Dramaturg i scenarist Ivo Štivičić rođen je 13. svibnja 1936. godine u selu Rešetari pokraj Nove Gradiške, ali gotovo svaki dan gledao je neki film jer bi ujutro otpješačio dva i pol kilometra u gimnaziju u Gradiški, vratio se kući, učio, pomogao ocu što je trebalo, a navečer opet pješice u Gradišku – u kino.”Pogotovo kad se rodila prva pubertetska neukrotiva ljubav, išao sam bez obzira na led i snijeg, gazio svoj put iz Pilća šora u Rešetarima. Nekad nas je ondje bilo osam kuća Štivičića, danas nema nijedne… rasuli smo se. Ondje je moja majka uzgajala ruže, tulipane, a časne sestre su dolazile iz Gradiške po to cvijeće da ukrase oltar.

Tamo sam se i upoznao s jednim svećenikom, koji je poslije mirovinu provodio u Zagrebu, sjeli bismo na Dolcu i pričali. Rekao mi je: ‘Dobra ti je drama ‘Treba zaklati pijetla’, ali ne valja naslov, jer nigdje i nikad ne valja riječ ‘zaklati’, i ja sam je za sljedeću izvedbu, u Novom Sadu, prekrstio u ‘Pijana noć 1943.’, anticipirao sam dakle našu izvedbu Krležine proze ‘Pijana noć 1918.’ na Brijunima u Teatru Ulysses 2007., a ona je točno ono što mi danas jesmo: pijemo, lažemo, krademo, varamo, ubijamo…”