Nekad su komadi šećera bili su tvrdi poput kamena, a njihovo rezanje prilično opasno. Za odvajanje komadića bio je potreban poseban alat i spretnost. A onda je Jacob Christoph Rad u Moravskoj smislio šećer u obliku kocke.

Navodno se njegova supruga naljutila jer se porezala režući šećer na komadiće kako bi ga mogla poslužiti gostima uz kavu. Rekla mu je da napokon izmisli nešto smisleno i da šećer proizvede u takvom obliku da se bez problema može staviti u kavu, a on ju je poslušao.

Supružnici Rad živjeli su u mjestu Dačice, u Habsburškoj Monarhiji (danas u Češkoj), i imali 15 djece. Jacob je ondje radio kao direktor rafinerije šećera. Vlažni kristalni šećer stavljao je u kalup, sprešao te ostavio da se osuši. Izumio je uređaje za takav postupak, a za prešu je dobio patent 23. siječnja 1843. s pravom korištenja pet godina.

Jacob Rad ubrzo je počeo proizvoditi slatke kockice. Obiteljski posao nosio je dnevno i do 10.000 kg kockica od šećera. Prodavali su ih u Austriji, Mađarskoj, Češkoj. Kako je kava postajala sve popularnija, tako je i potražnja za kockastim šećerom bivala sve veća. Zapravo je širenje kave bio ključno za prodaju kockica od šećera.