Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao situaciju na Krimu, “konvenciju zastupnika Pridnjestrovske Moldavske Republike”, kao i prijetnje mađarskoj zajednici u Zakarpatskoj oblasti.

“Ukrajina je 26. veljače proslavila Dan otpora ruskoj okupaciji Autonomne Republike Krim (ARK) i grada Sevastopolja. Datum je posvećen velikom skupu podrške teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine ispod zidina Vrhovne Rade ARK-a 2014. Civilno društvo je vlastitim djelovanjem dokazalo da je Krim Ukrajina. Na taj dan Ukrajina se prisjetila i odala počast hrabrosti tisuća stanovnika poluotoka Krim, koji su se odupirali i nastavljaju odupirati okupatorima. Krimljani čekaju da obrambene snage Ukrajine oslobode poluotok. Rusija je Krim pretvorila u mostobran za agresiju, koristeći civilno stanovništvo poluotoka kao živi štit i “topovsko meso”, nezakonito mobilizirajući građane Ukrajine za rat. Krimljani su postali taoci okupacije. Rusija je na Krim donijela politički motivirane progone, prisilne nestanke, ubojstva, oduzimanje slobode govora i vjere, militarizaciju djetinjstva, uništavanje ukrajinske kulturne baštine i ekološku opasnost. Ruska agresija počela je prije deset godina okupacijom poluotoka. U noći 27. veljače 2014. ruske specijalne snage zauzele su prostorije Vrhovne rade i Vlade ARK-a. Tada je moskovska propaganda predstavljala ruske specijalne snage kao krimsku samoobranu. Ali dan kasnije, Kremlj je počeo otvoreno slati svoje borbene jedinice iz Krasnodarskog kraja na teritorij ukrajinskog poluotoka. Stoga bi rusko-ukrajinski rat trebao završiti upravo tamo gdje je i počeo – na Krimu, oslobođenom privremene ruske okupacije.

Istovremeno, 28. veljače, u Pridnjestrovlju, koje ne kontrolira Kišinjev, održava se takozvana “konvencija zastupnika svih razina Pridnjestrovske Moldavske Republike (PMR)“. Pridnjestrovlje je sastavni, međunarodno priznati teritorij Moldavije, na kojem, međutim, djeluje režim tzv. “PMR” pod kontrolom Rusije. Ruske trupe u Pridnjestrovlju nisu mirotvorci, već okupatori. Njihov “mirovni mandat” priznaje samo Moskva. Takozvani „PMR“ je instrument provokacije Kremlja prema Moldaviji i Ukrajini, a tzv. “Kongres zastupnika svih razina PMR-a” izvanredan je događaj koji je posljednji put održan 2006. godine. Prijeti se pripremanjem “kongresnog” apela Moskvi sa zahtjevom za aneksijom Pridnjestrovlja. Vjerojatna odluka Ruske Federacije da pripoji Pridnjestrovlje mogla bi stvoriti još jednu točku napetosti na granici s Ukrajinom. I postati ozbiljna prepreka europskoj integraciji Moldavije. Ruske specijalne službe od početka 2023. pokušavaju destabilizirati Moldaviju i svrgnuti demokratsku vladu Maije Sandu. Rusija demonstrativno koristi zračni prostor Moldavije za planiranje ruta bespilotnih letjelica “Shahed” koje napadaju Ukrajinu.

A u to su vrijeme stanovnicima Zakarpatske oblasti putem aplikacije Messenger poslane poruke s prijetnjama mađarskoj zajednici, navodno u ime “ukrajinskih nacionalista”. Riječ je o operaciji ruskih specijalnih službi s ciljem poticanja međuetničkog neprijateljstva i diskreditacije Ukrajine na međunarodnoj razini. Na ruski trag ukazuje i činjenica da prijetnje dolaze od brojnih operatera iz Kazahstana, Kirgistana i Bosne i Hercegovine (Republika Srpska). Osim toga, fraze na mađarskom su pogrešno napisane, što je uobičajena karakteristika ruskih krivotvorina. Nijedna ukrajinska organizacija nema veze s ovom provokacijom. Ne postoji prijetnja sigurnosti mađarske zajednice u Ukrajini. Ukrajina je država međuetničke i međureligijske tolerancije. Ali, ruska agresija i ruske provokacije predstavljaju zajedničku prijetnju svim etničkim zajednicama u Ukrajini. Svi se dobro sjećaju navodne prijetnje ukrajinskih nacionalista ministru vanjskih poslova Mađarske. No, kako se pokazalo, iza ovih prijetnji stoje ruske specijalne službe. Ali, Služba sigurnosti Ukrajine prikupila je dokaze o protuukrajinskim aktivnostima crkvenog služitelja i svećenika muškog samostana Hustske eparhije Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata u Zakarpatju. Oba su svećenika bili ideološki zagovornici komunističkog režima i širili su propagandu bivšeg SSSR-a, uključujući zabranjene komunističke simbole i sovjetske slogane. Dokumentirane su činjenice njihovog objavljivanja neprijateljskog sadržaja na društvenim mrežama. Uhićenici su obaviješteni o sumnji na širenje komunističkih simbola i propagiranje komunističkog totalitarnog režima, rješava se pitanje određivanja mjere preventive. Pristašama SSSR-a prijeti kazna do pet godina zatvora uz oduzimanje imovine. Čudno je da pravoslavni svećenici zagovaraju obnovu SSSR-a, koji je u načelu ispovijedao ideje ateizma. Ali, ne smijemo zaboraviti da su za vrijeme Sovjetskog Saveza svi pravoslavni svećenici morali pisati izvještaje o svojoj pastvi vlastima KGB-a. Putin je i sam bio časnik KGB-a i imao je osobni utjecaj na svećenstvo Lenjingradske oblasti, pa ne čudi što je upravo nadbiskup Kiril postao moskovski patrijarh. S početkom rata velikih razmjera, on je ukrajinski narod nazvao slugama đavla i neprestano veliča rusku agresiju. Kirila su švicarske sigurnosne vlasti primijetile u suradnji sa sovjetskim obavještajnim službama u Ženevi, gdje je tada radio za Svjetsko vijeće crkava. Tako je moskovski patrijarh također postao aktivni zagovornik obnove SSSR-a, s obzirom da na tome inzistira i sam šef Kremlja”, napisao je.

​