Marko Grčić, dugogodišnji novinar i urednik čija je knjiga eseja ‘Otpalo lišće’ dobila nagradu ‘Višnja Machiedo’, govori o počecima novinarstva u Jugoslaviji, svojim uzorima i prijateljima, ali i društveno-političkim utjecajima na novinarstvo

Kad sam dogovarala intervju s Markom Grčićem, prevoditeljem, publicistom, pjesnikom i esejistom, novinarom i urednikom koji je ostavio znatan trag u sada već povijesti hrvatskog novinarstva, pitao me je koliko imam godina. Odgovorila sam mu: „Zašto je to važno, diskvalificiraju li me godine za razgovor s vama?“ Rekao je da ne, ali da ga zanima u koji me okvir može smjestiti. Naime, on sa svoje 84 godine, kaže, raspolaže horizontom iskustva od 100 godina, a ja sa svojih 35 imam horizont iskustva od 40 godina. Zbog tog njegova „horizonta iskustva od 100 godina“ ne čudi što mu, kako je rekao u našem razgovoru, ponekad dolaze mladi novinari da im rekonstruira neki fenomen ili događaj iz prošlosti koji oni više ne mogu adekvatno analizirati i smjestiti u kontekst. Iako je u jednom intervjuu rekao da je već i više nego dovoljno živio, dokle god čovjek bistro misli i ima znatiželju prema stvarima i svijetu, on je življi nego netko mlađi tko to nema…