GOTOVINA U IŠČEKIVANJU HAAŠKE PRESUDE: Jedino od čega strahuje je politika

Objavljeno u Nacionalu br. 769, 2010-08-10

NACIONAL DOZNAJE kako je general Ante Gotovina primio zahtjev Haaškog tužiteljstva da ga se osudi na 27 godina zatvora zbog ratnog zločina tijekom Oluje

General Ante Gotovina primio je s vojničkim dostojanstvom i odmjerenošću i najnoviji prijedlog Haaškog tužiteljstva kojim je zatraženo da ga se osudi na 27 godina robije. On vjeruje da je njegova obrana tokom suđenja uspjela pokazati da nije kriv. Tako govore suradnici i prijatelji Ante Gotovine koji na razne načine komuniciraju s generalom u Haagu a s kojima smo razgovarali ovih dana nakon što je sud objavio traženje tužiteljstva s vrlo visokim kaznama za Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Iz tog njegova kruga prijatelja o njegovoj reakciji na najnoviju vijest kako tužiteljstvo – unatoč dosadašnjem procesu – traži tako visoku kaznu kaže se i ovo:

“ON VJERUJE da je njegova obrana tokom suđenja uspjela pokazati da nije kriv. Kao što je izjavio na početku suđenja, sebe smatra nevinim i doista vjeruje da će biti oslobođen. Jedino od čega strahuje je politika. Zbog politike je pobjegao iz Hrvatske, vidjevši da će zbog nje stradati. Gotovina je oduvijek vojnik profesionalac i smetalo mu je kad ga se svrstavalo u bilo kakvu političku opciju. Smatralo ga se čovjekom ministra Gojka Šuška, ali on nikada nije bio u HDZ-u niti politički aktivan. Daleko od toga da bi se on danas ikoga ili ičega odrekao, ali prvenstveno je uvijek želio da se na njega gleda kao na profesionalnog vojnika i zapovjednika. Za njega je Šušak bio ministar obrane i njegov nadređeni. Politika ga nije zanimala.” Njegov odvjetnik Luka Mišetić u vezi s tim je još određeniji:

“ZA TRI MJESECA će biti pet godina otkako je u pritvoru, naravno da čeka i želi da se predmet konačno završi. On je optimist i nada se da se sve ovo kroz što je prošao konačno privodi kraju. Čvrsta je osoba, ima čvrstu psihu, takav je bio cijelo vrijeme. Od prvog dana, a još i više danas, nije mogao vjerovati da ga netko optužuje da je izvršio ratne zločine ili da ih je planirao ili zapovijedao, a pogotovo da je ciljao na civile. Još i prije suđenja je bio uvjeren da ne mogu postojati takvi dokazi, pa je unaprijed sumnjao u motive onih koji su ga optuživali za takva djela. Sad kad smo na kraju procesa, oni koji su ga optuživali da je ciljao na civile nisu mogli imati čiste namjere kad su podigli takvu optužnicu. I tužiteljstvo priznaje da je Gotovina izdavao zapovijedi da se zločini spriječe, ali oni tvrde da je samo folirao. Uostalom, svi u Hrvatskoj su vidjeli onu snimku sa sastanka u Kninu, gdje se on ljuti zbog zločina i nereda na terenu, ali tužiteljstvo tvrdi da je samo folirao. Samo se tu postavlja pitanje: kome on glumi? Možda svojim podređenima? Logika tužiteljstva tu ne postoji.”

POZNATO JE DA SE O ANTI GOTOVINI, otkad je posljednjih pet godina u zatvoru, brine neformalna skupina prijatelja kojoj je na čelu poslovni čovjek iz Zadra, Gotovnin suborac Željko Dilber. To su ljudi koji vrlo rijetko istupaju u medijima, a koji pomažu da obitelj Ante Gotovine funkcionira, bude zbrinuta i sigurna dok je on u Haagu. Dilber, primjerice, danas radi u Jadranskom osiguranju u Zadru ali bio je u vojsci do 2000. godine kad je na vlastiti zahtjev skinuo uniformu. S Gotovinom je počeo surađivati i prijateljevati 1992. godine, od trenutka kad je Gotovina došao u Zadar i preuzeo zapovijedanje Dalmacijom. Gotovina je dotle bio u Slavoniji, na području Novske gdje je bio ranjen. Nakon oporavka preuzeo je područje Dalmacije. Kad je 1996. Gotovina postao inspektor MORH-a, povukao je Dilbera u Zagreb gdje su nastavili zajedno raditi. Dilber je, uz obitelj, jedan od malobrojnih koji redovito, svaki mjesec, posjećuju Gotovinu u Haagu. Gotovinini prijatelji vode brigu i o funkcioniranju drugih stvari. Prije nekoliko godina osnovana je Zaklada za istinu o Domovinskom ratu a iz nje se dijelom financira i rad odvjetničkog tima u Zagrebu koji se proteklih godina između ostalog bavio prikupljanjem podataka za suđenje. Ante Gotovina je u zatvoru u Scheveningenu već skoro pet godina, a on se cijelo to vrijeme ponaša krajnje samozatajno. Takav naputak o diskreciji vrijedi i za njegovu obitelj i sve one s kojima komunicira. Ipak, iz nekih odgovora koje smo dobili od njegovih prijatelja uspjeli smo sastaviti neku sliku o njegovu životu u zatvoru i životu njegove obitelji: supruge Dunje, 11-godišnjeg sina Ante i 16-godišnje kćeri Ane iz Gotovinine druge veze. Svi žive u Zagrebu a ljeto, što je i ove godine slučaj, provode u Pakoštanima gdje imaju kuću. Ante Gotovina ima u Haagu pravo na mjesečne posjete, sveukupno sedam dana za sve posjetitelje. Dunja Gotovina i djeca dolaze svaki mjesec i ostaju dan ili dva, a ostalo vrijeme dolaze i neki drugi, svi unaprijed najavljeni. Posjet traje od 9 do 17 sati. Zahtjeva za posjete je mnogo, kažu nam Gotovinini prijatelji, ali o tome tko će ga posjetiti odlučuje Ante Gotovina sam. Među raznolikom skupinom ljudi koji su ga posjetili spominje se Ante Kotromanović, suborac iz Zadra Danijel Kotlar, svećenik don Ivica iz Pakoštana. Razgovara se o svemu, no sud daje upozorenje posjetiteljima da je moguće da će razgovori biti snimljeni.

ANTE GOTOVINA IMA na raspolaganju satelitski program pa može gledati kanale hrvatske televizije a redovito prima i hrvatske novine. Tako o svemu u Hrvatskoj može biti informiran. Drugo što ga zanima ispričaju mu njegovi posjetitelji. Kao što je poznato Gotovina nije baš rječit i malo komentira događaje i političke prilike, no njegovi prijatelji kažu da je razočaran stanjem u Hrvatskoj. Na pitanje je li netko od hrvatskih političara kontaktirao s Gotovinom u zatvoru, saznali smo da bivši premijer Ivo Sanader, dok je bio na vlasti, nije nikad pokazao tu želju, a Jadranka Kosor ga je posjetila u Haagu kad i druge hrvatske osumnjičenike, prije nego što je postala premijerka. Neki iz njegova kruga žale što se nije ostvario bolji kontakt s bivšim predsjednikom Stipom Mesićem. Ante Gotovina ima brata, dva polubrata i sestru. Gotovinin sin Ante je završio šesti razred osnovne škole i ima odličan odnos s ocem. Osim za vrijeme posjeta Haagu, i sin Ante i kći Ana gotovo svakodnevno komuniciraju s ocem telefonom, razgovaraju o školi i drugome pa imaju osjećaj da on sudjeluje u njihovom svakodnevnom životu kao da nije u zatvoru. Njegovi prijatelji kažu da s Antom njeguje “muški” odnos, a Ana je njegova maza.

NJEGOVA SUPRUGA DUNJA Gotovina ne radi, ali ne svojom voljom. Ranije je radila u MORH-u, ali su je tamo svojedobno htjeli prisilno umiroviti čemu se ona usprotivila. Tužila je MORH i nakon 5 godina suđenja donijeta je presuda u njezinu korist. Iako je u međuvremenu stekla i pravo na mirovinu, sudskim putem stekla je pravo da se vrati na posao. Ona bi se vratila na posao, ali Ante Gotovina drži da to za nju ne bi bilo dobro, ako je u MORH-u ne žele. Cijelo to vrijeme, kao i sada, Dunja Gotovina nije dobivala nikakav novac, ni plaću, ni mirovinu. Zna se da se Gotovina u zatvoru počeo baviti slikanjem. Crta razne teme, od ribara na moru do portreta. Napravio je i dva portreta blaženog Ivana Merza i to po narudžbi hrvatskog svećenika iz Rijeke. Poneko platno iz haaške ćelije došlo je u javnost ali i u tome je Gotovina diskretan. Zanimljivo je da već dulje vrijeme proučava djelo slavne meksičke slikarice Fride Kahlo, čija ga umjetnost već odavno fascinira. Napravio je cijeli niz njezinih portreta prema njezinim autoportretima. Mnogo je čitao o njoj, vidio film o njezinu životu u kojem ju je igrala Salma Hayek. Kroz njegovu ćeliju je prošlo puno umjetničkih monografija i knjiga o slikarstvu i umjetnosti, a donose mu i brojne publicističke knjige koje izlaze u Hrvatskoj.

SUĐENJE GOTOVINI, Čermaku i Markaču dolazi u završnu fazu. Sve tri obrane i tužiteljstvo predali su sudu 16. srpnja svoje tzv. završne podneske, svaki na oko 300 stranica. U ovom periodu stranke i sud analiziraju te podneske, a završne riječi će biti od 30. kolovoza do 2. rujna. Tužiteljstvo započinje i ima šest i pol sati za svoje završne riječi, svaka obrana ima dva i pol sata, nakon čega tužitelj ima sat vremena za repliku na izlaganja obrane. Nakon toga svaka obrana ima petnaest minuta za reagiranje na repliku tužitelja, i onda je kraj. Od 2. rujna nadalje slijedi očekivanje presude. U praksi Haaškog suda presude su izricane između dva i devet mjeseci nakon završnih riječi. Odvjetnici očekuju presudu oko Božića.

Komentiraj

Source:Sina Karli