Vladimir Majakovski, najistaknutiji pjesnik ruskog futurizma i prvih godina revolucije i sovjetske vlasti, koji je kao maloljetnik bio i uhićivan zbog političkog aktivizma, rođen je 19. srpnja 1893. godine. U svojim zapisima duboko se gnušao koraka kojim ide sovjetsko društvo, nije se libio udariti na najači fragment i zbog toga je možda i njegova smrt ostala zagonetka stoljeća.

Pored zvanja pjesnika i dramskog pisca, Majakovski se mogao pohvaliti darom za slikarstvo, bio je oličenje i začetnik ruskog futurizma. Malograđanstvo, tlačenje slabijih i loše prilike koje je revolucija donijela na svojim crnim krilima, Majakovski je držao kao kost u grlu koju je samo čekao da ispljune. Neumoljivo, bez pokornosti svojih čvrstih i veoma potkrepljenih stavova, u svom književnom radu obračunavao se sa društvenim pošastima koje su opkolile tadašnju Rusiju.

On je bio “šamar društvenom ukusu”. Na pitanje zašto spaja “nježnu liriku i suštu grubost”, odgovorio je: “Dobro, ako hoćete biti ću kao bijesan, ako hoćete biti ću izvanredno niježan, ne muškarac, već oblak u hlačama”. Potpuno je izmijenio percepciju književnosti ugrađivanjem u njenu tananost vulgarnost, žargon, maglovite metafore. Neizvjestan, buntovan, angažiran i promjenljiv životni ambijent, krasile su još čudnije emotivne priče.