Tekst Ane Ivanović premijerno će se izvesti u Žar ptici putem natječaja platforme Od malih nogu

Predstava „Mjesto gdje odlaze izgubljene stvari“ 38-godišnje beogradske dramaturginje Ane Ivanović premijerno će biti izvedena u zagrebačkom Gradskom kazalištu Žar ptica 28. travnja, u režiji Renate Carola Gatica. Predstava je nastala prema pobjedničkom dramskom tekstu za djecu i mlade na prvom regionalnom natječaju platforme “Od malih nogu”, a autorica Ana Ivanović kaže da inspiracija za pisanje dolazi iz svih pravaca, ali da to nije jedino što je čini sretnom:

„Zato volim kazalište, film, ilustrirane knjige za djecu, animaciju. Volim kada mi netko pomogne da oživimo riječi. Uživam u toj suradnji. Suradnja s kazalištem došla je kao rezultat regionalnog javnog poziva za prijavu dramskih tekstova namijenjenih izvođenju u teatru za djecu i mlade koji su organizirali Žar ptica i regionalna platforma Od malih nogu. Moj tekst ‘Mjesto gdje odlaze izgubljene stvari’ proglašen je najboljim i samim time bit će premijerno izveden. Jedva čekam! Natječaja koji podržavaju teatarsko stvaralaštvo za djecu i mlade ima jako malo u zemljama regije, zato je postojanje jednog regionalnog natječaja izuzetno značajno. Smatram da je veoma važno što se pojavila jedna takva platforma s plemenitim ciljem koji okuplja dramske teoretičare i praktičare da zajedno stvaraju mjesto za djecu koje je više od kazališta, koje ujedinjuje kreativnu snagu različitosti i koje pokušava stvoriti slobodan prostor za njihovo odrastanje.“

Kako kaže autorica, ovo je drama o jednom danu u kojem je šestogodišnji dječak izgubio sve – ruksak, kišobran, sat, pernicu – a zamalo i sebe. Pojašnjava da je „mjesto“ iz naslova metafora djetinjstva:

„Djetinjstva koje je naglo prekinuto, i to nasilno, od važnih odraslih, društva. Dok sam je pisala, tragala sam za odgovorom kamo odlazi potisnuta kreativnost i što se s njom događa ako je ne pronađemo. Kao odgovor, drama slavi moć ljudske imaginacije koja prelazi granice svih svjetova. S druge strane, ako okruženje brani djeci da maštaju, ako stalno čuju oko sebe strašne riječi ‘ne izmišljaj’, ‘kada ćeš odrasti’, ‘ne plači’, ‘ne budi ljut’… Ako djeca tako rano izgube sebe i pravo da osjećaju sve emocije, gube svoju autentičnost i ne preostaje im ništa drugo nego da postanu odrasle osobe koje mrze sve dane u tjednu. Mašta i izmišljanje nikada ne trebaju prestati, to su vještine neophodne za život, naročito u odraslom dobu koje je puno besmisla.“

Ana Ivanović objasnila je što za nju znači pisanje te zašto je važno pisati za djecu. Za nju je, kaže, pisanje za djecu naknadna pamet, druga šansa da sve naše propušteno omogućimo djeci danas:

„Taj trenutak stvaranja slaže prethodna, sadašnja i buduća iskustva kako bismo ispravili transgeneracijske pogreške i dobro promislili rečenice koje izgovaramo djeci. Djeca uz pomoć priča, bajki, fikcije koju sami izmišljaju, obrađuju kompleksna iskustva iz djetinjstva, sve zapetljane psihološke procese koji se tada događaju. Time je i odgovornost veća. Stvar je još kompliciranija time što pisanje nije isključivo kognitivno iskustvo, mnogo je više od toga, sve ono što je ispod racionalnog paketa vodi prste dok kucaju po tastaturi. Ako sam na dobrom tragu, rezultat me uvijek iznenadi i nađe svoj put do publike. Plemeniti ciljevi platforme Od malih nogu k umrežavanju umjetnika, dijeljenju ideja i poticanja na kreativni dijalog otvaraju mogućnost avanture koja nas može odvesti na neočekivana mjesta. Nasuprot tome, izolacija u mikro-svjetove osiromašuje stvaralaštvo, pa i sam život. Smatram da previše vremena i energije gubimo na negativne primjere oko sebe, a s druge strane, entuzijazam i posvećenost svih koji su osmislili ovu platformu nešto je čemu se divim.“

A jedna od osnivačica platforme Od malih nogu, Anja Pletikosa, pojasnila je što takva platforma znači za regionalnu kazališnu umjetnost. Kako ističe, platforma okuplja ljude iz svijeta izvedbenih umjetnosti koji vjeruju da je umjetnost za djecu itekako suvremena i progresivna:

„Štoviše, da je temelj nekog boljeg društva u budućnosti jer djecu uči razmišljati, kritički promatrati svijet oko sebe. Ljudi koji, dakle, smatraju da umjetnost mora biti angažirana, mora tjerati na razmišljanje. A u regiji je situacija takva da se uglavnom ne ulaže ili se nedovoljno ulaže u kulturu i umjetnost, a sloboda mišljenja i izražavanja ne vrijedi ništa. Pobjeda na prvom natječaju znači da će se tekst postaviti – u Žar ptici – što već samo po sebi jest velika stvar, s obzirom na to da se autorski tekstovi mahom ne postavljaju, već ostaju spremljeni u folderu na laptopu. Čak i oni koji su nagrađeni uglavnom ostaju slovo na papiru – to je opći problem suvremenog autorskog dramskog pisma, barem kod nas. Još uvijek smo zapeli u klasičnim autorima i naslovima. Osim produkcije, Od malih nogu organizirat će čitanje teksta na Festivalu ekološkog pozorišta u Bačkoj Palanki te ćemo ga tiskati u nakladi edicije Ćuk Kotorskog festivala pozorišta za djecu, a poznavajući rad Žar ptice i redateljice Renate Carola Gatica, uopće ne sumnjam da će predstava putovati, igrati posvuda te gostovati na festivalima. Natječaj planiramo ponovno raspisati za neki novi tekst i neku novu autoricu ili autora, a dogovori oko toga tko će ga u regiji producirati, trenutačno su u tijeku.“

Anja Pletikosa pojasnila je kako se platforma financira. Ove godine podržala ih je Zaklada Kultura Nova, što je za njih stvarno velika stvar jer su dosad radili na volonterskoj bazi i organizirali produkcijski manje zahtjevne projekte:

„To znači da se napokon sustavnije možemo baviti platformom – ne možemo, nego moramo – jer Zaklada Kultura Nova znači da smo ‘serious business’ i tu je prilika da se iskažemo! Zato smo u ovoj godini još uvijek malo sebični i usmjereni jačanju vlastitih kapaciteta te publike. Svejedno, pomaci se i ovdje događaju: u planu su online paneli i konferencije na neke od gorućih tema koje se tiču upravo umjetnika – poput autorskog pristupa i slično. Također, već neko vrijeme radimo na tome da se mladima ponudi neko ozbiljnije obrazovanje u području izvedbene umjetnosti za djecu, jer ono ne postoji. Stoga komuniciramo s akademijama u Osijeku, Novom Sadu, na Cetinju. I sama sam kao dramaturginja dosta frustrirana malim mogućnostima koje imamo za stvaranje, odnosno činjenicom na što sve trošimo vrijeme i energiju da zaradimo, umjesto da pišemo, stvaramo, u pisanju uživamo i od toga živimo. Do kraja godine organizirat ćemo i nekoliko radionica koje kombiniraju kazalište i muziku, film i vizualne umjetnosti te provodimo istraživanje koje će biti prezentirano u formi priručnika, za ljude koji stvaraju izvedbene umjetnosti za djecu viših razreda osnovne škole. Pritom su nam strašno važni komunikacijski kanali koje otvaramo prema akademijama s jedne strane te prema institucionalnim kazalištima s druge strane, jer smatramo da takva institucionalna potpora jača mogućnosti i uvjete rada pojedincima i nezavisnoj sceni. Na kraju, bitan fokus stavit ćemo na to da ubuduće uključimo što više ljudi koji žele biti uključeni u rad platforme, u smislu da se financijski ustabilimo, da proširimo mrežu stalnih suradnika i da otvaramo uvijek iznova nove mogućnosti za umjetnike.“

Platforma Od malih nogu već ima dosta velik broj umjetnika koji stvaraju za djecu, a neki od njih nisu objavljeni, ali njihovi tekstovi snažna su baza za neke od budućih projekata po regionalnim kazalištima i festivalima. Jedna od takvih autorica je i Branka Ražov, učiteljica razredne nastave i hrvatskog jezika u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Kako kaže, na platformu Od malih nogu uvrštena je na poziv, zapravo, javivši se na navedeni natječaj koji je objavilo kazalište Žar ptica:

„Moj tekst nije doživio eksploziju kao ‘Mjesto gdje odlaze izgubljene stvari’ – čestitam kolegici s platforme Ani Ivanović na pobjedi, ali prije svega na izvrsnoj priči u kojoj se mogu prepoznati ne samo djeca nego i odrasli – međutim, otvorila su se neka druga vrata. Pozvana sam na sudjelovanje na 56. PIF-u, Međunarodnom festivalu kazališta lutaka. Za platformu imam samo riječi hvale. To je mjesto koje povezuje različite karaktere i profesije s jednakim razmišljanjima i ciljevima.“

Branka Ražov kaže da je pisanje u njezinu slučaju došlo sasvim spontano. Neki ljudi s godinama otkriju različite talente u sebi i okrenu se zanimanjima različitima od onoga što inače rade:

„Meni su se po glavi uvijek motale rime. Simpatične situacije iz školskih klupa, učionica, ljudi koje susrećem kroz staž ili nešto treće, u svakom slučaju, u glavi odmah skrojim barem stih. No ne uspijem sve u datom trenutku zapisati. Inspiracije ne nedostaje, svuda je oko nas. Svakom pojedincu u jednom danu kroz život se prošetaju zanimljivi likovi ili neobične situacije. Ja svoje pretočim u brojalice, igrokaze i šaljive priče, najčešće u rimi. Otac mi je zaljubljen u pisanje, možda i geni imaju svoje prste u tome.

Djeca su najbolji kritičari i ponekad mislim da više učim ja njih nego oni od mene. Surađujemo i nadopunjujemo se uzajamno. Rado ih osluškujem i trudim se biti kvalitetan metodičar. Što se tiče tekstova, generacija s kojom trenutačno radim veseli se izvannastavnoj aktivnosti Lutkarske radionice. Funkcioniramo tako da oni izrađuju lutke, a ja pišem tekstove. Teme su različite. Obilježavamo sve datume i prigode, a ponekad smo sasvim obični i nespektakularni. Rad s djecom je predivan. Sa svakom generacijom stvaram jedan iskren odnos i gradim prijateljstvo. To je poziv na 24 sata. Poznajem i proživljavam njihove i uspone i padove te nastojim u svakog pojedinca usaditi djelić koji će biti temelj za izrastanje u dobrog čovjeka i odgovornog građanina. Vjerujem da je to slučaj kod većine koji rade s mladima, bez obzira na to o kojem je uzrastu riječ.“

Branka Ražov platformu Od malih nogu smatra izvrsnim mjestom istomišljenika jer pruža mogućnost promocije svih autora koji vole kazalište i rad s djecom i mladima.

„Povukla bih paralelu s Erasmusom, samo na regionalnoj razini. U mom slučaju pružila mi je mogućnost za neke nove uspjehe i kreativniji izričaj. Na platformi možete pronaći impresivne tekstove prožete različitim osjećajima, prilagođene djeci i mladima te njihove autore. Vjerujem da će svaka nagrađena i još neobjavljena priča pronaći svoga glumca pa makar to bila i lutka. Mjesto održavanja nije bitno. Učionica i školska priredba mogu postati najekskluzivnije kazalište. Sudionici platforme motivirani su da barem svojim teorijskim radom promijene stanje u užoj ili široj zajednici jer ovaj posao nije rad nego dar“, zaključila je Branka Ražov.