Robovlasništvo je prvi oblik klasnog i izrabljivačkog društvenog uređenja, a temelji se na privatnom vlasništvu i na radu robova. Pojavilo se još u drevna vremena kad su Sumerani, Egipćani, stari Grci i Rimljani držali robove.

U 15. stoljeću počela se razvijati velika trgovina robljem kad su Europljani počeli prodavati uhvaćene Afrikance i na tome zarađivali te ih brodovima preko oceana prevozili kao radnu snagu u europske kolonije. Ta trgovina ljudima trajala je do 19. stoljeća i znatno utjecala na afričke i američke kulture. Danas je ropstvo zakonom zabranjeno iako još uvijek postoji u nekim dijelovima svijeta. Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, 2. prosinca se u cijelom svijetu obilježava kao Međunarodni dan ukidanja ropstva.

Ropstvo je danas najčešće dužničko ropstvo. U tom ropstvu ljudi koji ne mogu otplatiti dug budu oteti i natjerani da odrade taj dug. No zapravo, oni taj dug ne mogu otplatiti, već se on samo povećava. Posljedica toga je da i djeca tih robova isto moraju odraditi taj dug, ali to je nemoguće. Taj se proces iskorištavanja ljudi odvija u cijelome svijetu, a brojke takvih robova rastu iz dana u dan. Iako je ropstvo u nekim državama problem, one to zataškavaju kako bi popravile sliku o sebi, a zapravo samo pogoršavaju situaciju sebi i jadnim ljudima podvrgnutim ropstvu.

Svjetski dan sjećanja na ropstvo je odličan način poticanja bavljenja ovim problemom i prihvaćanja situacije kakva zaista jest, a ne njezino odbacivanje i zataškavanje.