HT PRVA LIGA: Predstavljamo Francka Etoundija, novog napadača ‘Farmaceuta’

Nakon što je Muzafer Ejupi, ne sasvim nenadano, morao prekinuti karijeru zbog zdravstvenih problema, Slaven Belupo nije dugo tražio njegovu zamjenu, dapače, potpisao je jedno relativno poznato ime.

>> Bivši reprezentativac Kameruna potpisao za Slaven Belupo (VIDEO)

Kao što smo već prenijeli, riječ je o bivšem kamerunskom reprezentativacu Franck Mbia Etoundiju, napadaču rođenom 30.8.1990. u Douali, visokom oko 1.83m. Ako vam ovo “Mbia” zvuči poznato – to je s razlogom, Stéphane Mbia je njegov stariji brat! Stéphane je već s 19 godina kao igrač Rennesa postao reprezentativac Kameruna, no karijera četiri godine mlađeg Francka razvijala se nešto sporije.

Prošao je više kategorija tada niležigaša Dragon Club iz Yaoundéa, gdje je bio i kapetan, te krajem 2008. potpisao prvi ugovor za niželigaški Ouragan FC iz Biyem Assija, klub u kojem je u mlađim kategorijama prethodno trenirao i njegov brat. Za njih je u 14 nastupa zabio tek 3 pogotka, ali nedugo nakon 19. rođendana ipak odlazi u Europu jer ga je potpisao švicarski (tada prvoligaš) Neuchâtel Xamax. Tamo se i nije nametnuo, igrajući prvenstveno za U21 momčad i ulazeći tek s klupe krajem sezone, ali je u svom četvrtom prvoligaškom ulasku, u zadnjem kolu sezone 09/10, zabio Zürichu, tek tri minute nakon ulaska. U klubu ipak nisu računali na njega, pa su ga poslali na posudbu u drugoligaša Biel-Bienne. Tamo se brzo počeo nametati – u 26 nastupa postigao je više nego pristojnih 12 golova. Nedovoljno ipak da ga Xamax zadrži te ga posljedično uzima St. Gallen koji je tada ispao u 2. ligu i gledao kako se što prije kvalificirati natrag u elitni rang švicarskog nogometa.

Etoundijevom novom klubu to je za rukom pošlo odmah, primarno na krilima Argentinca Óscara Scarionea, ali i zahvaljujući Etoundijevih 10 pogodaka u 26 nastupa. Sezonu je ipak završio ranije, s ozljedom ramena, zbog koje propušta i početak sezone 12/13, svoje prve prave prvoligaške. Kad se vratio, bio je tek zamjena novopečenom slovenskom reprezentativcu Džengisu Čavuševiću, ali Džengisu pucaju ligamenti u studenom i postaje prvotimac. Zabijao je slabo (tek dva pogotka u sezoni) no klub na krilima raspucanog Scarionea dolazi do 3. mjesta i Europe. Pred kraj sezone je imao i problema s ligamentima u koljenu, te mu klub tog ljeta odobrava odlazak. Usprkos svim okolnostima odradio je transfer koji mu je odredio karijeru – prešao je u Zürich.

Opisan kao “timski igrač koji se dobro uklapa u ekipu”, zamijenio je Josipa Drmića, priključivši se (današnjem napadaču Dinama) Mariju Gavranoviću i Amineu Chermitiu u napadu svoje nove ekipe. U sezoni 13/14 još je bio u rotaciji, startajući 14 puta u svojih 26 nastupa, mahom pred kraj sezone, uz 6 golova i 3 asistencije. To je tek bila uvertira pred njegovu najuspješniju sezonu karijere. Miran i snalažljiv u šesnaestercu, dolazi do 9 pogodaka i 5 asistencija u 26 nastupa, zabivši Borussiji Mönchengladbach i Villarrealu u grupnoj fazi Europa lige.

U studenom 2014. postaje reprezentativac Kameruna, zamjena Aboubakaru i Choupo-Motingu, te napokon igra s bratom u istoj ekipi – skupa su i startali u nekoliko reprezentativnih utakmica u 2015. godini.

Etoundi je bio spreman za iskorak – Zürich je sve dogovorio s Bastiom, transfer je trebao biti u vrijednosti 500.000,00 €, njegov prvi pravi u karijeri. Zbog dogovorenog transfera je propustio i obje europske utakmice s Dinamom iz Minska… ali u zadnjim trenucima cijeli dogovor propada, navodno jer su ljudi kojima je okružen tražili veću plaću za njega. Vraća se u klub uzdrmane pozicije, u rotaciji s Armandom Sadikuom, ali premda je Albanac bio puno učinkovitiji, Etoundi drži veću minutažu i Sadiku završava na posudbi kod direktnog konkurenta za ostanak – Vaduza. Već u veljači ponovno se ozljeđuje, opet je rame u pitanju, te se nastupima za prvu momčad vraća tek u posljednim kolima. Zabija svoj treći gol u 22 nastupa u predzadnjem kolu, u remiju sa Sionom, ali pritom ozljeđuje zadnju ložu. Zürich u konačnici prvi put od 1988. godine ispada iz lige i Etoundi, kao i mnogi drugi igrači, odlazi iz kluba.

Pred kraj prijelaznog roka Franck nalazi novi klub – tursku Kasımpaşu, koja je netom dovela i današnjeg Hajdukovca Eduoka, te s prvoligašem potpisuje ugovor na dvije godine. Za razliku od Nigerijca, Franck se puno teže snašao. U svom četvrtom nastupu ponovno se ozljeđuje i u potpunosti propušta ostatak sezone. Na teren se vraća tek u listopadu 2017. godine, u rotaciju s Rangelom, te zabija u trećem nastupu, protiv Karabükspora. Međutim već je sredinom prosinca ponovno van terena i to je bilo to. Nakon oporavka grije klupu i dobiva sitne prilike u ‘trash time-u’. Petnaest nastupa (šest startova) i dva gola u dvije sezone sigurno nije učinak kojem se nadao. Ostaje potom u Turskoj, ali je i u drugoligaškom Bolusporu u rotaciji, bez učinka u osam nastupa. Na zimu prelazi u Francusku, u drugoligaša Sochaux. Tamo je pokazao da još uvijek može lucidnim potezom izbaciti čuvara u trku i hrvati se s njima, ali i da je u realizatorskoj krizi. Zabija tek jednom u dvanaest nastupa na proljeće i odlazi iz kluba. Od ljeta je bio bez kluba.

Etoundi u Koprivnicu stiže u okolnostima u kojima sav napadački učinak Slaven Belupa nosi 36-godišnji Ivan Krstanović, dok su i Ejupi i Mateus Lima bili u realizatorskoj krizi. Premda odavno nije bio u “raspucanom” ritmu, u Slavenu se evidentno nadaju da će se to ubrzo promijeniti, hoće li… doznat ćemo kroz koji mjesec. Ako ostane zdrav i uhvati konstantu, možda se i pokaže kao vrlo dobar posao za ‘Farmaceute’.

Komentiraj