Moskvi je prijeko potreban još jedan oružani sukob u svijetu ili Europi, ili još bolje rat, kako bi se pozornost međunarodne zajednice skrenula s ruske agresije na Ukrajinu. Kremlj je izveo državni udar u Nigeru pa građanski rat u Sudanu, ali to je malo daleko od granica europskog kontinenta. Nadalje, Putin je svog stipendista Milorada Dodika ubacio u turbulencije za zaoštravanje situacije u Bosni i Hercegovini, a istovremeno je pripremana provokacija na sjeveru Kosova. I sada, utječući na politiku palestinskih militanata Hamasa, Moskva ih je poslala da započnu rat u Izraelu. Svaki sukob koji je pripremao Kremlj uvijek je pratila informativna i ideološka pozadina. U Nigeru je to bila navodna borba protiv sila imperijalizma, u Sudanu odbacivanje navodno diktatorskog režima, u Bosni i Hercegovini još jedan pokušaj lokalnih Srba da se pridruže Beogradu, na Kosovu narativ o zlostavljanju lokalnih Srba od službene Prištine i borbe za autonomiju, a zapravo za odcjepljenje.

Palestinsko pitanje nije pronašlo svoje rješenje posljednjih desetljeća. A sada je Moskva potajno pripremala radikalne palestinske snage da napadnu Izrael za navodno pravedno rješenje pitanja na razini međunarodne zajednice. Plan invazije, koji je držan u dubokoj tajnosti, nekako je uspio. Ujutro 7. listopada, na 50. godišnjicu početka Jomkipurskog rata – kada su Egipat i Sirija pokušali povratiti teritorije izgubljene tijekom Šestodnevnog rata iznenadnim napadom na izraelske položaje na Jom Kipur, koji se u judaizmu naširoko slavi kao dan odmora, posta i molitve – militanti Hamasa prodrli su na izraelske teritorije u blizini Pojasa Gaze, započevši neprijateljstva. Najmanje 140 Izraelaca je poginulo, 1500 ih je ranjenih u bolnicama. Više od 5000 raketa ispaljeno je iz Pojasa Gaze na Izrael. Militanti Hamasa na području Izraela čine brojne ratne zločine: pucaju na automobile s civilima koji se evakuiraju iz pograničnih područja Izraela s Pojasom Gaze, ubijaju vojnike izraelske vojske koji su se predali, zlostavljaju žene, pokušavaju zarobiti što više civila i odvode ih u Gazu. Izrael riskira da dobije rat koji će ugroziti očuvanje njegove državnosti – brojne susjedne, neprijateljske zemlje mogle bi poduzeti agresivne akcije u slučaju vojnih neuspjeha izraelske vojske. Tako je priznata teroristička islamska organizacija Hezbollah već počela granatirati Izrael s područja Libanona. Stoga su geopolitičke turbulencije koje proizlaze iz još jednog palestinsko-izraelskog sukoba nedvojbeno korisne za Rusiju. Ne čudi da ruski mediji pomno prate tijek neprijateljstava i ne skrivaju svoje simpatije prema Hamasu i njegovim saveznicima. Moskva je otvoreno djelovala protiv Izraela u Jomkipurskom ratu prije 50 godina, a danas sve to čini u prikrivenom neprijateljstvu. Mediji u Kremlju pokazali su nevjerojatnu svijest o pripremama za napad Hamasa na Izrael. Konkretno, krajem kolovoza ove godine u službenim ruskim publikacijama pojavile su se informacije s naslovima poput “Hamas se sprema za sveopći rat s Izraelom”.

Za razliku od Hezbollaha, Hamas je daleko od potpunog utjecaja Irana. Njihovi izravni kontakti s Ruskom Federacijom i neočekivana “uspostava odnosa” s Assadovim režimom mogu samo ukazivati na zaključak da bi ta skupina mogla napasti Izrael po nalogu Moskve, a ne Teherana. Putin iskorištava sukob velikih razmjera na Bliskom istoku kako bi skrenuo pozornost međunarodne zajednice s rata u Ukrajini. Kremlj se nada da će američka vojna pomoć Izraelu prisiliti Washington da pomakne fokus s Ukrajine, koja je glavna meta agresorskog rata koji je pokrenula Rusija. Preusmjeravanje pozornosti SAD-a na njenog strateškog saveznika Izrael otvorit će Rusiji priliku da eskalira situaciju u Ukrajini.

Rusiju i Palestinu povezuju bliski odnosi još od sovjetskih vremena. Zainteresiran za promicanje svog utjecaja među zemljama arapskog svijeta, SSSR je izravno osudio Izrael kao “pomoćnika zapadnog imperijalizma”, a aktivnosti Palestinaca kao “nacionalno-oslobodilački pokret”. Hamas ima dugogodišnje i višestruke veze s Ruskom Federacijom. Predstavnici militanata primljeni su na visokoj razini, sve do ministra vanjskih poslova Ruske Federacije u Moskvi. Posljednji takav posjet dogodio se nakon napada na Ukrajinu u rujnu 2022. Od 2015. do 2020. održano je sedam službenih sastanaka između najvišeg vodstva Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije i Hamasa. Osim toga, Rusija doslovno puni pojas Gaze svim vrstama oružja, isporučujući takvo oružje preko Sirije, Irana i Hezbollaha u Libanonu. Putin je izravno podupirao Hamas od ranih 2000-ih prodajom malog oružja i helikoptera. Suradnja s tom organizacijom imala je konkretan cilj: jačanje geopolitičke pozicije Ruske Federacije na Bliskom istoku uz istodobno slabljenje međunarodne pozicije Sjedinjenih Država. Sukob velikih razmjera na Bliskom istoku može izazvati geopolitički domino efekt, koji će pokrenuti i pitanje kineske invazije na Tajvan i ruske prijetnje baltičkim državama i Kavkazu. Takav razvoj događaja sposoban je zadati udarac strateškim interesima SAD-a i Zapada na svjetskoj sceni.

Moskva je zadovoljna takvim razvojem događaja. Svi svjetski mediji govore samo o Izraelu, spominjanje rata u Ukrajini povuklo se u drugi plan. Kremlj je takvu posebnu informativnu operaciju izveo još 2015. godine, kada je organizirao milijunski konvoj navodnih izbjeglica iz Sirije prema Europi. Tada je, naime, Sirijaca u kolonama migranata bilo manje od 25 posto, uglavnom su bili izbjeglice i prisilni migranti iz siromašnih azijskih zemalja. No nakon ove “migrantske krize” europski i svjetski mediji sveli su na minimum informiranje javnosti o situaciji u Ukrajini. Tema ruske okupacije Krima i Donbasa je praktički nestala. Moskva već nakon osam godina provodi sličnu informacijsku operaciju.