Dana 15. rujna 1955. godine, Olympia Press, tad još relativno nepoznata pariška nakladnička kuća odlučila je izdati Lolitu, knjigu ruskog pisca Vladimira Nabokova, koju su američki nakladnici redom odbijali, smatrajući da pred sobom imaju pornografski roman, i to poprilično loš. Kako tvrdi Nabokov: “Očekivali su niz sve slobodnijih erotskih scena, a kad se niz prekinuo, prekinuli su i oni čitanje i osjetili dosadu i razočaranje”.

Vjerojatno nisu ni pomišljali na to da pred sobom imaju roman koji će s vremenom postati kanonsko djelo moderne književnosti, iako jedno od najkontroverznijih u dvadesetom stoljeću. Lolita, knjiga koja je ostvarila značajan utjecaj na književnost i popularnu kulturu, još je i danas izazov za one koji se ne mogu olako pomiriti s njezinom temom te intrigantan izvor inspiracije za one koji u njoj pronalaze estetski užitak. Naime, protagonist romana i njegov nepouzdani pripovjedač pod imenom Humbert Humbert opsjednut je dvanaestogodišnjom djevojčicom Dolores Haze, s kojom se upušta u seksualne odnose nakon što igrom (ne)sretnih okolnosti postane njezin očuh.