Rođen u bogatoj liječničkoj obitelji, nježan i osjetljiv, od djetinjstva je bolovao od astme, što je obilježilo čitav njegov život.

Svoje glavno životno djelo pisao je desetak godina, u utrci s bolešću i smrću. U gotovo potpunoj osami i odustajanju od svih drugih djelatnosti nastalo je jedno od najosebujnijih i najvrijednijih djela svjetske književnosti, veliki ciklus romana pod zajedničkim naslovom ‘U potrazi za izgubljenim vremenom’. Zadnje tri godine života provodi u svojoj spavaćoj sobi, spavajući po danu i radeći na romanu noću. Kako bi se zaštitio od peluda i prašine, držao je zatvorene prozore i navučene teške zavjese, a kad je počeo pisati, zamijenio je dan za noć. Strahovao je da se ne zarazi bakterijama, pa nikada nijednu olovku ne bi podigao ako bi pala na pod. Tijekom posljednjih pet mjeseci života isključivo se hranio sladoledom i pio kavu.

Marcel Proust preminuo je od upale pluća i apscesa pluća 18. studenog 1922. godine, te je pokopan na groblju “Père Lachaise” u Parizu. Imao je 52 godine.