Teško je razumjeti veličinu velikog francuskog šansonijera Jacquesa Brela, ako se ne poznaje francuski jezik i Belgija. Nekoliko poznatih stihova koji su se probili kroz ove barijere daju naslutiti i onima koji su izvan toga kulturnog kruga tko je bio Brel.

On je u transformaciji popularne kulture dvadesetog stoljeća nasljednik poets maudits, ukletih pjesnika, onih koji se svako toliko pojavljuju u povijesti europske književnosti i privlače fatalnom destruktivnošću. Bio je kombinacija strašnog cinizma i najčišćeg lirizma, što ga čini posve jedinstvenim i gotovo jednako ukletim.

Jacques Brel zamijenio je građanski život, obiteljsku tvornicu, ženu i tri kćeri u Bruxellesu za boemski životu u Parizu s brojnim ljubavnicama, provodima i putovanjima. Umro je 9. listopada 1978. u 50. godini života.

Nemoj poći sad
Jer se može sve zaboravit
Svaki prazan sat što nas razdvaja
Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen
Izgubljen je dan, ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad