JOSIP TICA: ‘Hrvatska uvozi inflaciju jer je pola hrvatske potrošnje iz uvoza’

Profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i predsjednik Savjeta za gospodarstvo SDP-a za B&B govori kako njegova stranka priprema program za ublažavanje posljedica inflacije i energetskog udara, kao i poticaje za gospodarstvenike izložene gubitku tržišta Rusije i Ukrajine

S Josipom Ticom, 46-godišnjim redovitim profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i predsjednikom Savjeta za gospodarstvo SDP-a, razgovarali smo neposredno nakon što je objavljeno da je mjesečna inflacija u Hrvatskoj dosegla dvocifrenu brojku od 10,8 posto, a premijer Andrej Plenković najavio da će mirovine do 2025. godine porasti za tri posto. Ocjena profesora Tice bila je da će udar inflacije, kojoj se još ne nazire kraj, osjetiti umirovljenici i zaposlenici s najnižim primanjima. Zato njegova stranka priprema program za ublažavanje posljedica inflacije promjenom sustava usklađivanja mirovina kako bi se umirovljenike kao najugroženiju skupinu zaštitilo od udara inflacije. Predlažu i dodatna sredstva za ublažavanje energetskog udara za sve koji imaju plaće ili mirovine ispod 4000 kuna, kao i poticaje za gospodarstvenike koji su izloženi gubitku tržišta Ukrajine i Rusije.

U statusu znanstvenika Tica predaje na dvama programima na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, na hrvatskom i engleskom jeziku. U austrijskom Eisenstadtu 1998. godine dobio je stipendiju CEEPUS, a kao stipendist ITEC-a 2001. boravio je i na Institutu NISIET u Indiji. Školsku godinu 2004. i 2005. proveo je na Sveučilištu u Pittsburghu na stipendiji Fulbright kao gostujući istraživač. Kao makroekonomist bio je i mentor na projektu „Stvaranje preduvjeta za izgradnju računalnog makroekonomskog modela za Hrvatsku (SPIRITH)“ financiranog iz Europskog stabilizacijskog fonda.

B&B: U ekonomskim krugovima kruži doskočica da onoga koga nije u proteklom razdoblju sredila pandemija, sredit će ga sada galopirajuća inflacija, u svibnju od čak 10,8 posto. Ispada da je u oba slučaja riječ o ekonomskim kategorijama.

I pandemija je imala svoju ekonomsku dimenziju, a najsnažnija paralela s inflacijom u tom je smislu što je i ona, a sada i inflacija pogađala građane na nejednak način. U slučaju pandemije, ona je bila puno grublja prema stanovnicima starije životne dobi, pa je bila lošija statistika izlječenja. Slično se dogodilo i s inflacijom. Rast cijena puno više pogađa ljude s najmanjim primanjima, a to su najčešće umirovljenici i nisko kvalificirani radnici. U jednom i u drugom poremećaju, onom zdravstvene prirode i ovom isključivo ekonomskom poremećaju umirovljenici koji imaju niske mirovine u biti cijelu mirovinu potroše na osnovne životne potrebe, režije i hranu, tako da su sada jako izloženi inflaciji, što je drugo ime za stalna poskupljenja.

‘Inflacija ne udara sve jednako. One koji troše cijeli dohodak inflacija oporezuje snažnije nego one koji dio štede ili ulažu’

B&B: Hvaleći svoje ekonomske uspjehe označivši svoju vladu kao jedinu koja se pobrinula za rast mirovina, premijer Andrej Plenković je tako obećao da će mirovine do 2025. porasti tri posto. Kako komentirate to njegovo obećanje u kontekstu činjenice da se inflacija na mjesečnoj razini prebacila dvocifrenu brojku?

Ne volim paušalno predviđati inflaciju i kreirati pogrešna inflatorna očekivanja, jer ekonomisti u pravilu to ne bi smjeli raditi. Međutim, u situaciji kada je inflacija na godišnjoj razini već četiri posto s tendencijom rasta, ljudima s najnižim primanjima među zaposlenima, a posebno umirovljenicima u takvoj će situaciji biti posebno teško. Zato je jako važno najugroženije skupine stanovnika zaštititi od inflacijskog udara. Inflacija ne udara sve jednako. One koji troše cijeli svoj dohodak inflacija oporezuje bitno snažnije nego one koji dio svog dohotka štede ili ga ulažu u investicije. Kada govorimo o mirovinama, u Hrvatskoj je ključan problem s formulom za usklađivanje mirovina.

B&B: U čemu je problem s tom formulom za usklađivanje mirovina?

Matematički ta je formula dizajnirana tako da mirovine ne mogu pratiti rast cijena, pa ono što ste kupili s tom mirovinom na početku godine ne možete kupiti i na kraju godine. Drugo, i kada nema velike inflacije, odnosno kada bruto plaće rastu brže od inflacije, mirovine ne prate taj rast plaća. Dakle, mirovine zaostaju za cijenama ili plaćama u gospodarstvu. Ovisno o ekonomskoj situaciji, ako plaće rastu brže od cijena mirovine zaostaju za plaćama. Ako je ekonomska situacija kao ove godine kada cijene rastu brže od plaća, onda u pravilu formula za izračun mirovina ne štiti umirovljenike od inflatornog udara. U svakom slučaju, umirovljenici su u najnezahvalnijoj situaciji. Kada imate više od 65 godina i u mirovini ste, teško možete naći dodatni izvor prihoda.

B&B: Uz inflacijski udar, pred vratima Hrvatske je i energetska kriza. Kako to prebroditi?

Važno je naglasiti da problem inflacije nije proizišao iz domaće ekonomske situacije. Taj je problem uvezen iz inozemstva.

B&B: Zašto je Hrvatska uvozila inflaciju?

Pola hrvatske potrošnje je iz uvoza, pa onda kada u ostatku svijeta rastu cijene, one rastu i u Hrvatskoj. Ako su cijene tih proizvoda iz uvoza pola potrošačke košarice, a te su cijene porasle 10 posto, onda i inflacija u Hrvatskoj mora biti barem 5 posto. U tom kontekstu Hrvatska uvozi inflaciju. Nije riječ samo o cijeni energije, ali energija dominira u toj inflaciji. Inflacija energije se prenosi i kroz sve druge sektore gospodarstva. No što je najvažnije, rast cijena energije trenutačno je višestruko veća od rasta cijena u drugim sektorima. Oni koji imaju dugoročne ugovore za uvoz plina neće odmah osjetiti taj inflacijski udar, ali u perspektivi svi će ga osjetiti. Kada se pogleda izračun za potrebnu energiju u milijunima tona nafte ili kilovat satima u Hrvatskoj, to je na godišnjoj razini povećan račun za troškove uvozne energije od 20 do 30 milijardi kuna. U ukupnoj potrošnji imamo tridesetak posto domaćeg plina i dvadesetak posto domaće nafte. To nam donekle može amortizirati taj problem.

‘S obzirom na to da gotovo 60% električne energije dobivamo iz domaćih izvora, granični trošak proizvodnje električne energije nije usko vezan uz kretanje cijena na svjetskom tržištu, pa postoji prostor za amortiziranje’, ističe Josip Tica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Vrijedi li ta domaća nafta išta kada nam ne rade rafinerije u Hrvatskoj? Sisačka rafinerija je zatvorena, a rafinerija u Rijeci se navodno obnavlja. Ta hrvatska nafta prerađuje se u rafinerijama mađarskog MOL-a u Mađarskoj i Slovačkoj, a derivati, benzin i dizel gorivo skuplje se prodaju u Hrvatskoj nego u Mađarskoj.

Činjenica je da domaću naftu kojom se trguje prekogranično ustupamo MOL-u po transfernim cijenama unutar korporacije MOL-a i Ine. Nepoznato je po kojim cijenama Ina prodaje hrvatsku naftu MOL-u, ali je u svakom slučaju MOL po svjetskim cijenama derivata vraća na hrvatsko maloprodajno tržište. Na tom energetskom tržištu ekonomisti kažu da ima jako puno asimetrija.

B&B: Je li Mađari imaju jeftinije energente od Hrvata zato što je mađarski premijer Viktor Orbán u Bruxellesu ispostavio izuzeće Mađarske od uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji na uvoz plina i nafte?

Koliko mi je poznato, MOL kupuje ruski plin i naftu uz diskont, dakle, povoljnije od cijena na svjetskom tržištu. S druge strane, i mi u Hrvatskoj imamo neke rezerve plina i nafte. Nažalost, mi ne možemo našu domaću naftu i plin koristiti kao buffer, neku vrstu amortizera na cjenovni udar jer je Ina u poslovnom odnosu s MOL-om koji to onemogućava. Za razliku od Ine, takva mogućnost u Hrvatskoj postoji kod HEP-a. S obzirom na to da gotovo 60% električne energije dobivamo iz domaćih izvora, granični trošak proizvodnje električne energije nije usko vezan uz kretanje cijena na svjetskom tržištu, pa postoji prostor za amortiziranje prenošenja cjenovnih šokova sa svjetskog tržišta. Izuzeće Mađarske od sankcija uopće ne bih želio komentirati.

B&B: Zašto Mađari ne zaslužuju vaš komentara? Zato što su dobri ili zato što su loši u energetskoj politici?

Ne bih ekonomsku politiku u Mađarskoj izdvajao kao uzor. Mađarska je s Hrvatskom najveći gubitnik u ekonomskoj tranziciji nakon 1990. Najviše su zaostali u odnosu na ostale tranzicijske zemlje, pa nisam sklon njihovu ekonomsku politiku koristiti kao dobar primjer.

B&B: Ako su Mađarska i Hrvatska tranzicijski gubitnici, tko su onda tranzicijski dobitnici?

Prema brojevima najveći tranzicijski dobitnici su Češka i Slovenija. Bili su na vrhu uoči tranzicije, zadržali su tu poziciju, snažno su se približili životnom standardu u Njemačkoj, negdje na 70 posto. Jako puno su napravili Slovaci i Poljaci i baltičke države. I oni su prestigli i Mađarsku i Hrvatsku, a sve su napravili na platformi moderne i kvalitetne industrijske politike. I ono što je paradoksalno, a nije tipično, čak je i Kazahstan kao tranzicijska zemlja podigao značajno životni standard među tranzicijskim zemljama. Iako je u Kazahstanu velika nejednakost, BDP-u po glavi stanovnika u prosjeku stoji jako dobro.

‘Ne možemo našu domaću naftu i plin koristiti kao buffer jer je Ina u poslovnom odnosu s MOL-om koji to onemogućava’

B&B: Osim po nafti, Kazahstan je zanimljiv i po proizvodnji dijamanata.

U Kazahstanu je to postignuće zasnovano najviše na prirodnim resursima, a u ovim drugim zemljama, kao što sam rekao, riječ je kvalitetnim industrijskim politikama. Dakle, radi se o elektronici, strojevima, vozilima, kemijskoj industriji. Kad je riječ o Rumunjskoj, po kupovnoj moći i oni su prestigli Hrvatsku, a imaju i puno veće stope gospodarskog rasta.

B&B: Unatoč tome što u ekonomskim krugovima postoje zastupnici teze da Hrvatska prerano ulazi u eurozonu, od 1. siječnja sljedeće godine uvodi euro u svoj monetarni sustav, pa je ta priča praktički završena. Može li išta zaustaviti ulazak Hrvatske u eurozonu?

To je završena priča. Da Hrvatska ulazi u eurozonu već su potvrdili Europska komisija i Europska središnja banka, a sada još preostaje suglasnost Europskog parlamenta i donošenje Uredbe Vijeća EU-a. Ukratko, stječe se dojam kako je Hrvatska ispunila sve uvjete za uvođenje eura.

B&B: Je li Hrvatska doista ispunila sve uvjete za uvođenje eura ili kako ste rekli samo se stječe dojam da je ispunila potrebne uvjete? Poznato je da se u slučaju Grčke manipuliralo podacima da bi mogla uvesti euro, a što ju je kasnije odvelo u bankrot. S druge strane, naglašava se da je za ulazak u eurozonu ključna politička odluka, a ne ispunjavanje kriterija.

Stječe se dojam kako je sve usuglašeno te kako je Hrvatska ispunila sve kriterije za uvođenje eura, pa se s velikom razinom izvjesnosti može očekivati da će od 1. siječnja i u Hrvatskoj osnovno platežno sredstvo biti euro.

B&B: Koji su pozitivni elementi te odluke, a koji negativni?

Mikroekonomske prednosti uvođenja eura poznate su. Nema više troškova transakcija temeljem tečajnih razlika poslovanja u eurozoni. Lakše će biti funkcionirati i izvoznicima i uvoznicima. Bit će olakšano poslovanje i u turizmu, a isto tako u slučaju velike globalne krize imamo jednu od najvećih svjetskih banaka iza svojih leđa, a to je Europska središnja banka. Ta banka ima jednu od najvećih financijskih „vatrenih moći“ u svijetu kada dođe do krize. I ono što je najvažnije, uvođenje eura štiti hrvatska kućanstva i poduzeća od tečajnog rizika. Najveći broj kućanstava i poduzeća imaju kredite u eurima, a prihode u kunama.

B&B: Koji su loši aspekti uvođenja eura i hoće li dovesti do porasta inflacije?

S obzirom na opći rast cijena, kao i rast cijena energije i sirovima, povećanje cijena zbog uvođenja eura gotovo se uopće neće osjetiti. Taj efekt porasta cijena zbog uvođenja eura bit će zanemarivo mali ako će ga se uopće i moći dijagnosticirati u općem poremećaju cijena. Puno veći problem prilikom ulaska u eurozonu su regionalni ili nacionalni ekonomski poremećaji. Mala zemlja u eurozoni izložena je i manjim, regionalnim ekonomskim šokovima na koje Europska središnja banka neće reagirati. U tom kontekstu nužno će biti ekonomskom politikom osigurati fiskalni prostor za anticiklično djelovanje. U slučaju ekonomskog poremećaja koji bi pogodio Hrvatsku, Sloveniju i nekoliko članica, a koji bi bio premali za reakciju Europske središnje banke, moramo imati domaće fiskalne kapacitete na raspolaganju. Jednostavno moramo imati „nabijenu pušku“, a to su proračunski deficit i omjer duga i BDP-a kako bismo mogli kvalitetno reagirati u takvim slučajevima. Najbolji instrument za borbu protiv recesije je rast deficita, odnosno zaduženje. S druge strane, u globalnim poremećajima hrvatski će građani unutar eurozone imati veću zaštitu.

‘U slučaju ekonomskog poremećaja moramo imati ‘nabijenu pušku’, a to su proračunski deficit i omjer duga i BDP-a’

B&B: No dio analitičara još dvoji je li se euro dovoljno stabilizirao kao relevantna svjetska valuta. Pitanje je koliko sankcije uvedene Rusiji pogađaju i EU. Tečaj ruskog rublja ne pada nego raste u odnosu na euro, a i dolar bolje stoji od eura.

Kretanje valuta treba iščitavati u kontekstu onoga što se događa s monetarnim politikama u različitim zemljama. FED, američka središnja banka, prvi je reagirao na inflaciju i podigao kamatne stope, što je automatski rezultiralo jačanjem dolara. Kamata i tečaj dva su lica istog novčića, a FED je podigao kamatnu stopu s 0,25 na 1,75% od početka godine uz očekivanja da će kamatne stope do kraja godine biti iznad 3%. Europska središnja banka tek je najavila da će za četvrtinu postotnog boda podignuti kamatnu stopu u srpnju. Kod rublja imamo tipičnu situaciju u kojoj je zbog rasta cijena energenata povećana novčana vrijednost izvoza Ruske Federacije.

B&B: Koliko je relativnoj stabilnosti ruske valute pridonio Putinov zahtjev da se ruski plin i nafta plaćaju u rubljima?

Što se tiče zahtjeva za naplatu tog ruskog izvoza u rubljima, nisam uspio pronaći ekonomsku logiku u tom potezu. Ako uplaćujete za plin i naftu dolare, eure ili rublje samo je pitanje lokacije na kojoj obavljate transakciju u rubljima. Ta naplata u rubljima više je predmet teorije igara i geostrategije, političkog signaliziranja i odmjeravanja snaga nego što ima ekonomski učinak na deviznom tržištu. Izvoz Ruske Federacije nije količinski rastao, ali prihodi su im porasli, jer je cijena energenata višestruko porasla. Nafta je bila 60-ak dolara početkom godine, sada je skoro 120 dolara po barelu. Cijena plina je porasla s 20 na preko 120 eura po MWh. Dakle, raste cijena onoga što Ruska Federacija izvozi. Jesu li ti prihodi od izvoza razmijenjeni u rublje u Europi ili Rusiji manje je važno u kontekstu ekonomske ravnoteže na međusobno povezanim deviznim tržištima.

B&B: Hrvatska ima LNG terminal na Krku pa bi to trebalo riješiti barem problem snabdijevanja plinom, iako će se skuplje plaćati. Može li tu nastati problem u snabdijevanju, jer je značajan dio njegovih kapaciteta zakupila Mađarska?

Kod energije imamo tri aspekta pod utjecajem globalne krize. Nafta, plin i električna energija. Kod nafte smo ulazna luka i imamo naftovod JANAF i tu ne bi trebali očekivati probleme s opskrbom, nego prvenstveno s cijenom nafte. Kad je riječ o domaćim izvorima, imamo OD 20 do 25 posto domaće nafte, a što se s njom događa ne znamo mnogo osim onoga o čemu je pisao Nacional kako se prerađuje u Mađarskoj i Slovačkoj. Nafta je uvijek bila daleko od normalnog tržišta. Tu postoji javno deklarirani kartel. U unutarnjim pravnim sustavima takvi su karteli zabranjeni. Međutim, na globalnoj razini imamo OPEC koji je deklarirani kartel. Rusija nije u OPEC-u, ali sankcije i poremećaji na svjetskom tržištu izazivaju veliku razinu nesigurnosti, pa rastu cijene. Što se tiče plina iz LNG-ja, ne znamo puno o pravnim i tehnološkim posljedicama zakupljivanja terminala, ali je sigurno da će nam i iz tog dobavnog pravca dolaziti plin po većim cijenama nego u prošlosti.

B&B: S obzirom na to da vodite ekonomski projekt SDP-a, kakva rješenja može SDP ponuditi u nadolazećoj krizi?

SDP-ov antiinflacijskim program i program za ublažavanje posljedica inflacije je proizvod timskog rada svih članova Savjeta za gospodarski razvoj SDP-a. Program se sastoji od dva dijela. Prvo, nužno je iskoristiti fiskalni prostor kako bi se ublažilo i usporilo prenošenje uvozne inflacije na hrvatsko gospodarstvo. U tom smislu smo predložili politike subvencije cijena struje malim i srednjim poduzetnicima te aktivno praćenje cijene nafte i daljnje smanjivanje trošarina na derivate. Predlažemo niz poticaja i poreznih oslobođenja kako bi se povećala rentabilnost proizvodnje električne energije iz solarnih izvora. Drugo, s ciljem ublažavanje posljedica inflacije, zalažemo se za promjenu sustava usklađivanja mirovina kako bismo umirovljenike zaštitili od udara inflacije. Predlažemo dodatna sredstva za ublažavanje energetskog udara za sve koji imaju plaće ili mirovine ispod 4000 kuna. Predložili smo poticaje za gospodarstvenike koji su izloženi gubitku tržišta Ukrajine i Rusije te povećanje pragova za ulazak u sustav PDV-a, povećanje naknada po putnim nalozima i povećanje neoporezivog dijela dohotka.

Komentiraj