Nova Vladina Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti već mjesec dana izaziva polarizacije i podijeljena mišljenja među stručnjacima i nedoumice u javnosti. U središtu pozornosti našle su se rasprave o indexu razvijenosti. Vlada kaže da se u Hrvatskoj regionalne razlike smanjuju, ali podaci upozoravaju da su one i dalje velike. Ministar regionalnog razvoja i fondova EU-a Šime Erlić istaknuo je da se od 2018. do 2024. godine „smanjila razlika između Zagreba i najslabije razvijene lokalne jedinice“, odnosno da je 17 gradova i općina iz slabije razvijenih prešlo u razvijenije lokalne jedinice. Dio stručnjaka upozorava na to da se radi o jako malom pomaku i da slika o smanjivanju regionalnih razlika u razvijenosti nije realna.

Hrvatska je 2022. dosegla 73 posto prosjeka razvijenosti EU-a. Iako je riječ o značajnom rastu, Hrvatska je 2012., kad još nije bila članica EU-a, bila samo na 61 posto prosjeka razvijenosti EU-a, ipak je naša zemlja i dalje po stupnju gospodarskog razvitka i dalje na začelju EU-a. Ekonomski stručnjaci koji se ne slažu s ovakvim Vladinim optimističkim predizbornim najavama ističu da podaci koje Vlada koristi za rangiranje županija, gradova i općina po stupnju razvijenosti, jako ovise o masovnom iseljavanju kojem je Hrvatska izložena, baš kao i o inflaciji koja je bila izrazita u zadnje dvije godine. Manje stanovnika i rast cijena, naglašavaju oni, “napuhuju” neke od pokazatelja. Za izračun stupnja razvijenosti županija, gradova i općina Vlada koristi ograničeni broj pokazatelja, njih šest: stupanj nezaposlenosti, dohodak po stanovniku, prihodi lokalnog proračuna po stanovniku, opće kretanje stanovništva, stupanj obrazovanja i indeks starenja stanovništva. Dio stručnjaka upozorava na to da tako ograničeni broj kriterija treba nadopuniti kako bi se dobila realna slika. Zato smo o ovoj temi razgovarali s Goranom Šaravanjom, glavnim ekonomistom Hrvatske gospodarske komore. Naime, HGK za izračunavanje indeksa razvijenosti jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koristi čak 46 različitih kriterija.

B & B: Slažete li se sa zaključkom ministra Erlića da se prema prikupljenim rezultatima o indeksu razvijenosti, regionalne razlike u Hrvatskoj smanjuju? Što proizlazi iz dobivenih podataka i jesu li te razlike i dalje velike? Može li se i zašto iz obrazloženja spomenute odluke reći da se razlike u stupnju razvijenosti među hrvatskim županijama, gradovima i općinama smanjuju?

Činjenica je da je u odnosu na zadnji indeks razvijenosti 17 novih jedinica lokalne i regionalne samouprave ocijenjeno razvijenima, što upućuje na to da se regionalne razlike smanjuju. Kada uzmemo u obzir to da je u indeksu iz 2018. 9 županija ocijenjeno razvijenima, a da se taj broj sada povećao na 10 i da je Koprivničko-križevačka županija blizu praga razvijenosti od 100, također možemo zaključiti da se razlike smanjuju. Međutim, kada gledamo apsolutne vrijednosti indeksa po županijama, primjerice razlika između Grada Zagreba i Virovitičko-podravske županije se povećala. Isti zaključak vrijedi kada usporedimo drugu i dvadesetu županiju po razvijenosti. Ipak, ohrabrujuće je to da usporedba indeksa od 2018. do 2023. pokazuje da se razvijenost županija povećava. Primjerice, Ličko-senjska županija je pet mjesta i 3 indeksna boda razvijenija u odnosu na indeks iz 2018., a među razvijenim županijama se redoslijed također prilično izmijenio. To upućuje na određenu dinamičnost u ekonomiji i argument je tezi da hrvatska ekonomija raste i da se razvija.

‘Indeks se koristi za dodjelu sredstava iz proračuna pa je logično da bude što jednostavniji i transparentniji’

B & B: Može li se indeks razvijenosti 17 hrvatskih gradova i općina koje su u zadnjih šest godina prešle iz slabije razvijenih u razvijene jedinice lokalne samouprave uzeti kao dovoljan dokaz da se razlike u regionalnom razvoju Hrvatske smanjuju? Može li taj broj gradova i općina koji su prema indeksu razvijenosti svrstani u iznadprosječno razvijene gradove i općine zadovoljiti građane Hrvatske, posebno stanovnike općina u kojima nema otvaranja kreativnih i inovativnih radnih mjesta s visokim dohocima?

Na ukupno 556 jedinica lokalne samouprave, riječ je o porastu razvijenih za 3,1%, što i nije tako mali broj s obzirom na to da su gospodarske prilike svih jedinica vezane uz uspjehe hrvatske ekonomije.

B & B: Smanjuju li se razlike u razvijenosti Grada Zagreba i najslabije razvijene lokalne jedinice u Hrvatskoj?

Da, primjerice Ervenik u Šibensko-kninskoj županiji imao je 2018. indeksnu vrijednost od 60,358, da bi 2023. ta vrijednost porasla na 67,259. Istovremeno je razvijenost vodeće općine Kostrena porasla sa 117,842 na 119,349, tako da je razlika između najrazvijenije i najnerazvijenije općine smanjena u proteklih pet godina.

B & B: Je su li pokazani indeksi razvijenosti ponovno ukazali na opstojnost tradicionalne dugogodišnje podjele Hrvatske na ekonomski razvijeniji zapad zemlje (Grad Zagreb, Istra, dio priobalnog pojasa Dalmacije) i slabije razvijeniji istok Hrvatske (Slavonija, Lika, Moslavina, Posavina, dio Dalmacije) ili se situacija osjetno poboljšava?

Sve zemlje na istoku Europe imaju razvijene zapadne dijelove zbog činjenice da su bliže europskom centru. Osim toga, županije koje su naslonjene na razvijene države (Slovenija) ili su u njihovoj blizini (Austrija, Italija) imaju veće razvojne prednosti od onih koji graniče sa slabije razvijenim državama (Srbija, Crna Gora i BiH). Treba reći i da je Hrvatska heterogena država s brojnim geografskim, kulturološkim i inim razlikama. U prilog nam ne ide ni činjenica da imamo nekompaktan državni oblik s preko 1000 otoka, od čega skoro 50 trajno naseljenih. Sve to povećava trošak vođenja države i poslovanja. Priobalne županije desetljećima su zahvaćene procesom litoralizacije – procesa koncentracije ljudi i gospodarstva na morskim obalama. Tri od pet najvećih hrvatskih gradova su na moru. Kod manje razvijenih dijelova Hrvatske dogodile su se velike strukturne promjene zbog Domovinskog rata te raspada bivšeg jugoslavenskog unificiranog gospodarskog prostora. Kada bi Bosna i Hercegovina bila punopravna članica EU-a, to bi imalo ogromnu važnost na dobar dio Hrvatske i uvelike bi pomoglo regionalnom ujednačavanju.

B & B: Zašto podaci koje koristi Ministarstvo i Vlada jako ovise o masovnom iseljavanju kojem je Hrvatska izložena od ulaska u EU i visokoj inflaciji?

Od šest kriterija za izračun indeksa razvijenosti, jedino su proračunski prihodi izravno vezani za inflaciju. Kod dohotka po stanovniku, kretanja na tržištu rada prvenstveno određuju rezultate, a rast plaća u zadnjih nekoliko godina je pod utjecajem više faktora poput nedostatka radne snage. Iseljavanje i prirodni prirast od 191.000 ljudi od 2011. do 2022. surove su činjenice koje izravno utječu na gospodarske prilike u zemlji na svim razinama, tako da bi me zabrinulo kada ti strukturni faktori ne bi bili obuhvaćeni indeksom.

‘Veselilo bi me kad bih u izbornoj kampanji čuo da se neka opcija zalaže za povećanje sredstava za Državni zavod za statistiku’

B & B: Stručnjaci upozoravaju na to da kriterije za ocjenu razvijenosti treba nadopunjavati i promijeniti metodologiju obračuna stupnja razvijenosti? Slažete li se s takvim zahtjevima i što je vaša preporuka?

Prije promjena metodologije, treba uzeti u obzir to s kakvim podacima raspolažemo. Indeks koje Ministarstvo koristi uzelo je u obzir sve raspoložive podatke na razini lokalnih uprava i samouprava, a riječ je o ukupno šest pokazatelja. Moja bi preporuka bila da razvijemo institucionalni okvir u Hrvatskoj. Uz to, važno je razumjeti da već sada postoji jako puno prikupljenih podataka, ali kaskamo u obradi. Naime, mnogi podaci su rasuti po različitim institucijama i ne postoji praksa sustavnog analiziranja. Jedan od naših ciljeva je svakako poraditi na tome, staviti sve te podatke i analize u funkciju kreiranja i provođenja još kvalitetnijih javnih politika. Bitno je također naglasiti da se indeks koristi za dodjelu sredstava iz proračuna pa je sasvim logično da bude što jednostavniji i transparentniji. Indeks razvijenosti županija koji je HGK prošle godine objavio ima za cilj objaviti na jednome mjestu sve relevantne pokazatelje i pružiti dubinski uvid kako bi gospodarstvenici, investitori i javni sektor stekli širi uvid u sve prednosti i nedostatke hrvatskih županija.

Da zaključim, susjedna Mađarska puno brže i kvalitetnije kreira politiku upravo iz razloga postojanja snažnih institucija koje zajedno rade i surađuju. Jako bi me veselilo kada bih u nadolazećoj izbornoj kampanji čuo da se jedna od političkih opcija, primjerice, zalaže za znatno, ciljano povećanje sredstava za Državni zavod za statistiku.

B & B: Koja su vaša iskustva i iskustva HGK kad su u pitanju kriteriji za izračun indeksa razvijenosti? Koji se kriteriji primjenjuju u metodologiji HGK? U čemu se razlikuju podaci o indeksu razvijenosti HGK i podaci kojima se služi Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU?

Mi primjenjujemo OECD-ovu metodologiju pri konstruiranju našeg indeksa. Iskreno, kako je naš indeks informativnog karaktera, imamo lakši posao od Ministarstva čiji se indeks koristi za dodjelu sredstava. Za razliku od Ministarstva koje nije imalo izbora, mi smo se držali županijske razine.

U odnosu na vrijeme kada je HGK prvi put objavio indeks razvijenosti županija 2017., znatno je više podataka raspoloživo na županijskoj razini. Danas za izračun našeg indeksa koristimo čak 46 pojedinačnih pokazatelja koji nisu isključivo ekonomske naravi. Te smo podatke razvrstali u 10 kategorija: Demografija i stanovanje, Makroekonomija i institucije, Infrastruktura i promet, Okoliš i zelena tranzicija, Zdravlje, Osnovno i srednje školstvo, Visoko obrazovanje, Efikasnost tržišta rada, Tehnološka spremnost i Poslovna sofisticiranost i poduzetništvo.

Koristimo izvore iz Zavoda za statistiku, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Hrvatske narodne banke, Sudova Hrvatske, Ministarstva financija, HAKOM-a, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, FINA-e i Školskog e-rudnika, dakle 11 različitih, javno dostupnih izvora.

Glavna je prednost našeg indeksa što uistinu imate sve relevantne pokazatelje razvijenosti županija na jednom mjestu u digitalnom, interaktivnom obliku uz komentare i analitičke tekstove koje pripremamo moj tim i ja.

‘Glavna je prednost našeg indeksa što imate sve relevantne pokazatelje razvijenosti županija u digitalnom, interaktivnom obliku, uz komentare i analitičke tekstove koje pripremam s timom’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B & B: Prema podacima Ministarstva čak 11 hrvatskih županija (Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka, Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska, Šibensko-kninska…) su među slabije razvijenima i nerazvijenima. Je li to slučaj i prema kriterijima HGK?

Kada usporedimo rang županija po metodologiji Ministarstva i našeg indeksa, može se vidjeti da je prvih 11 županija isto, uz malo izmijenjen redoslijed. Čak je deset županija na istom mjestu kod oba indeksa. Najveće su razlike u rangiranju županija kod Ličko-senjske i Osječko-baranjske. Naime, naš indeks rangira Ličko-senjsku županiju na 16. mjestu i Osječko-baranjsku županiju na 12. mjestu, dok indeks koji Ministarstvo koristi svrstava Ličko-senjsku na 13. mjesto, a Osječko-baranjsku na 15. mjesto.

Ne iznenađuje da su nam rangovi županija slični. Izražena heterogenost Hrvatske i činjenica da su gospodarstva svih županija vezana na ukupne prilike u Hrvatskoj znači da je teže jednoj županiji napraviti iskorak u odnosu na sve ostale.

B & B: Četiri su županije u Hrvatskoj prema objavljenim podacima iznadprosječno razvijene: Dubrovačko-neretvanska, Istarska, Zadarska i Zagrebačka s Gradom Zagrebom. Govore li to i vaši podaci? Iz te grupe ispala je Primorsko-goranska. Je li to iznenađenje?

Ni po ovom pitanju nisam iznenađen. Na žalost, Primorsko-goranska županija po mnogim demografskim pokazateljima pokazuje generalno loše trendove za hrvatske prilike, a kako kretanje stanovništva i indeks starenja čine trećinu pokazatelja indeksa, ovaj ishod ne iznenađuje.

‘Kada bi BiH bio član EU-a, imalo bi to veliku važnost za dobar dio Hrvatske i pomoglo bi regionalnom ujednačavanju’

B & B: Može li se zaključiti da su kriteriji kojima se koristi Ministarstvo i Vlada više tehnički kriteriji koji su osnovica za alokaciju novca iz fondova EU-a, a ne stvarni ekonomski kriteriji koji bi dali realnu sliku stupnja razvoja određenih teritorijalnih jedinica?

Kako je Ministarstvo moralo sastaviti indeks na temelju raspoloživih pokazatelja s lokalne razine, imalo je daleko manje manevarskog prostora nego mi u HGK pri konstrukciji našeg indeksa. U krajnjoj liniji, svrha indeksa Ministarstva je na jednostavan i transparentan način alocirati proračunska sredstva i sredstva iz fondova EU-a i on tu svrhu ispunjava.

B & B: Što je potrebno da se Hrvatska počne brže razvijati? Može li se razvijati samo od turizma na obali i u Zagrebu?

Svi smo svjedoci da se puno toga dobroga događa u Osijeku zadnjih godina. Očekujem da će se to kroz vrijeme sve više vidjeti u pokazateljima. Sada kad smo ušli u Schengen i euro-područje, moramo razvijati kapacitete javne uprave i svih javnih usluga. Zato sam ranije spomenuo institucionalni okvir. Sada smo u situaciji gdje više ne moramo ispunjavati uvjete kako bismo ušli u EU, NATO, preuzeli euro itd., već se od nas u svim tim institucijama očekuje da razvijemo vlastite stavove i sukreiramo europske politike. To traži promjenu mentalnog sklopa svih institucija, a bolji protok informacija, obrada i analiza podataka te njihovo korištenje u svrhu kreiranja politika dijelovi su takve preobrazbe. Ponavljam, susjedna Mađarska je primjer države koja je sve institucionalne elemente postavila na puno višoj razini.

B & B: Je li vas iznenadio nizak rejting Splita koji je prema ovim podacima po indeksu razvijenosti 73. hrvatski grad?

Da. Po većini pokazatelja zaslužuje viši rejting.

B & B: Što znači da je Split među prvih pet gradova po obrazovanju u Hrvatskoj, ali je stopa nezaposlenosti u Splitu 11,2 posto, dok je državni prosjek 8,68? Zašto se unatoč natprosječnom obrazovanju u Splitu, gradu okrenutom turizmu, gospodarstvo nije pokrenulo?

Radi se o kvaliteti podataka. Za mene je stopa nezaposlenosti u Splitu od 11,2% nestvarno visoka i ruši splitski rejting. S obzirom na visok udio iznajmljivanja stanova zbog turizma, gotovo je sigurno da je više prijavljenih kao nezaposleno nego što je to stvarno slučaj u Splitu. Kada su povrati od turizma veliki, postoji rizik da se i školovani ljudi odluče stalno baviti turizmom umjesto da se profesionalno razvijaju u strukama i specijalizacijama za koje su se školovali. Ministarstvo međutim nema izbora i mora za svaku lokalnu jedinicu uzeti službene podatke za izračun indeksa, inače ruši internu konzistentnost indeksa.