Ivana Kalogjera, koja je i sama preboljela rak dojke, govori o portalu i udruzi Nismo same, koje je osnovala kao pomoć ženama oboljelima od te zloćudne bolesti

Ivani Kalogjeri dijagnosticiran je rak dojke u svibnju 2015. Usred liječenja ostala je bez posla i dugo je pokušavala naći poveznicu između novinarske karijere koju je htjela nastaviti i životnog iskustva koje je stekla liječeći se od raka. Prije četiri godine pokrenula je portal „Nismo same koji je zamislila kao platformu na kojoj ona i druge žene oboljele od raka mogu pisati o svojim iskustvima, a nedugo nakon toga pokrenula je i istoimenu udrugu.

O udruzi i projektima koje su pokrenuli Zagreb News razgovarao je s predsjednicom i osnivačicom udruge Ivanom Kalogjerom i potpredsjednicom Gorankom Perc.

„Bila sam depresivna u jednom periodu liječenja. Nisam dobro spavala nekoliko noći i došla sam na ideju da pokrenem stranicu. Pitala sam prijatelje za pomoć oko podizanja stranice, na što su pristali, a drugi prijatelji bili su zatečeni idejom da se nastavim baviti rakom. S obzirom na to da sam kao novinarka godinama pratila obrazovanje i znanost, predložili su da pokrenem portal koji bi se bavio tim temama, ali mene je na tu ideju zabolio želudac i znala sam da bih se od toga odmah ponovno razboljela. Činilo mi se da stranicom mogu učiniti barem male pomake, ukazati na neke probleme u društvu o kojima se do sad nije govorilo. Cijela priča s portalom i udrugom i ženama se zahuktala. Nisam vjerovala da se to može tako razviti, objašnjava Ivana Kalogjera. Sve aktivnosti vezane za projekte koje provode Ivana i Goranka odrađuju volonterski, a velika pomoć im je i baza od otprilike 130 volontera.

Ivana Kalogjera je 2018., nakon što je saznala da je u Nizozemskoj prijevoz taksijem na kemoterapiju financiran iz sustava javnog zdravstva, pokrenula projekt „Nisi sama, ideš s nama. Projekt je omogućio ženama koje boluju od karcinoma da izbjegnu sate čekanja sanitetskog prijevoza i da na kemoterapiju idu taksijem koji plaća udruga. Glavni partner projekta je RadioTaxi koji je omogućio prijevoz, a prije početka pandemije ženama su na raspolaganju bili i volonteri koji bi ih pratili na kemoterapiju ako nisu imali vlastitu pratnju. Do sada se 359 žena koristilo uslugom prijevoza, a trenutno je usluga dostupna samo u Zagrebu. Žene se za ovu uslugu mogu prijaviti putem obrasca dostupnog na portalu Nismo same. „Ono za što se mi zalažemo je da projekt, kao u većini razvijenih zemalja, preuzme država. Za to imamo veliku podršku Ivana Čelića, HDZ-ova saborskog zastupnika. Slali smo mu analize troškova i više je puta za saborskom govornicom naglašavao koliko je važna ova naša inicijativa, ističe Ivana Kalogjera.

Udruga je, uz Grad Zagreb, i partner na projektu Europa Donne. „Projekt Žene za žene je projekt pomoći u kući onkološkim pacijenticama. Naša udruga je provela istraživanje na 175 žena, od kojih je 60% istaknulo potrebu za pomoći u kući. Projekt je u potpunosti financiran iz europskih socijalnih fondova. Zapošljavamo ukupno 15 žena, sedam zapošljava Europa Donna, a osam žena naša udruga. Ono što je bitno reći je da smo mi ovih projektom obuhvatili dvije ranjiva skupine žena, onkološke pacijentice i teško zapošljive žene. To su žene iznad pedesete godine, žene koje su izašle iz sustava socijalne skrbi i žene žrtve nasilja. Tih 15 žena pomagat će 90 onkoloških pacijentica, rekla je Goranka Perc.

U suradnji s udrugom SVE za NJU, Oncoput i Europa Donna 10. ožujka su pokrenuli i kampanju „Ne odustajem. Kampanja je namijenjena ženama s metastatskim rakom dojke od kojeg godišnje oboli oko tisuću žena. Zamišljena je kao inicijativa za osnaživanje žena za postavljanje ključnih pitanja liječnicima i traženja stručnih odgovora. Također potiče na pružanje podrške obitelji, ali i okoline za oboljele. Kampanja „Ne odustajem jedna je od rijetkih kampanja posvećenih metastatskom raku dojke. Većina dosadašnjih kampanja usmjerena je prevenciji i ranom otkrivanju bolesti. „Kroz ovu kampanju smo htjeli pokazati ženama koje boluju od metastatskog raka dojke da nisu same, da mislimo na njih, htjeli smo ih ohrabriti da pitaju. Njihovo pravo je da traže za sebe najbolje moguće liječenje i to im država mora osigurati bez obzira na to gdje one žive, rekla je Ivana Kalogjera.

Najveća prepreka u radu im je administracija. Za prijavu projekta ili humanitarne akcije, moraju ispuniti gomilu papirologije. „Udruge rade posao koji bi trebala odrađivati država i zato je besmisleno da mi njima moramo pisati sve te izvještaje i strategije za nešto što bi oni trebali učiniti, zaključila je Goranka Perc.