Posljednji roman kolumbijskog nobelovca Gabriela Garcíje Márqueza “Vidimo se u kolovozu”, objavljen je u srijedu na hrvatskom u prijevodu Gordane Tintor i nakladi V.B.Z.-a.

Kako ističe nakladnik, García Márquez roman je napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvojio je želi li ga objaviti.

Njegovi su sinovi odlučili da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovno pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče, i stoga su donijeli odluku o objavi romana.

“Vidimo se u kolovozu” (En agosto nos vemos) pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prigodom se upušta u kratke ljubavne veze. Njezin inače sretan obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca ne znaju ništa o njezinu iskakanju iz granica konvencija.

Ovaj roman, koji se u hrvatskim knjižarama pojavio na dan književnikova rođenja, u isto vrijeme kada i u knjižarama diljem svijeta, “izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te savršeni ‘grand finale’ opusa Gabriela Garcíje Márqueza”, ističu iz V.B.Z.-a.

Gabriel García Márquez rodio se 6. ožujka 1927. u Aracataci i jedan je od najznačajnijih hispanofonih pisaca, a njegov roman “Sto godina samoće” (1967.), kronika o usponu i padu sedam naraštaja obitelji Buendía u izmišljenom južnoameričkom selu Macondu, vrhunsko je ostvarenje magijskog realizma. U Hrvatskoj je od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas objavljen niz njegovih romana, među kojima “Pukovniku nema tko da piše”. “Zla kob”, “Patrijarhova jesen”, “Kronika najavljene smrti”, “Ljubav u doba kolere”, 2sjećanje na moje tužne kurve”. Nobelovu nagradu dobio je 1982. godine. Umro je u Meksiku, 17. travnja 2014. godine.