Sindikat grafičara i medija, izvorno zvan Hrvatsko tipografsko društvo, najstariji sindikat u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe, bilježi već stoljeće i pol svojeg kontinuiranog rada. To je Sindikat koji je počeo djelovati 1870. godine, u vrijeme kad se Hrvatska još izvlačila iz feudalizma, kada se Radić, Tito, Tuđman i svi drugi za koje se smatra da su obilježili našu noviju povijest nisu ni rodili.

Sindikat je to koji je djelovao u pet, šest, teško je pobrojati koliko država, koji je preživio svjetske ratove, koji je radio u različitim društvenim sustavima i koji s istim žarom djeluje danas. Sindikat je to koji stoga nije opterećen poistovjećivanjem s nekim vremenom ili bilo kime, jer on ne duguje nikome a odgovara radnicima koji su od 1870. godine do danas bili i jesu njegovi članovi.

Sve je počelo još i ranije, jer tek nakon dvadeset godina uporne borbe za legalizaciju rada, članovi Hrvatskog tipografskog društva postigli su da 4. srpnja 1870. Zemaljska vlada u Zagrebu odobri Pravila društva koja su potvrđena odlukom središnje vlade u Pešti i moglo je započeti njegovo utemeljenje. Tako je 24. srpnja 1870. u gostionici K staroj lipi, uz nazočnost oblasnog povjerenika a to je bio poznati hrvatski književnik August Šenoa, održana utemeljiteljska skupština na kojoj su usvojena Pravila društva, izabrana upravna tijela i prvi predsjednik Dragutin Kale.

Za sindikalni pokret na ovim prostorima, ali i širu povijest, tad su se dogodile dvije važne stvari. Utemeljena je prva radnička interesna organizacija – sindikat, čiji je rad legaliziran odlukom nadležnog tijela državne vlasti. Tada usvojena Pravila tipografskog društva za međusobno podupiranje i naobraženje prvi su legalni formalno pravni akt radničke interesne organizacije, to je prvi statut sindikata na ovim prostorima.