KRUNISLAV OLUJIĆ 2018.: ‘Premijer Plenković je jedna velika magla’

Autor:

Saša Zinaja/NFOTO

Objavljeno u Nacionalu br. 1071, 30. listopad 2018.

BIVŠI GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIK koji je iz HDZ-a istupio nakon isključenja Jadranke Kosor govori o recentnim aferama koje upućuju na povezanost vlasti, od Pantovčaka do Markova trga i središnjice HDZ-a, s obavještajnim i kriminalnim podzemljem

Ako je ikada stajala tvrdnja da svaka država ima svoju mafiju, a da hrvatska mafija ima svoju državu, onda to vrijedi danas – kaže Krunislav Olujić, odvjetnik, bez dlake na jeziku, kao nekadašnji se obnašatelj više istaknutih državnih funkcija s iskustvom insajdera referirajući na recentne afere koje upućuju na povezanost vlasti, od Pantovčaka do Markova trga i središnjice HDZ-a, s obavještajnim i kriminalnim podzemljem.

Olujić je sredinom devedesetih bio glavni državni odvjetnik, pa predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, zatim predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske. Iz HDZ-a je istupio demonstrativno, nakon isključenja Jadranke Kosor, u otvorenom pismu optužujući tadašnjeg stranačkog šefa Tomislava Karamarka kao nositelja za Hrvatsku jako opasnih, protudemokratskih tendencija. „Ne pristajem na Karamarkovo vođenje HDZ-a, on je preuzeo stranku, ima demokratski deficit i opasan je za daljnji demokratski razvoj. On je mumificirani hrvatski Putin. Ljudi kojima je okružen dolaze iz policijskog miljea, to su osobe pogubne za stranku koja želi biti demokratska“, govorio je Olujić gotovo proročanski prije više od pet godina. Vrijeme je potvrdilo njegova crna predviđanja.

NACIONAL: Afera SMS uradaka sve se više komplicira. Više se ne govori samo o fabriciranju lažne prepiske za potrebe bjegunca pred hrvatskim pravosuđem Zdravka Mamića, nego se sada spominje i navodno postojanje indicija o kovanju plana za rušenje premijera Andreja Plenkovića.

Nije nemoguće. Ne treba zaboraviti da je Plenković došao na poziciju predsjednika Hrvatske demokratske zajednice prije svega voljom i zaslugom jednog čovjeka, Vladimira Šeksa, kao njegov jasan politički odgovor propalom i otpalom Tomislavu Karamarku. Važno je također podsjetiti da je Andrej Plenković u stranku primljen prilično kasno, tek s 41 godinom života, pa ga veliki dio HDZ-ova članstva i biračkog tijela ne prihvaća kao izvornog hadezeovca, nego kao tipičnog salonskog političara, s kojim ne dijele baš nikakve vrijednosti. Vidimo da premijer najveću oporbu nema u konkurentskim strankama, nego u vlastitoj partiji. Premda se u javnosti stvara fama o razlazu između bivšeg HDZ-ova šefa Tomislava Karamarka i njegova bliskog suradnika Milijana Brkića Vase, uvjeren sam da su njih dvojica još uvijek na istom političkom zadatku. Da snivaju san o nekakvom svom HDZ-u. Zato ni sumnje da je SMS afera u konačnici možda imala cilj i detroniziranje Plenkovića s čelnog mjesta u HDZ-u, a samim tim i s mjesta premijera, uopće ne zvuče neuvjerljivo.

NACIONAL: Kako gledate na indicije da se krug involviranih SMS aferom stalno širi, pa od Milijana Brkića i njegovih kumova i prijatelja jedan krak sada vodi i prema Pantovčaku i savjetniku predsjednice države Vladi Galiću?

U Hrvatskoj demokratskoj zajednici vlada veliko prestrojavanje. Desne snage, okupljene oko Brkića, znaju da još uvijek nemaju odgovarajućeg protukandidata Plenkoviću. Znaju da se Karamarko s obzirom na svoj neslavni kraj, krah svoje politike i katastrofalnu percepciju u javnosti nikako ne može vratiti. Logično je da se u tom kontekstu, u nedostatku prave ličnosti na koju bi igrali, rade kombinacije i s predsjednicom države. Pogotovo jer se Kolinda Grabar-Kitarović već pozicionirala kao izrazito desni političar. Ne treba zaboraviti da je njena predsjednička kandidatura potekla iz Brkićeva i Karamarkova kruga. Svojim izjavama i postupcima predsjednica se prilično jasno svrstava uz najdesniju struju unutar Hrvatske demokratske zajednice. Zajahala je tog ultradesničarskog crnog bika, što je u njihovim očima kvalificira za poželjnog nasljednika Andreja Plenkovića. Plan predviđa njeno odustajanje od borbe za drugi mandat na Pantovčaku te preuzimanje HDZ-a i vjerojatno osvajanje premijerske funkcije, što se kraj razbijene oporbe smatra ostvarivim, a nosi joj čast i vlast veće od onih kojima sada raspolaže. Možda u toj optici treba gledati i činjenicu da je Kolinda Grabar-Kitarović svoje izjašnjavanje o novoj predsjedničkoj kandidaturi odgodila za vrijeme nakon europskih izbora.

 

‘Karamarkove i Brkićeve politike itekako su prisutne i na Pantovčaku. Umjesto da Vladu Galića odmah razriješi, predsjednica se izmotava, čekajući, kako je rekla, da institucije odrade svoj posao’

 

NACIONAL: Kako komentirate reagiranje hrvatske predsjednice na aferu SMS? Što, naprimjer, znači njena izjava da tema nije u njenoj ingerenciji?

To je sramotna izjava kojom Kolinda Grabar-Kitarović pokazuje da ne poznaje ni hrvatski Ustav ni svoje ovlasti. Ustav, naime, određuje da predsjednik države brine o redovitom i usklađenom djelovanju i stabilnosti državne vlasti. U konkretnom slučaju, afera SMS zatresla je državu, ljuljaju se gotovo sve njene temeljne institucije, prije svega pravosuđe, ne funkcionira dio izvršne vlasti, obavještajni sustav i MUP, a predsjednica sa sebe otklanja svaku odgovornost, tvrdeći da bilo kakvo njeno djelovanje izlazi iz okvira predsjedničkih ovlasti. Naravno da to nije točno.

NACIONAL: A izjava kojom je potvrdila, ali i olako prešla preko činjenice da je njen savjetnik za nacionalnu sigurnost Vlado Galić bio u kontaktu s uhapšenim Franjom Vargom, ključnim protagonistom SMS afere?

Katastrofalna izjava koja govori da su kraci Karamarkove i Brkićeve politike itekako prisutni i na Pantovčaku. Umjesto da Vladu Galića odmah razriješi dužnosti svog savjetnika, predsjednica se izmotava, čekajući, kako je rekla, da institucije odrade svoj posao. A svi znamo kako institucije u Hrvatskoj odrađuju posao. Troše vrijeme kako bi se afere razvodnile i dolaskom stalno novih skandala izmakle iz fokusa. Hrvatska je preplavljena aferama s nositeljima najviših državnih funkcija kao akterima, ali sve uglavnom prolazi bez konzekvenci i s protekom vremena pada u zaborav.

NACIONAL: Jednom ste rekli da se predsjednica ponaša kao poznata literarna junakinja Štefica Cvek u raljama života?

Pa, sjetite se samo kako je Kolinda Grabar-Kitarović tražila razrješenje Dragana Lozančića s čela Sigurnosno-obavještajne agencije. Hrvatska javnost nikada nije saznala razloge zbog kojih je predsjednica države inzistirala na njegovu gotovo pa nečasnom otpustu. Ali tadašnji premijer Zoran Milanović jednom je prilikom, govoreći o slučaju Lozančić, predsjednicu kvalificirao kao šaku jada. Njegova se izjava vrlo vjerojatno referirala na činjenicu da je Kolinda Grabar-Kitarović iz osobnih razloga tražila smjenu šefa SOA-e. Upala je u mjere kojima je svojedobno bio pokriven Zdravko Mamić i prema mojim spoznajama u tom se krugu, na proslavi rođendana, prilično nedolično ponašala, što su službe – naravno – uredno registrirale. Činjenica da je Lozančić nastavio karijeru u državnoj službi na istaknutom mjestu govori da razloga koji bi diktirali njegovu smjenu nije ni bilo.

NACIONAL: Što mislite o načinu na koji je premijer Andrej Plenković reagirao na SMS aferu?

Nisam siguran da je njegova ležernost u tom slučaju bila iskrena. Čini mi se da je govor njegova tijela, visoko podignute obrve, signalizirao nešto posve drugo.

NACIONAL: Da, Plenkovićeve obrve znaju govoriti više nego riječi…

U ovom slučaju govorile su o velikoj zabrinutosti. Mislim da je Plenković spreman na određeni udar unutar Hrvatske demokratske zajednice i da je jednako tako spreman na protuudar.

NACIONAL: Ali premijerove izjave sugeriraju oklijevanje. Hoće li čekati da Državno odvjetništvo odradi posao?

Nema što čekati jer državne institucije ništa neće odraditi. Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić možda je jedno od najvećih recentnih hrvatskih razočarenja. Čini mi se da je na čelo DORH-a doveden upravo kako bi štitio lik i djelo Andreja Plenkovića. Sjetite se samo brzine kojom je Državno odvjetništvo odbacilo prijavu u aferi Hotmail, odnosno Borg, tvrdeći da u državnoj intervenciji u Agrokoru, u donošenju zakona i angažiranju savjetnika, nije bilo ničeg sumnjivog, iako u javnost stalno stižu neki novi detalji koji to demantiraju. Dražen Jelenić već pokazuje da nije dorastao funkciji na koju je imenovan. Nedostaje mu državnoodvjetničke hrabrosti i odlučnosti. Teško je vjerovati da će raskrčiti slučajeve godinama zakopane u ladicama Državnog odvjetništva, kao i ove novijeg datuma. Premda sam sebe voli predstavljati kao dijete DORH-a, očito je da Jelenić ne poznaje temeljna načela ustroja Državnog odvjetništva. Izgleda mi da iz tog državnoodvjetničkog inkubatora još nije ni izašao.

NACIONAL: Vozači, dostavljači, suborci, kumovi, prijatelji… Može li se afera SMS smatrati krunskim dokazom o dubokoj involviranosti obavještajnog i kriminalnog podzemlja u same vrhove državne vlasti? Osobno mi je to njena najporaznija implikacija…

Događaji potvrđuju svojedobnu izjavu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića koji je jednom rekao da svaka država ima svoju mafiju, a da hrvatska mafija ima svoju državu. Hrvatska je država od temelja pa do najvišeg vrha premrežena osobama koje su prolazile kroz crne kronike i kroz najtežu kaznenu evidenciju, neovisno o tome jesu li na koncu procesuirane ili nisu. Usudio bih se tvrditi da je upravo od bivših, ne samo djelatnika, nego i čelnih ljudi obavještajne zajednice formirana jedna paralelna paraobavještajna organizacija, koja raspolaže svim povjerljivim podacima o najvažnijim nositeljima svih triju grana vlasti i koja u političkim obračunima koristi obavještajne i paraobavještajne informacije te faktički na daljinski upravlja hrvatskom državom. Nositelji najviših državnih vlasti pod snažnim su utjecajem političkog podzemlja, što se prije svega vezuje uz Hrvatsku demokratsku zajednicu i krug oko bivšeg predsjednika HDZ-a Karamarka i još uvijek aktualnog zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora Milijana Brkića, koji mu je godinama bio desna ruka. Bojim se da je tim utjecajem premrežen kompletan sigurnosno-obavještajni sustav, što mu onemogućava obavljanje Ustavom i zakonima određenih zadaća.

 

‘Afera SMS zatresla je državu, ljuljaju se gotovo sve njene temeljne institucije, a predsjednica sa sebe otklanja svaku odgovornost tvrdeći da bi njeno djelovanje izašlo iz okvira ovlasti. Naravno da to nije točno’

 

NACIONAL: Kako riješiti taj problem? Kako da se sustav oslobodi utjecaja obavještajnog i kriminalnog podzemlja?

Samo radikalnim, drastičnim zaokretom, smjenom čelnih osoba te dovođenjem moralnih i časnih ljudi na ključne funkcije, rezom za koji mora postojati bezrezervna politička volja kako predsjednika, odnosno trenutno predsjednice Republike, tako i premijera s kompletnom Vladom.

NACIONAL: Znači, u dogledno vrijeme ništa?

Apsolutno ništa. Mislim da je nužni uvjet za takve radikalne promjene smjena vlasti, smjena predsjednice, premijera i HDZ-a, što je u sadašnjim uvjetima, kraj jalove oporbe, jako teško očekivati. A to znači da ćemo još dugi niz godina na čelu države – bez obzira na imena – faktički imati istu strukturu vlasti, a na granicama egzodus hrvatske mladosti.

NACIONAL: Može li se reći da je svojedobno dobro započeta bitka protiv visokopozicionirane korupcije neslavno propala?

Apsolutno je propala. Hrvatska je obračun s korupcijom vodila samo jedno kratko vrijeme, dok je dužnost predsjednika HDZ-a i premijera obnašala Jadranka Kosor, a Europska unija diktirala pristupne procese. U to vrijeme dolazi do niza ohrabrujućih i dotad nezamislivih poteza. Otvaraju se procesi protiv najviših aktera dotadašnje izvršne vlasti. Međutim, vrlo brzo, čim je Hrvatska postala članica EU-a, antikorupcijska kampanja posustaje, pa od nje do danas gotovo da ništa nije ni ostalo. Postupci se rasplinjuju, izrečene presude padaju na višim sudskim instancama ili na Ustavnom sudu. Mislim da će najveći dio tih postupaka praktično neslavno završiti.

NACIONAL: Ovih su dana objavljene dvije nepravomoćne presude Ivi Sanaderu. Kako komentirate da u pet postupaka i osam godina suđenja bivši premijer nema još ni jednu pravomoćnu presudu?

Nisam iznenađen. Hrvatsko pravosuđe, kojem je još sredinom devedesetih slomljena kralježnica, čita poruke s Pantovčaka i Markova trga. Osjeća da više nema političku potporu za obračun s visokorangiranom korupcijom i organiziranim kriminalom.

NACIONAL: Što znači da je hrvatskom pravosuđu još devedesetih slomljena kralježnica?

To znači da se sredinom devedesetih provedeno generalno reimenovanje u pravosuđu nije držalo zakonom propisanih kriterija stručnosti, neovisnosti i dostojnosti, nego je isključivo vođeno zahtjevom stranačke podobnosti. Za pravosudne dužnosnike imenovani su ljudi koji nisu ispunjavali ni elementarne uvjete i takvi danas čine stupove sudbene vlasti. Upozoravao sam da će sve štetne posljedice takvog kadroviranja biti vidljive za dvadeset i više godina, kada se tako uspostavljeno stanje petrificira, što se nažalost i potvrđuje. Hrvatska danas ima partijsko, HDZ-ovo pravosuđe. Ta se ocjena odnosi i na Ustavni sud, koji ne bi trebao biti dio sudbene vlasti, ali se protuustavno praktično pretvara u najvišu sudsku instancu i postupno, ali sigurno preuzima ulogu Vrhovnog suda. Hrvatsko je pravosuđe teško bolesno, dobrim dijelom korumpirano i premreženo nepotizmom neslućenih razmjera.

NACIONAL: Mnogi takvo žalosno stanje hrvatskog pravosuđa povezuju s Vladimirom Šeksom i njegovim kadroviranjem?

Da, od osnutka hrvatske države, pa sve do dana današnjeg Vladimir Šeks funkcionira kao neformalni ministar hrvatskog pravosuđa i kao njegov glavni kadrovik u sjeni. Utjecao je na imenovanje najvećeg dijela ključnih ljudi u hrvatskoj sudbenoj vlasti, koja je nesporno pala u podanički, sluganski odnos prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Suci su već toliko istrenirani da sami prepoznaju znakove vremena te želje i očekivanja Pantovčaka i Markova trga. U više od dvadeset godina koliko vlada zemljom, Hrvatska demokratska zajednica pretvara institucije hrvatske države u svoje vlastite institucije, pa one danas faktično funkcioniraju kao produžena ruka jedne stranke. Zato se izjave predsjednice, premijera ili nekog drugog političara o institucijama koje bi, kao, trebale odraditi svoj posao, čitaju kao poruka da se posao odradi na očekivani način. A zna se kakva su očekivanja Hrvatske demokratske zajednice. Proklamirana samostalnost i neovisnost državnih institucija ne postoji. Posebice se to odnosi na hrvatsku sudbenu vlast koja je danas mnogo bliže režimu koji je primjeren partijskoj državi i jednopartijskom sustavu, nego trodiobi vlasti, kako stoji u hrvatskom Ustavu, ali nažalost ostaje mrtvo slovo na papiru.

 

‘Hrvatsko pravosuđe, od 90-ih slomljene kralježnice, čita poruke s Pantovčaka i Markova trga. Osjeća da više nema političku potporu za obračun s visokorangiranom korupcijom’

 

NACIONAL: Hoćete reći da je državni vrh zainteresiran za razvodnjavanje antikorupcijske priče?

Da, posebno kad je riječ o postupcima protiv Ive Sanadera u kojima se i Hrvatska demokratska zajednica našla na optuženičkoj klupi. Svi njegovi nasljednici na čelu HDZ-a pokazivali su naglašen interes da im stranka kroz taj postupak prođe bez osude i sankcija, za što je prva pretpostavka umanjenje Sanaderove kaznene odgovornosti. Njegovo bi oslobađanje nužno rezultiralo propašću tužbe i protiv HDZ-a, što bi svakako pomoglo ublažavanju ili čak uklanjanju aferaške i korupcionaške stigme, pa bi se HDZ opet mogao predstavljati kao praktično neokaljana stranka, u skladu s njihovim uobičajenim hvalisanjem da se smatraju stvarateljima hrvatske države.

NACIONAL: Frazu o institucijama koje neka rade svoj posao jako često rabi i Milan Bandić. Kako gledate na činjenicu da je Bandić, premda opterećen brojnim aferama i kaznenim prijavama, postao ključni čuvar Plenkovićeve parlamentarne većine?

Da, Bandić koji je nakon izbora imao jednog zastupnika u Saboru, svakim je danom sve jači i sada se, trenutno s deset imena u svom klubu, a čini se da slijede još neke akvizicije, pretvara u respektabilnog saveznika Andreja Plenkovića. U HDZ-ovu vladajuću koaliciju, koju volim zvati pravosudnom, još ulaze i Branimir Glavaš te Tomislav Saucha. A to znači da će ponašanje pravosuđa, barem do kraja mandata sadašnjeg saziva Sabora, biti takvo da ne destabilizira i ne ugrožava postojeću parlamentarnu većinu. U tom pogledu, siguran sam, neće biti nikakvih iznenađenja. Bez obzira na vlastite pravosudne hipoteke, Plenkovićevi saveznici mogu biti sigurni da im se na tom planu ništa ne može i ne smije dogoditi.

NACIONAL: To se odnosi i na Bandića? Mislite da je i on pravosudno potpuno zaštićen? Upravo je oslobođen u jednom sudskom postupku.

Ništa se ne može i neće dogoditi iz jednostavnog razloga jer bi se u slučaju njegova neslavnog političkog kraja saborski klub Milana Bandića neminovno raspao. Zato što je to prije svega interesna tvorba, koju osim interesa participiranja u vlasti ništa drugo ne veže. Nikakvi drugi motivi ni politički programi, samo sudjelovanje u podjeli izbornog plijena. Zagrebačkog gradonačelnika čuva činjenica da osipanje njegova kluba ne odgovara ni Plenkoviću. Kad je riječ o Bandiću, očito je da ništa nije prepušteno slučaju.

NACIONAL: U čemu je Bandićeva privlačnost da mu saborski klub u dvije godine naraste s jednog na deset zastupnika?

Zagreb je najveći grad u Hrvatskoj, s golemim potencijalima i proračunom. Zbrinjavanje saborskih zastupnika i njihovih interesa mnogo je lakše realizirati preko gradskih kanala, nego preko Sabora. Previše je rizično da se Andrej Plenković osobno bavi njihovim pretenzijama.

NACIONAL: Prilično ste kritični prema premijeru Plenkoviću.

Otpočetka sam znao njegove domete. Znao sam da je Andrej Plenković proizvod Vladimira Šeksa. Mnogi koji su mi svojedobno tvrdili da će novi predsjednik HDZ-a donijeti osvježenje i promjenu na hrvatsku političku scenu, danas priznaju svoju tešku razočaranost. Volio bih da sam pogriješio, da je Plenković opravdao velike nade koje su se uz njega vezale. Nažalost, cjelokupno se njegovo obnašanje vlasti može svesti na onu poznatu latinsku izreku „Ex nihilo nihil“. Iz ničega ništa!

NACIONAL: Ali mnogi će vam, čak i razočarani, na ovo reći da je konkurencija još gora, da je Andrej Plenković najbolje što Hrvatska trenutno ima.

Ne, nije Plenković najbolje što Hrvatska ima, nego će se na izborima možda odlučivati o tome tko je najmanje loše rješenje. Osobno od izbora očekujem mnogo više. Ne slažem se da smo osuđeni birati između većeg i manjeg zla. Nažalost, Plenković ništa je drugo do jedna velika magla i za cijelu je Hrvatsku možda bolje da što prije ode tamo odakle je i došao, a to je Bruxelles, i ostane ono što je uvijek bio, nekad komunistički gojenac, a kasnije tek briselski štreber.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.