‘Lisice’ su hrvatski dugometražni film iz 1969. godine kojeg je režirao Krsto Papić. Obrađuju temu posljedica razdora Tita i Staljina 1948. kroz sudbine mještana Zagore koje završavaju tragedijom. Film je osvojio Veliku zlatnu arena za najbolji film.

Mnogo godina kasnije, u osvit jugoslavenskih promjena, Papić je pričao: “Kad su ‘Lisice’ bile definitivno gotove, namijenjena im je i definitivna sahrana. Napao ih je lično šef beogradske partije Bora Pavlović, čini mi se zvani ‘Kundak’, jer su neposredno u to vrijeme s repertoara skinuli komad ‘Kad su cvetale tikve’ kao informbirovski, pa je valjda htio da Zagrebu vrati bekhend i dokaže kako nije samo Beograd centar zla. Prethodno je film u prijestolnici  imao samo jednu specijalnu projekciju kojoj je prisustvovalo zaista nevjerojatno društvo: Zafir Hadžimanov, Žika Pavlović, te Milovan Đilas i Desa Trevisan dopisnica “Timesa”, koje je doveo scenarist Mirko Kovač. Đilas me je oduševljeno proglasio velikim umjetnikom, dok me je Žika ispsovao na pasja kola i tresnuo vrata za sobom. Nije mu se uklapalo da seljaci budu uz moćnika Andriju dok je na vlasti, a okreću mu leđa kad je proglašen informbirovcem. Nisu ga ubjedile ni paralele sa Cezarom.

Nakon samo tri projekcije u Domu omladine gdje smo pokušali da mu damo nekakvu javnost, film je skinut, a kao reakcija pojavila se tobožnja zaštita u Zagrebu, mada su ‘Lisice’ jedva prošle na sastanku vjerojatno najstrože cenzorske komisije u zemlji. Jedini tko je bez ostatka stao iza filma bio je Mika Tripalo, rekavši mi jednom prilikom, kad je posjetio Udruženje filmskih radnika, da se ne moram osjećati dužnikom i da ako sam pravi umjetnik trebam napraviti film koji će napasti politiku koja me je zaštitila.

Osobito je bila napeta situacija na Pulskom filmskom festivalu gdje nisam prisustvovao jer sam u to vrijeme radio za Francusku televiziju, pa sam sa tri dana zakašnjenja saznao da sam dobio Veliku Arenu, kao i nagrade za režiju, mušku i žensku ulogu. U samom žiriju bile su dvije sukobljene struje, za i protiv, tako da su kao konačnu odluku čekali trenutno raspoloženje ili neraspoloženje predsjednika Tita.

Kad se o ‘Lisicama’ izrazio kao o vrijednom umjetničkom djelu, dežurni ortodoksi su ga ubjeđivali da je film antisocijalistički, jer su udbaši predstavljeni zastrašujuće, pa ih se svi seljaci više boje nego poštuju. Tito im je rekao: ‘Ćutite, radili smo i gore stvari. Normalno je da se narod boji policajaca. Nađite mi zemlju u kojoj je policija omiljena’.”

Krsto Papić umro je u Zagrebu 7. veljače 2013.