubardu, Milunovića, Postružnika, Pregelja, Mihaliča, Omersa, Stupicu i Hegedušića. Dok je paralelna pojava ona ekspresioniziranoga poetskog realizma Milosavljevića i Kosa, kod većine slikara prevladava ekspresionizam konstrukcije i oblikovanja; od Konjovića, Bijelića, Dobrovića, Joba, Šumanovića, Babića, Hermana,Tartaglie, Gecana, Uzelca, Šulentića i Zore Petrović, vidljivim u dvadesetim godinama 20. stoljeća kao doticaj sezanizma, kubizma i obnovljene tradicije, a koje se na slučaju Konjovića vremenom razvio u grozničavi dinamizam ekspresionističkih vizija“.

Milan Konjović (Sombor, 1898.- 1993.), studirao je na akademiji u Pragu kod Vlaha Bukovca, iako nakon drugog semestra napušta Prag; učenje nastavlja u Beču, a od 1924. godine je u Parizu kod značajnog postkubista i sezanista André Lhotea. Uz motive iz svojega bližega, rodnog okoliša, vojvođanskih predjela, somborskih ulica i portreta obilježenih neoklasicističkim stilom, slika još ranije i pod utjecajem El Greca i Oscara Kokoschke. Bio je sklon i avangardnim istraživanjima pod utjecajem Picassa i Cézannea, a znatan utjecaj na Konjovićevo slikarsko djelo proizašao je iz mogućnosti upoznavanja primorskih motiva, najprije u Francuskoj 1927. godine, kad se slikar približava ekspresionističkom izričaju i fovističkom stilu koji je bio uvod u slikarevu “plavu fazu”. Konjović s obitelji od 1932. godine povremeno boravi u Mlinima, zatim u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje. U Dubrovniku se Milan Konjović družio s Kostom Strajnićem, pokretačem lokalnoga kulturnog života, a sačuvan je i slikarev ekspresivni portret Strajnića. Izlagao je na brojnim značajnim izložbama, između ostalih u Pragu i Parizu. Konjović je energičnim, ekspresivnim duktusom uz koloristički intenzitet naslikanoga motiva ostavio značajan trag i važan utjecaj na naše moderne i suvremene slikare.

Autorica i kustosica izložbe ističe važnost činjenice kako „za svojeg boravka u Parizu Konjović zapaža samostalnu ulogu teške konture na Rouaultovim ekspresionističkim slikama; a upravo je uloga konture i neutralnih tonova u fauvističkoj organizaciji slike čistih boja ravnoteža kolorističkog djelovanja“. Osjećamo kod Konjovića i utjecaj francuskih slikara Soutinea i Vlamincka, upravo u toj specifično dinamički i koloristički pokrenutoj površini materije slikanog motiva.

Bez sumnje, Milan Konjović iznimno je značajan slikar za cijelo naše podneblje, ostavivši iza sebe neke od najljepše slikanih motiva Dubrovnika i dubrovačke okolice. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2019. godine.

Komentiraj