INJA KORAĆ: ‘Zbog festivala u Motovun dođe 20.000 ljudi, to zvuči nestvarno’

Inja Korać, selektorica dugometražnog i kratkometražnog programa Motovun Film Festivala, predstavlja filmove koji će se ove godine prikazati, a osim onih iz Švedske, koja je zemlja partner, publika će moći pogledati i brojne druge filmove iz još nekih manjih kinematografija

I ove će se godine na brdu filmova održati Motovun Film Festival, posvećen filmovima nastalim u malim kinematografijama i nezavisnim produkcijama. U konkurenciji glavnog programa bit će 18 naslova, a o pobjedniku će odlučivati žiri čiji su članovi prošlogodišnja dobitnica Propelera Motovuna Ninja Thyberg, poljski redatelj i glumac Piotr Domalewski i hrvatski redatelj s američkom adresom Goran Dukić.

U konkurenciji glavnog programa Motovun film festivala ove godine bit će 18 filmova

U glavnom programu izvan konkurencije će se prikazati novi film Gorana Dukića „Nosila je rubac črleni“, hrvatski mjuzikl sa zagorskih brega scenaristice Sandre Antolić.

Među posebnim projekcijama prikazuju se i dva filma Gorana Markovića, dobitnika počasne nagrade Maverick za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izričaja – na filmskom festivalu u Puli nagrađenu „Nacionalnu klasu“ i svojevremeno zabranjeni film „Majstori! Majstori!“.

U konkurenciji Motovunski kratki bit će prikazano 25 filmova, a pobjednik će biti kandidat za Europsku filmsku nagradu koju dodjeljuje Europska filmska akademija. O tome što još donosi 24. Motovun Film Festival tjednik Nacional razgovarao je s Injom Korać, jednom od selektorica festivala koja je s još dvoje selektora, Juricom Pavičićem i Milenom Zajović i direktorom Motovuna Igorom Mirkovićem, od prošlog rujna vodila žustre rasprave o ovogodišnjem programu.

Inja Korać diplomirala je političke znanosti i novinarstvo na FPZG-u u Zagrebu te magistrirala na Europskom masteru za audiovizualni management na Media Business School u Španjolskoj. Osim što je selektorica dugometražnog i kratkometražnog programa Motovun Film Festivala, radi i kao voditeljica programa Industrija Zagreb Film Festivala te kao selektorica festivala Beldocs u Beogradu. Posljednjih nekoliko godina uspješno je ostvarila potpore Kreativne Europe potprograma Media za Motovun i pilot-projekt Europske komisije ‘’Kina kao inovativni centri za lokalne zajednice’’. Od 2012. je vanjska suradnica HRT-a, a sedam godina bila je voditeljica programa i producentica Dokukina. Članica je Hrvatskog udruženja producenata.

NACIONAL: Nakon dvije godine ograničenja zbog pandemije, hoće li festival ove godine „prodisati“ punim plućima?

Točno, prodisat će, iako iz Europe čujemo najave da jesen možda opet neće biti baš mirna. Ali budući da se festival održava ljeti, već smo prošle godine imali sreće da održimo gotovo uobičajeno izdanje festivala, sa smanjenim kapacitetom publike, uz covid-potvrde. Lani nam se dogodilo da je četiri ili pet autora stranih filmova izašlo pred publiku u motovunskim kinima i reklo: „Ovo nam je prvi put da gledamo svoj film uživo u kinu, s publikom“. To nam se dogodilo s Ninjom Thyberg, lanjskom pobjednicom, čiji film je prije toga bio u Cannesu i Sundanceu koji su održani online. A ove godine doista se vraćamo u punom sjaju.

NACIONAL: Što možete reći o glavnom programu? Poznato je da festival izbjegava hollywoodsku produkciju i mainstream.

Glavni program ima 18 filmova iz različitih zemalja. Taj proces izbora filmova za program je uvijek jako zanimljiv i započinje u rujnu. Nakon završetka festivala počinjemo pratiti sve što se događa u Europi i svijetu. Nas četvero, Milena Zajović, Jurica Pavičić i ja kao selektori i Igor Mirković, direktor festivala, često vodimo vrlo žustre rasprave, svatko brani svoje favorite i ponekad se šalimo da bi bilo zanimljivo da i te rasprave pokažemo publici. Naravno da nastojimo izabrati naslove koji neće biti tako lako dostupni publici, niti one koji će biti u redovnoj kinodistribuciji. I ove godine imamo doista vrlo širok pregled zemalja iz kojih filmovi dolaze. Često moram objašnjavati svojim europskim kolegama da radimo festival u gradu s manje od tisuću stanovnika, u koji za vrijeme trajanja festivala dođe i do 20 tisuća ljudi. To njima zvuči potpuno nestvarno, ali to znači da moramo napraviti program zbog kojeg će ljudi isplanirati svoje putovanje, doći i ostati nekoliko dana u Motovunu. Dakle, mi uglavnom nemamo publiku koja poslije posla svrati na projekciju.

NACIONAL: Zemlja partner je Švedska, koje švedske filmove biste istaknuli?

Od prošlogodišnjeg festivala pripremamo tu suradnju i izabrali smo pregršt retrospektivnih filmova iz sjajne švedske kinematografije koja je tijekom prošlog stoljeća iznjedrila neke od nosećih autora u Europi. Od filmova koji su u glavnom programu bih istaknula „Boy from Heaven“ Tarika Saleha, film koji je dobio nagradu za najbolji scenarij na zadnjem festivalu u Cannesu. To je moćni špijunski triler u sunitskom kampu u Kairu. Drugi je manjinska koprodukcija „Sveti Pauk“ danskog Iranca Alija Abbasija, također triler koji se odvija u Iranu, a radi se o serijskom ubojici koji ubija žene. Glavna glumica je također dobila nagradu u Cannesu. Tako da je ta naša zemlja partner požnjela sve nagrade u Cannesu – Švedska je otišla s tri filma i vratila se s tri nagrade. Od Zlatne palme za Rubena Östlunda i njegov film „Trokut tuge“, preko Tariha Saleha sa scenarijem do Alija Abbasija, čiji je film dobio nagradu za najbolju žensku ulogu. Zapravo predstavljamo najbolje od najboljeg od europskih filmova u ovom trenutku.

‘Motovun će projekcijom ‘Nosoroga’ ukrajinskog redatelja Olega Sentsova dati obol Ukrajini. Nadali smo se da će ove godine doći u Motovun, ali sada ratuje u Ukrajini’

NACIONAL: Što obuhvaća retrospektiva švedskih filmova?

Bit će ukupno 25 švedskih filmova, a osim ovih novijih, publika će imati prilike vidjeti bogat i zanimljiv pregled švedske kinematografije koji je nama bilo važno raditi i s ljudima iz Švedske. Taj dio selekcije nismo radili sami, već u suradnji s partnerima iz Švedskog filmskog instituta i kolegama sa švedskog filmskog festivala Uppsala ISFF koji je sjajan Oscar i EFA kvalifikacijski festival.

NACIONAL: Najavili ste i neke posebne švedske poslastice.

Da, pripremamo projekciju nijemog filma „Vještice“ iz 1922. koji je ove godine navršio sto godina, a Švedska je već tada i s nijemim filmom postavila visoke kriterije za europsku kinematografiju. Projekciju će glazbeno pratiti uživo braća Alen i Nenad Sinkauz. Spremamo i projekciju filma „Sound of noise“ ili „Zvuk buke“, to je film iz 2010. i jako je zanimljiv, a govori o grupi anarhista koji provaljuju na različite lokacije u Švedskoj kako bi radili najspektakularnija glazbena događanja, uz upotrebu najrazličitijih predmeta – od žlica i vilica do ormara. A donosimo i dokumentarac „ABBA The Movie“ o popularnom švedskom bendu i njihovoj turneji, uz koji ćemo organizirati i filmske karaoke. Odnosno, na dijelovima koji oni pjevaju imat ćemo titlove i mikrofone i pozvat ćemo publiku da pjeva s bendom.

NACIONAL: Hoće li festival iskazati podršku Ukrajini i filmašima koji su žrtve ruske agresije?

Hoćemo, i to na naš motovunski, filmski način. Prikazujemo „Nosoroga“ Olega Sentsova, film koji mi zovemo „Ukrajinski kum“. To je nesuđena hrvatska koprodukcija, HAVC je već bio odredio potporu za taj film, a onda je Oleg Sentsov završio u ruskom zatvoru. Bio je osuđen na 20 godina, zbog navodne terorističke djelatnosti, a odležao je pet. Nadali smo se da će ove godine doći u Motovun. Dok je bio u zatvoru, jedna stolica je u našim kinima uvijek bila prazna, bila je to njegova stolica, a iako više nije u zatvoru, sada ratuje u Ukrajini, pa na žalost opet neće moći doći. Međutim, film je završen i „Nosorog“ se ipak vraća u Hrvatsku. To je način na koji Motovun daje obol Ukrajini.

NACIONAL: Osim Švedske, koje zemlje su još obuhvaćene?

Otvaramo festival iranskim filmom „Put pod noge“ Panaha Panahija koji je lani prikazan u Cannesu. On je sin Jafara Panahija, poznatog iranskog redatelja i disidenta koji je dobivao nagrade u Berlinu, Cannesu, Veneciji i Locarnu. Njegov sin je dosad radio s njime, a ovo je njegov debitantski film. Radi se o toploj obiteljskoj pustolovini koja bi se mogla okarakterizirati kao road movie, a mi ga zovemo „Mala Miss Amerike s Iranske visoravni“. Željeli smo otvoriti festival s jednim optimističnim filmom i jako nam je važno nakon dvije godine pandemije, potresa, geopolitičke situacije, pa i straha od rata u Ukrajini, donijeti veselje i razbibrigu. Željeli bismo da tih pet filmskih dana bude okrenuto vedrijim temama. Osim iranskih, u glavnom programu prikazujemo njemačke, francuske, španjolske, islandske, finske i meksičke filmove. Ukupno su 22 zemlje predstavljene u glavnom programu.

‘Od 25 filmova u konkurenciji programa ‘Motovunski kratki’, imamo četiri hrvatska filma’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koliko hrvatskih filmova je na Motovunu ove godine?

Od dugometražnih, dva hrvatska filma. Goran Dukić član je našeg žirija, a paralelno s njegovom odlukom da njegov film „Nosila je rubac črleni“ ide na Pulu, odlučili smo ga i mi pozvati. On je kod nas izvan konkurencije. Radi se o razigranom mjuziklu sa zagorskih brega. To je, rekla bih, hrvatska verzija filma „Praščića Babe“. Glumci su odradili sjajan posao i uspjeli prenijeti to zagorsko narječje. Drugi film koji je u konkurenciji je „Glava velike ribe“ Arsena Oremovića, film o potrazi za srećom malih ljudi. U njemu glavnu ulogu igra Nikša Butijer i, iako to nije njegova prva glavna uloga u dugom filmu, on je konačno dobio noseću ulogu kakvu zaslužuje.

NACIONAL: Što krije program „Motovunski kratki“?

To je nama jako važan program zato što je EFA nominirajući, odnosno kvalifikacijski. Drugim riječima, film koji pobijedi postaje naš kandidat za najbolji europski film godine po izboru Europske filmske akademije. Ta nagrada autorima puno znači jer dobivaju ogromnu vidljivost. Od 25 filmova u konkurenciji, imamo četiri hrvatska filma – „Snjeguljica“ Lane Barić, „Dok smo bili tu“ Sunčice Fradelić, „Sakupljač“ Danijela Žeželja i „Dječak“ Hrvoja Mabića. Za razliku od nominacija za Oscara koji je iznimno prestižan, ali s puno kandidata, za najbolji europski kratki film natječe se 29 kandidata, što znači da su dobri izgledi za pobjednika Motovuna da uđe u užu konkurenciju, odnosno među pet nominiranih, a već nominacija znači puno. Prije tri godine naš kandidat je bio jedan od pet. Bile su to „Rekonstrukcije“ čeških autora Jiříja Havlíčeka i Ondřeja Nováka. Jako volim naš kratki program i donosimo odličan presjek. Veseli me da ćemo prikazati filmove koji su bili na nekim najznačajnijim festivalima u svijetu, ali i filmove koji su naša mala otkrića. Uvijek nam je važno da program bude složen da s jedne strane budu filmovi o kojima se u ovom trenutku najviše govori u Europi, a s druge strane da sasvim novim filmovima i autorima također damo priliku.

NACIONAL: U popratnom programu bit će austrijski kratki filmovi.

Ono što je zanimljivo u tom popratnom programu jest da imamo dva filma Moa Harawea koji je član žirija za kratke filmove. On je izvrsni mladi autor somalijskog porijekla koji živi u Austriji i koji je napravio četiri kratka filma, a zadnja dva su pokupila niz nagrada po Europi. Zadnji film koji ćemo i mi prikazati „Will my parents come to see me?“ snimio je u Somaliji s naturščicima i ekipom ljudi koji nikada nisu radili na filmu, dok mu je produkcija bila u Austriji. Taj film je premijeru imao na Berlinaleu. Na tu temu održat će i predavanje za studente u sklopu motovunskog Kampus programa. Doći će nam i Daniel Ebner, direktor VIS Vienne, austrijskog festivala kratkometražnih filmova.

NACIONAL: Predavanje o tome kako novac nije uvijek presudan za film.

Mo će održati predavanje „Produkcija filma – nemoguća misija“ i naziv predavanja najbliže opisuje ono što on u produkcijskom smislu uspijeva ostvariti. Izuzetno je talentiran autor i sigurna sam da ćemo još puno govoriti o njemu. Upravo planira i svoj prvi dugometražni film koji će biti realiziran na sličnom principu kao spomenuti kratki.

‘Grad Motovun je turistički narastao i od prvog festivala do danas radi se o drugačijem gradu. Festival mu je pomogao da se drugačije pozicionira na kulturnoj karti’

NACIONAL: Tko vam još dolazi od gostiju?

Osim Harawea, dolazi i prošlogodišnja pobjednica Ninja Thyberg i Piotr Domalewski, čiji film „Što dalje odavde“ smo pokazali na prošlogodišnjem Motovunu. Njih dvoje su članovi žirija za glavni program. Dolazi nam i islandski autor Guðmundur Arnar Guðmundsson, redatelj filma „Prekrasni stvorovi“. Jedan od meni najdražih filmova iz programa koji je ove godine prikazan na Berlinaleu, gdje je dobio i nagradu Europa Cinemas Label. Film o odrastanju i ostalim demonima s Islanda. Kamera je nevjerojatna, kao i cijeli film. Od švedskih gostiju, između ostalih, dolaze i Jing Haase iz Švedskog filmskog instituta, predsjednica FilmCentruma Anna Nevander, centralnog udruženja švedskih autora, i redatelj Johannes Nyholm.

NACIONAL: Planirate li doručke u podne s autorima i laureatima?

Naravno, kao i uvijek. U srijedu, točno u podne, selektori festivala razgovarat će o izboru filmova i tako će svatko od nas publici dati detaljnije programske smjernice i osobne preporuke. Vjerujem da će to kao i lani biti dosta zabavna i žestoka rasprava. Jedan od zanimljivih razgovora koji će se događati u petak u podne na terasi hotela Kaštel je i „Švedska – anatomija uspjeha“. Budući da smatramo da švedski uspjeh nije slučajan, okupit ćemo sve švedske goste koji će biti u Motovunu, autore, producente, ljude iz Švedskog filmskog instituta i Film Centruma i oni će, svatko iz svoje perspektive, pokušati objasniti tajnu švedskog uspjeha. Ne kriju zadovoljstvo zbog triju nagrada na Cannesu, što je velik uspjeh za malu zemlju. Iako je riječ o kvalitetnoj kinematografiji, unatrag nekoliko godina odlučili su značajnije raditi na promociji švedskog filma po Europi i svijetu i jako uspješno to čine.

NACIONAL: Pretpostavljam da spremate i doručak s dobitnikom nagrade Maverick, srpskim redateljem Goranom Markovićem.

Da, naravno, Goran Marković dobitnik je Mavericka, nagrade koja je namijenjena onima koji su tijekom svoje karijere bili neukalupljeni i išli protiv dominantne struje. Na prvi pogled Marković nije takav autor zato što su njegovi filmovi imali veliki uspjeh i kritika ih je prihvatila, a i publika ga je jako voljela. Njegovi filmovi bili su na prvu i populistički, ali Marković nikada nije išao niz dlaku vladajućim ideologijama. Njegovi filmovi su se često bavili oportunizmom u građanskom sloju koji gradi te vladajuće ideologije i omogućuje raznim režimima ostanak na vlasti. Markovića vladajući nikada nisu voljeli, a u posljednje vrijeme pokrenuta je i ružna hajka na njega u Srbiji. On dolazi u Motovun, što nas jako veseli, i publika i novinari moći će razgovarati s njim na jednom od doručaka u podne.

NACIONAL: Je li se festival pomirio s Motovunom?

I nakon 24 godine taj odnos je dobar, na obostrano zadovoljstvo. Mi smo dugo tamo i znamo da smo jedni drugima važni. Nema sumnje da je Motovun turistički narastao i da se od prvih godina festivala do danas radi o potpuno drugačijem gradu. Festival mu je pomogao da se na drugačiji način pozicionira na kulturnoj turističkoj karti. No mijenja se i festival, kao što se mijenja i grad, i to nije nužno loše.

Komentiraj