Kad govorimo o Francuskoj, pomislit ćemo na hranu, kada govorimo o francuskom filmu, pomislit ćemo na Juliette Binoche. Upravo to dvoje, Juliette Binoche i hrana, spojili su se u filmu „Okus ljubavi“, staromodnoj ljubavnoj priči u kojoj ona glumi Eugenie, vrhunsku kuharicu koja 20 godina kuha zajedno s Dodinom (Benoit Magimel), a tijekom tog vremena između njih razvija se ljubavna romansa. Ovaj hvaljeni film, koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 7. ožujka, ujedno je bio ovogodišnji francuski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma na neengleskom jeziku. Film je režirao Anh Hung Tran, Vijetnamac koji se davnih godina preselio u Francusku. Ono što je obilježilo film jest glumačko partnerstvo Juliette Binoche i Benoita Magimela koji su bili u vezi od 1998. do 2003. godine te im se 1999. rodila kći Hana. Nakon razlaza nisu ostali u dobrim odnosima, da bi nakon 20 godina ponovo glumili zajedno u filmu. Iako će za koji dan proslaviti 60. rođendan, Juliette Binoche svake godine snimi barem dva filma, iznimno je tražena na svim stranama svijeta, što i ne čudi ako se pogleda njezina karijera u proteklih tridesetak godina, od filma „Ljubavnici s Pont-Neufa“, preko trilogije „Tri boje“, zatim „Engleskog pacijenta“ za koju je ulogu dobila Oscara, suradnji s Johnnyjem Deppom u filmu „Čokolada“ i Judeom Lawom u filmu „Provala“, pa do današnjih vremena. I zato je bio izniman užitak susresti se sa Juliette Binoche i razgovarati ekskluzivno za Nacional.

NACIONAL: U Hrvatskoj imamo izraz „ljubav prolazi kroz želudac“. Biste li se, u kontekstu ovog filma, složili s time?

Naš život počinje dojenjem, već tu imamo poveznicu između ljubavi i hrane. Možda kasnije na to zaboravljamo, ali tako počinje naš život.

NACIONAL: Vaše kuhanje s Benoitom Magimelom dominira filmom. Kuhate li i inače, kod kuće, jeste li na snimanju ovog filma zapravo bili u svom svijetu?

Da, ponekad kuham kod kuće, a ponekad nemam vremena za kuhanjem pa onda zamolim svoju asistenticu da obavi taj dio posla umjesto mene. No jako volim kada se moja obitelj okuplja nedjeljom u kući moje majke i svatko donese svoju hranu. Takvi događaji su važni jer tada kroz kuhanje stvarate neki svoj svijet. Ne znam kuhate li, ali kada ja kuham onda mi je potreban prostor kako bih kuhala, kako bih držala svoj ritam, kako bih stvorila ono što želim. Volim kuhati i u dvoje, volim guliti i čistiti, iako to nije nešto što bi bilo zabavno raditi u dvoje. Ipak, to je lijep osjećaj. Benoit Magimel je jako dobar kuhar, uvijek je volio kuhati, i to smo radili zajedno. I zato puno našeg zajedničkog ima u filmu, kao glumac moraš unijeti svoju intimnost u film jer tada te scene postaju osobnije, snažnije, iskrenije prema publici. Ne želite publici prodavati lažnjake.

NACIONAL: Na koji način ste prenijeli svoje osjećaje na ovaj film?

Činjenica je da smo se Benoit i ja, kroz ovaj film, pomirili. Tako ja to shvaćam. Neki ljudi, koji su opsjednuti hranom, bit će zadovoljni gledajući kako se u ovom filmu sprema hrana. Međutim, druge će privući koncept davanja i primanja prikazan u ovom filmu. Benoit i ja nekada smo živjeli zajedno, nakon čega godinama nismo bili u dobrim odnosima. Činjenica da smo se kroz snimanje ovog filma pomirili predstavlja veliku promjenu u mom životu i u životu naše kćeri. Zato ovaj film smatram poklonom, a biti u njegovoj blizini je za mene iznenađenje jer sam ga željela vidjeti i provesti neko vrijeme s njim, ali me je on uvijek izbjegavao. Iznenada, našli smo se zajedno u istoj prostoriji, što mi je puno značilo, vrlo terapeutski. Osjećala sam da mogu izraziti svoje emocije bez obzira na to što to nije bilo tako napisano u scenariju. Ljubav je veća od svih svađa, od svih tužnih stvari, bilo je prelijepo to iskusiti.

NACIONAL: Kako je izgledao dolazak vas i Benoita Magimela na snimanje, uvježbavanje scena i početak snimanja?

Imali smo samo jedan dan za probe prije početka snimanja. Probe smo počeli uvježbavajući prvu scenu filma u kojoj se ponajviše kuha. Benoit je uvježbavao scenu, redatelj Anh Hung Tran davao mu je sve više i više namirnica jer je Benoit to tražio od njega. Na kraju sam otišla do redatelja i rekla mu da naše kuhanje mora biti u jednakim količinama, 50:50, nakon čega je otišao do Benoita i kazao „Mislim da moramo neke stvari malo promijeniti, morat ćeš manje govoriti, Juliette mora dobiti više prostora“. Benoit se naljutio, smatrao je da će on biti dominantan kao kuhar u filmu. Rekla sam mu da smo u ovom filmu ljubavnici, da kuhamo zajedno i da mi mora ostaviti prostora. Dakle, prvi dan, dan predviđen za probu, bio je dan u kojem smo se borili. No nakon početnih tenzija, već sljedećeg dana, sve je postalo lako i normalno. Baš smo lijepo surađivali.

NACIONAL: S obzirom na to da je stručni suradnik na snimanju filma bio slavni francuski kuhar Pierre Gagnaire, jeste li naučili od njega neke nove kulinarske tehnike koje ste nastavili koristiti i nakon završetka snimanja?

Da, jesam. Primjerice, način na koji se rade umaci, kako se miješaju poriluk, tikvice i mrkva. Kuhaš ih jako dugo i dobiješ tako sočan umak koji, zbog mrkve, ima slatkoću, a poriluk mu daje specifičan okus. To prije snimanja filma nisam znala. Tu je i korištenje maslaca, jako puno maslaca se koristi u jako puno jela, na što nisam navikla jer moja majka nikada nije koristila maslac pri kuhanju. Od tada stavljam u jela više maslaca nego što sam prije koristila. Naučila sam kako na razne načine spremati jaja. Naučila sam da pripravnici pri dolasku u restoran moraju znati na ispravan način napraviti omlet, bez toga neće biti primljeni. To nisam znala.

Juliette Binoche i Benoit Magimel; Magimel, slavni francuski kuhar Pierre Gagnaire (kuharski savjetnik na filmu) te redatelj filma Anh Hung Tran. FOTO: Stephanie Branchu

NACIONAL: Koje bi bilo vaše omiljeno jelo koje biste spremili gostima koji bi vam došli na večeru?

Ovisi koliko bih imala vremena.

NACIONAL: Recimo da imate onoliko vremena koliko ste imali na snimanju filma.

Pokušala bih napraviti nešto što nikada nisam, nešto novo. Obično kuhaš nešto za što znaš recept, znaš da ćeš to napraviti lako i brzo i znaš da će svi biti zadovoljni. No isprobati nešto novo je zabavno, ali ti za to treba više vremena. Ujedno je to i riskantno. Zato volim nove stvari, osjećam se kao kada biram novi film.

NACIONAL: Kako izgleda dan kada vi kuhate?

Kada imam slobodan dan koji odlučim posvetiti kuhinju, iskoristim ga za pripremanje svega, posebno pritom mislim na kupovinu sastojaka. To je iznimno važan dio jer moraš znati koje sastojke kupuješ tako da ja nedjeljom, kada sam kod kuće, obavezno odlazim na tržnicu. A kada putujem diljem svijeta posjećujem tržnice jer obožavam domaće povrće. Ne kupujem već pripremljenu hranu. Uopće ne volim industrijsku hranu.

NACIONAL: Pretpostavljam da vam je francuska kuhinja najdraža.

Volim francusku kuhinju, ali to ovisi o tome u kojem je dijelu Francuske jedem. Volim i japansku kuhinju, kinesku kuhinju i talijansku kuhinju, ona mi je ukusna. Znate, volim jednostavnost, volim kada dobijem domaću rajčicu. Japanska kuhinja je profinjena, kao i kineska, s time da u Kini na različitim mjestima različito pripremaju ista jela. Putovala sam Kinom, probala različita jela i bila opčinjena kvalitetom tih jela.

NACIONAL: Na koji način ste u filmu „Okus ljubavi“ kreirali ljubavno nadigravanje s Benoitom Magimelom?

Film smo počeli snimati sa scenama kuhanja, ne sa scenama našeg odnosa. Redatelj Anh Hung Tran pitao me dva ili tri puta „Možeš li odglumiti neutralno, bez emocija?“ rekla sam „Oprosti, ne mogu, to nisam ja. Ne možeš to tražiti od mene“. Bio je razočaran. Mislim da je bio ljut. Na kraju je ipak bio jako zadovoljan. Naime, nisam željela odglumiti svoj lik savršeno. Željela sam ga odglumiti iskreno, a ne onako kako netko to očekuje od mene. To je zato što kao glumica ne znam na što ću naići tijekom snimanja. Ovisi o iskustvu koje ću doživjeti, ovisi o sceni s partnerom, kako ćemo prikazati naš odnos. Ja u tim trenucima gledam što se sa mnom zbiva. Ne želim imati predodžbu, ne želim predviđati razvoj događaja. Ne želim da to bude glumačko odrađivanje. I zato je redatelj bio pomalo šokiran kada sam mu rekla da ne mogu glumiti bez emocija i da će za tako nešto trebati pronaći drugu glumicu.

Dean Sinovčić, novinar Nacionala, u razgovoru sa Juliette Binoche. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Tijekom gledanja filma „Okus ljubavi“ gledatelju se nameće pitanje – što ste vi vašem partneru, ljubavnica ili kuharica? On kaže da ste mu kuharica, ali se ne čini tako.

U svakom od nas postoji potreba za sjedinjenjem. Bez obzira na to jeste li muškarac ili žena, želite biti sjedinjeni. Postoji potreba za ravnotežom muškaraca i žene kao što postoji potreba za brakom u svakom od nas. To je skriveno u svakom od nas. Potpuno shvaćam potrebu za povezivanjem s vašom partnericom ili partnerom. Na taj se način želite uskladiti. Uostalom, ima li nešto ljepše od ljubavi? Biti s vašom suprotnom stranom, to je vaše dostignuće. No kada me pitate za odnos Eugénie i Dodina u ovom filmu, jako mi je teško dati odgovor jer ona zna da je ona njegova supruga, njegova partnerica.

NACIONAL: U konačnici Eugénie odbija ući u brak, bez obzira na dugogodišnju vezu. Vi nikada niste bili u braku, je li vam ovaj film promijenio mišljenje o konceptu braka?

Kako starim, tako se često sjetim kako sam uvijek sanjala da uđem u brak, uvijek, ali to se nikada nije dogodilo. Tri puta su me prosili, ali to se uvijek događalo kada se bližio kraj naše veze. Rekla sam „Zašto me sada prosiš? Zašto me nisi to pitao na početku veze, a ne sada kada je sve gotovo?“. Više nemam nikakvih očekivanja o ulasku u brak. Tako je, kako je. Odbacila sam snove koje sam imala kao djevojčica, sada sanjam kako ću postati baka.

NACIONAL: U ožujku ćete proslaviti 60. rođendan. Kako gledate na tu okruglu brojku?

Čujte, ne možemo ići unatrag. To tako ne funkcionira. U redu sam s time. U životu sam prošla kroz sve faze kroz koje sam željela proći. Nisam vodila dosadan život.

NACIONAL: U Hollywoodu glumice u tim godinama ne dobivaju važne uloge. Je li to za vas problem ili vi takav problem nemate?

Ne, nikada nisam imala takvih problema. Bilo je filmova koje nismo snimili, nismo našli producente, ali to nikada nije imalo veze s time što sam žena, bez obzira na godine.

NACIONAL: Osjećate li se, u tom smislu, privilegirano?

Ne znam. Mislim da je hrabrost ključna, hrabrost da odbijete ulogu koja naoko izgleda dobro, ali vi znate da to nije tako. Kada čitam ponuđeni scenarij, moram u njemu nešto prepoznati, nešto što mogu pružiti u tom filmu. Moram nešto osjetiti u trbuhu, u glavi, u srcu, što će mi reći da prihvatim ulogu, moraju me proći trnci. Moram imati reakciju na temelju koje ću reći „Juliette, ovo je za tebe“. I onda ću ući u taj film. Naravno da sam imala dilema, da sam bila podijeljenog mišljenja, ali tada bih razgovarala sa svojim prijateljima ili svojim agentom. Imala sam i ja svojih grešaka. Vjerojatno postoji neka zvijezda na nebu ili neki anđeo koji mi govori koje uloge trebam prihvatiti. Ima uloga koje biraš, ali ima i onih koji su tvoja sudbina. Vjerujem u oboje i znam da ću uvijek dati sve od sebe u datom trenutku. Dakle, nemam problema s činjenicom da imam 60 godina, ali želim raditi ono oko čega sam strastvena. To nema veze s tvojim godinama, već s tvojom energijom, tvojom strašću, tvojom ljubavlju, tvojim intelektualnim, emotivnim i kreativnim interesima. Godine ne mogu biti opravdanje da kažeš kako nemaš vremena. Za mene to nije život.

NACIONAL: Spominjete greške koje ste radili, žalite li zbog neke?

Da, radila sam greške s djecom, razmišljala sam „Možda sam trebala napraviti ovo ili ono“. No kada razmišljam o svom djetinjstvu, zaključujem da sam sve oprostila svojim roditeljima jer to me stvorilo onakvom kakva jesam. Njihove pogreške moje su blago, na njima sam odrasla. Imate slučajeve kada djeca dobiju sve, imaju sve, da bi kasnije bila nesretna. Osim toga, svaka osoba je drugačija. Ono što jedni cijene, drugi ne cijene. Sve to sam otkrila kod svoje djece jer ja sam proživjela njihove godine, predivne godine. Dakle, učiš dok odrastaš i rasteš uz greške koje radiš.