Mreža mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu (MMS) je stalno savjetodavno i suradničko tijelo Ureda pravobraniteljice za djecu. Sastoji se od 25 mladih iz svih dijelova Hrvatske u dobi od 12 do 18 godina, s mandatom od 3 godine. Komuniciramo preko e-foruma, Zooma i dva puta godišnje uživo na dvodnevnim sastancima. Ideja MMS-a je uključiti djecu i mlade u rasprave i omogućiti aktivno sudjelovanje u društvu. Naša uloga je trostruka: mi smo suradnici, ambasadori i savjetnici. Sudjelujemo i predlažemo projekte, promoviramo dječja prava u svojoj okolini, a o kršenju obavještavamo Ured. Raspravljamo i predlažemo rješenja aktualnih problema u kojima se djeca i mladi nalaze. Ovo nam je treća i zadnja godina. Do sada smo sudjelovali u brojnim projektima, najviše u projektima koje pokreće Europska mreža mladih savjetnika (ENYA). Teme kojima smo se bavili su zaštita okoliša, sigurnost u prometu, vršnjačko nasilje, participacija djece i naravno, obrazovni sustav kao tema na koju stalno upozoravamo.

Oduvijek sam bila svjesna problema u mojoj okolini, ali dok sam bila dijete smatrala sam da to nitko neće ozbiljno shvatiti. Prijavila sam se u MMS da bih mogla sudjelovati u promjenama. Najteža lekcija koju sam morala usvojiti kroz ove tri godine je da, nažalost, promjene teku sporo, ponekad i presporo. Stvari za koje su se zalagala djeca prije 15 godina se realiziraju danas. Mi ćemo imati sreće ako se stvari o kojima govorimo danas realiziraju za 20 godina. Ipak, koliko god bile spore, drago mi je da sam dio promjena. Upoznala sam mnogo ljudi među kojima sam se osjećala dobro, da me se čuje i da je moj glas bitan. Glas svakog djeteta. Nadam se da i vi od sada naš glas nećete zanemariti. Koliko god ovo istraživanje bilo temeljito i korisno, jedva da je dotaklo površinu svakodnevnog života djeteta. Ni deset knjiga ne bi mogle u potpunosti opisati složenost problema s kojima se svako dijete nosi. Ali ovo istraživanje je dobar početak. Smatram da je najveći problem djece i mladih danas obrazovni sustav. Potom odnos mladih prema medijima i medija prema mladima. Voljela bih istaknuti količinu problema s kojima se djeca i mladi susreću, a uzrokovani su ili pogoršani zbog ovakvog obrazovnog sustava. Škola je mjesto neizmjerne količine stresa, obveza i besmisla. Nikad se prije djeca u nižim razredima osnovne škole nisu opterećivala uspjehom i nikad prije djeca i roditelji nisu imali ovoliko velika očekivanja za visokim ocjenama. Jedno od najtežih pitanja kad počnem govoriti o problemima obrazovnog sustava je što točno treba promijeniti i kako. Moj odgovor je sve treba promijeniti i krenuti od početka. Teško se fokusirati na jedan problem, jer on povlači za sobom deset drugih. Pokušaj rješavanja nekog problema uzrokuje stvaranja još većeg apsurda unutar sustava. Evo apsurda – preopterećeni smo količinom i zahtjevnosti gradiva. Sve više djece ide na instrukcije i uče po prilagođenom programu. Istovremeno se smanjuje gradivo mature i kurikuluma, dok se govori o poplavi odlikaša. Najviše me rastužuje činjenica da sve više djece ne vjeruje u promjene, što su u tako ranoj dobi izgubili nadu. Promatram odrasle koji nam iz dana u dan govore da smo idealistički nastrojeni, jer govorimo o tome kako mislimo da bi svijet trebao izgledati. Umjesto da se taj idealizam čuva i njeguje, u medijima smo prikazani kao lijeni, nezainteresirani, neodgovorni, apatični. Za normalan razvoj djeteta najbitnije je da ima okolinu u kojoj je prihvaćeno i voljeno. I vjerujte mi kad kažem da mi djeca i mladi imamo puno više toga reći nego što mislite. Samo nas trebate pitati.