Koja se priča krije iza najpoznatije jugoslavenske “hiljadarke”?

Autor:

Screenshot Klix.ba

Svi socijalistički režimi, uključujući i onaj jugoslavenski su u fokus svoje ideologije postavljali radnike. Radnik, pogotovo onaj iz teške industrije, bio je simbol snage i napretka pa se nerijetko nalazio i na valutama komunističkih država. Jedan od tih radnika je bio i Arif Heralić.

Arif se, kao i brojni u to vrijeme, 50-ih godina preselio u grad, u njegovom slučaju Zenicu gdje se zaposlio u tamošnjoj željezari. Poznata fotografija koja se na kraju našla na novčanici bila je djelo fotografa “Borbe” Nikole Bibića koji je 1954. godine bio u posjeti zeničkoj željezari. Arif je bio višestruki udarnik. Odlikovan je ordenom Rada i reda, II reda kao i medaljom za rad.

Fotografija je odabrana s mnogo pozornosti, sretan radnik je imao duboku simboliku za jugoslavenske vlasti, piše Klix.ba.

Novčanica sa Arifovim likom je puštena u optjecaj 1955. godine, s nominalom od tisuću dinara. Preživjela je višestruke pokušaje reforme jugoslavenskog monetarnog sistema pa je tako već 1965. godine dobila novu vrijednost od 10 dinara te je korištena sve do konca 80-ih godina prošlog vijeka.

No, Arif nije imao velike koristi od pojavljivanja na novčanici, naprotiv govorio je da je “obolio na srcu” nakon što je puštena u promet. Navodno je i pretučen nakon što se lažno pročulo da je od vlasti dobio dva milijuna dinara.

Pokušao je i sudskim putem dobiti naknadu za pojavljivanje na novčanicama, no na kraju mu je rečeno da na novcu nije njegova fotografija nego crtež te je na sudu predočen dokaz da je on potpisao korištenje svog lika za simboličan novčani iznos.

Odao se alkoholu, a u razgovoru sa TV Zagreb kazao je da je svaki dan pio “po pola litre”.

Četiri godine prije njegove smrti emitiran je dokumentarni film “Devalvacija jednog osmijeha” u režiji Vojdraga Berčića, u proizvodnji “Zagreb filma” i SDF-a. Kada je TV Zagreb emitirao film o iskorištenom i odbačenom heroju rada, izbio je ogroman skandal.

Kako je ovakva priča rušila narativ režima o sretnom radniku, TV Zagreb se morao ispričati gledateljima nakon emitiranja filma nazivajući ga političko-programskom greškom, dok je urednik filmskog programa podnio ostavku.

Arif je kao invalid rata umro u teškom siromaštvu i bijedi 16. lipnja 1971. godine u svojoj 49. godini. Imao je dvanaestero djece od kojih je njih sedam dočekalo školski uzrast.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.