Glazbenička, producentska i skladateljska karijera Ivone Eterović, umjetničkog imena tonota, obilježena je samostalnim i kolaborativnim radom fokusiranim na stvaranje specifičnog, novog i svježeg zvuka s introspektivnim predznakom i velikim emotivnim nabojem. Kao producentica i izvođačica kombinira elemente ambijentalne i bas glazbe s analognim i digitalnim zvučnim dizajnom, spajajući brojne glazbene žanrove u jedinstvenu cjelinu. Karijeru je započela eksperimentalnim hip hop projektom Playground Hustle s Magdalenom Slović 2016. godine, koji je s dvama objavljenim EP-ima i albumom „Igle“ i s obzirom na glazbeni stil koji su preferirale, ostvario vrlo dobar uspjeh na hrvatskoj i regionalnoj sceni. Ivona Eterović ujedno je i jedna od rijetkih žena koje se bave poslom glazbene produkcije i inženjerstvom zvuka iako je već prati glas jedne od traženijih glazbenih producentica, zbog čega ove godine producira dva nova albuma. Posebnu pažnju privukla je produkcijom izuzetno hvaljenog albuma Sare Renar „Šuti i pjevaj“, ali i sve češćim samostalnim nastupima i glazbenim eksperimentima. Bavi se i skladanjem za kazalište i film.

NACIONAL: Je li vas iznenadio poziv na Muzičko Biennale Zagreb ili ste ga, nakon plodnih glazbenih godina, i očekivali?

Mogu reći da sam počašćena i sretna što sam dio programa jednog tako velikog festivala koji se bavi propitivanjem suvremene glazbe i njene prakse i kroz koji su prošla stvarno neka ključna imena za to područje. Lijep je osjećaj da mogu stati uz bok suvremenim skladateljima i skladateljicama.

NACIONAL: Jeste li prijašnjih godina posjećivali MBZ? Što ili tko vas se posebno dojmio?

Prvi put sam na MBZ-u bila prošle godine, kada sam otišla na suludi performans „Liquid Control“ koji mi je bio stvarno zanimljivo iskustvo. Genijalna ideja da se pulsacije i trzaji vode koriste kao MIDI informacije pomoću kojih se stvara zvuk. I otišla sam na domaći bend Trokut koji mi je jedan od boljih sastava s ovih prostora. Nisam još uvijek prežalila što nisam uhvatila projekt delapse, ali je koncert bio rasprodan.

NACIONAL: Kako to da i ranije niste bili upoznati s MBZ-om?

Mislim da je to dijelom zato što sam prije više godina bila posvećena nekim drugim glazbenim žanrovima. Ali i u periodu kada sam postala svjesna njegova postojanja, nisam se mogla do kraja povezati s programom jer je bio veliki naglasak na suvremenu klasičnu glazbu. Sviđa mi se što u zadnje vrijeme sve više otvara vrata suvremenoj glazbi u širem smislu i svim njenim podžanrovima. Vjerujem da će tako privući novu publiku, a i mlade koji nisu vezani za institucije.

NACIONAL: Vrlo je mali broj hrvatskih skladatelja i skladateljica koji se bave suvremenom i eksperimentalnom elektroničkom glazbom. Kako i zašto ste se vi odlučili posvetiti tom glazbenom žanru?

Nemam dojam da sam se odlučila posvetiti tom glazbenom žanru. Kroz svoj rad istražujem i slušam različite žanrove i onda u svojem izričaju kombiniram što mi je zanimljivo. I izgleda da je rezultat svega toga eksperimentalni zvuk. Želim reći da to nije bila neka svjesna odluka, nego se nekako posložilo da ono što autentično radim spada u taj milje.

NACIONAL: Ali elektronika je konstanta, zar ne?

A elektronika je došla spontano. U nekom momentu zaključila sam da želim napraviti cijeli aranžman pjesme sa svim elementima i budući da ne baratam dobro svim instrumentima, produkcijski programi bili su najbolje rješenje. Zbog toga sam se i nekako zaljubila u njih. Prvo, jer mogu npr. napraviti pattern bubnja bez da ga znam svirati. A drugo, s njima imam osjećaj da mi je u stvaranju više ograničenje imaginacija nego vještina sviranja.

NACIONAL: Unazad nekoliko godina prisutni ste na glazbenoj sceni kroz glazbene projekte poput Playground Hustlea te vas se moglo vidjeti kako nastupate u sklopu evenata koje organizira kolektiv VOLTA. Koliko je, po vašem mišljenju, za uspješno stvaranje suvremenih elektroničkih glazbenih djela važno poznavanje aktualne klupske glazbe?

Mislim da je za stvaranje suvremenih elektroničkih glazbenih djela najbitnija generalna otvorenost prema eksperimentiranju i različitim žanrovima i svemu novome što se događa u glazbi. I ne bojati se stvarati neke nove mutacije iz svega toga. Rekla bih da je za mene kolektiv VOLTA, koji na ovim područjima želi otvarati prostor za novi pogled na rave partije i koji se pojavljuje na sceni nekako paralelno kako nastaje i tonota, bio odskočna daska.

NACIONAL: Što povezuje vas i ukrajinsku glazbenicu Katarinu Gryvul, s kojom ćete podijeliti pozornicu KSET-a 21. svibnja?

Po onome što sam do sada Katarininog slušala, rekla bih da će nam se setovi baš lijepo nadovezati. Imamo puno dodirnih točaka u spajanju toplih analognih zvukova s dekonstruiranim glitchastim digitalnim sound designom. U svakom slučaju, jedva čekam njen set!

NACIONAL: A kakav će biti vaš set?

Što se tiče mog seta, izvest ću neke stare tonota hitove za koje nekako smatram da i dalje trebaju biti u setu i to ću povezati s nekim novim stvarima koje još ljudi nisu imali priliku čuti. Jedna klasika od mene, puno ambijentale i onda eskalacija u beatovlje. I nešto gitare preko svega toga. Možda se dogode modularni efekti na sve to, ali tek sam krenula s time i vidjet ću koliko se osjećam sigurno dodavati ih u meni dosta važan nastup.

NACIONAL: Predstavljene ste kao umjetnice koje eksperimentiraju s glazbom, ali i društveno angažirane osobe. Zašto je to važno istaknuti uz vaš nastup? Ima li vaš aktivizam ikakve veze s glazbom koju ćete predstaviti?

Mislim da je bitno istaknuti za moje djelovanje u javnom prostoru da sam po struci psihologinja i da sam se dosta kroz svoj rad zalagala za bolje uvjete bavljenja mentalnim zdravljem. Ta tema mi je veoma bitna i žao mi je što je u našem kontekstu i dalje sramotno tražiti pomoć. No ipak mi se čini da je korona povećala svijest oko te teme i da su mlađe generacije sve otvorenije u tom smislu. Ali onda dolazimo do drugog problema, a to je da naš zdravstveni sustav ne prepoznaje potrebe građana i da svi koji žele dobiti adekvatniju psihoterapijsku podršku trebaju ići privatno. Čime si je određeni slojevi društva ne mogu priuštiti.

‘Za stvaranje suvremenih elektroničkih djela najbitnija je otvorenost prema eksperimentiranju’. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: A veza psihologije i glazbe?

Za sada moj aktivizam oko mentalnog zdravlja nema veze s glazbom koju radim, ali primjećujem da za konceptualne radove vučem teme iz psihologije. Budući da sam u zadnjih godinu dana odlučila potpuno otići u glazbu, moguće je da će se ta tema više pojavljivati i u glazbenom kontekstu. Tko zna.

NACIONAL: Pitam vas to zato što ste početkom ove godine predstavili svoj projekt „Glazbenih portreta“ u programu Otvorenog studija Galerije Miroslav Kraljević, koji ipak spaja psihologiju i glazbu. O kakvom je projektu riječ?

„Glazbeni portreti“ su glazbene kompozicije koje prikazuju ličnost pojedinca. Odlučila sam se pozabaviti tom temom jer je žanr portretiranja manje zastupljen u zvuku, pogotovo na domaćoj sceni gdje zapravo ne postoje slični radovi. Pokušala sam opisati i fragmentirati unutarnji svijet osobe koju sam portretirala. Ličnost pojedinca možemo promatrati kroz pet temeljnih crta ličnosti koje se najčešće istražuju u psihologiji i srodnim znanostima. Temeljne su crte ličnosti neuroticizam, ugodnost, savjesnost, ekstraverzija i otvorenost prema iskustvu. Svih pet crta ličnosti predstavljaju kontinuume na kojima se osoba može smjestiti. Sve spomenute vrijednosti translatirala sam u zvuk koristeći različite parametre zvuka kako bih opisala sve karakteristike nečijeg karaktera. Tako da je glazbeni portret osobe skup dobivenih vrijednosti za svaku pojedinu crtu u različitim stanjima izmjerenim kroz određeno vrijeme koji zajedno tvore kompoziciju.

NACIONAL: Vaše gostovanje u KSET-u ostvareno je u suradnji sa ZEZ-om, Zavodom za eksperimentalni zvuk koji već godinama njeguje upravo eksperimentalnu glazbu u svim žanrovskim varijantama. Koliko vas je ZEZ proteklih godina definirao ili usmjerio kroz program koji ste pratili?

ZEZ je definitivno kroz mnoge godine utjecao na mene i otkrio mi puno toga što se događa na suvremenoj glazbenoj sceni. Tako da sam stvarno zahvalna što jedan takav festival postoji na našim prostorima, koji nije isključivo vezan samo za clubbing, bendove ili „visoku umjetnost“. Prvih par godina ZEZ mi je širio obzore i svaki put bih bila šokirana nekim izvođačem jer sam mislila da otprilike znam što se sve može s medijem koji već dugo pratim. Sada znam da me svaki put čeka nešto neočekivano i veselim se pronaći inspiraciju u nastupima glazbenih kolega.

NACIONAL: Osim skladanjem, bavite se glazbenom produkcijom i inženjerstvom zvuka. Jedna ste od rijetkih žena u tom poslu, barem u Hrvatskoj. Zašto mislite da se tako malo žena odlučuje za tu profesiju?

Uf, mislim da bih na to pitanje mogla sastaviti traktat od nekoliko stranica. Možemo se dogovoriti da jednom imam intervju samo na tu temu. U nekom užem smislu, mislim da se zanimanje tehničara oko zvuka veže za ulogu tonca, koji u našem kontekstu često mora biti „stage hand“. Što znači izuzetno zahtjevan fizički posao. Tako da ja prva ne bih otišla u tom smjeru da mislim da inženjerstvo zvuka postoji samo u tom kontekstu.

NACIONAL: Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

U svom radu nemam osjećaj da sam bila puno zakinuta jer sam žena. Imam osjećaj da sam se nekada morala dodatno dokazivati, što ne znam je li do toga što sam bila neko novo ime ili jer sam žena. Nekada mogu reći da mi je i bilo plus što sam žena i što odskačem i pružam neku novu perspektivu. Vjerujem i da u tom miljeu ta tema postaje sve manje bitna, a bitnije su profesionalnost i pouzdanost. Trudim se nekako prihvatiti da ću se nekad trebati, iz različitih razloga koji nisu nužno opravdani, dodatno dokazivati, ali čim sam prihvatila da je to tako i da nije uvijek sve fer, nekako mi je postalo lakše s time se boriti. Drago mi je što svojim radom otvaram prostor nekim drugim ženama koje će uvidjeti da je to za njih legitiman posao.

NACIONAL: Skladali ste i glazbu za film i kazalište. O kakvim je djelima riječ i kako ste se snašli u takvom „uokvirenom“ okružju zadanog formata?

Za sada sam radila zvuk i glazbu za dva kratka animirana filma u produkciji Dore Klanac i Andree Miletić. Film Dore Klanac ‘’Druga koža’’ moći će se pogledati na Animafestu i na Danima hrvatskog filma. Radila sam i glazbu za plesnu predstavu ‘’Ovdje nema bijelog zeca’’ – u suradnji s Nastjom Štefanić, Koraljkom Begović, Miom Štark, Teom Hlušičkom i Nikolinom Rafaj – koja se može pogledati u Zagrebačkom plesnom centru 25. travnja.

NACIONAL: Kakvo vam je iskustvo bilo raditi u tim zadanim formama?

Bilo mi je dosta zahtjevno jer je totalno drugačiji način razmišljanja. U skladanju pjesme trebam nekako pustiti da pjesma vremenski učini svoje i da dobro završim započetu ideju, dok u skladanju za film i kazalište trebam neku svoju glazbenu temu uklopiti u strogo definirano trajanje scene. Također, treba i razmišljati o tome da glazba tu nije primarna nego sporedna i treba pronaći balans između stvaranja atmosfere i upotpunjavanja neke scene bez da krade pažnju. Ali mogu reći da mi je stvarno gušt to raditi i otkrila sam neki novi svijet za sebe koji mi leži. Nadam se da ću imati sve više takvih projekata.

NACIONAL: S grupom Playground Hustle gostovali ste 2020. godine na kompilaciji diskografske kuće Aquarius Records „Femme Nouvelle Vol. 2“ s pjesmom „Gubimo“. Koliko vam je to pojavljivanje na tom, ipak komercijalnom izdanju pomoglo pri boljoj vidljivosti?

Teško mi je reći koliko bilo koje javno istupanje pomaže u mojoj generalnoj vidljivosti i koji posao dobijem na račun čega. Sigurna sam da nam je značilo jer je Aquarius jedna od naših većih diskografskih kuća. Sretna sam što sam završila i na sljedećem izdanju produciranjem pjesme za Mi Vidu. Drago mi je što mogu imati široku paletu suradnji i pojavljivati se na komercijalnijim izdanjima, ali postojati i u eksperimentalnijem svijetu.

NACIONAL: Na čemu trenutačno radite?

Prvo se slušamo na ZEZ x MBZ eventu! I trenutno držim edukacije iz Abletona u Radioni. Nadam se isto da ću imati sve više takvih angažmana jer volim dijeliti svoje znanje s drugima i nekome razbiti taj bauk koji postoji oko produkcije. Početkom petog mjeseca imat ću još jedan nastup u Zagrebu. A druge stvari radim više u sjeni, produciram dva albuma za dvije naše pjevačice, Mi Vidu i Stephany Stefan, te se pripremam za treći koji će biti u suradnji s multi-instrumentalisticom i vokalisticom Summer Krinsky iz Detroita. Nju sam upoznala tijekom online rezidencije One Beat prošloga ljeta. U svibnju nas čeka zajednička rezidencija u Zagrebu. Slijede zvuk i glazba za nove animirane kratke filmove. I nadam se da ću se uspjeti baviti samostalnim izdanjem i posvetiti proučavanju nove analogne opreme koja previše stoji sa strane u studiju.