GLAZBENE RECENZIJE Porto Morto, Svemir, Abergaz

01. PORTO MORTO ‘PORTAFON’ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Nepredvidljivi genijalci
Već nakon prvog albuma objavljenog početkom 2017. bilo je jasno da je Porto Morto veliki bend u svjetskim okvirima, ali da će proći još par godina dok publika u Hrvatskoj to ne shvati. Novo izdanje, formata između albuma i EP-a (30-ak minuta) s devet pjesama, novo su remek-djelo grupe Porto Morto. Na debi albumu su naznačili kojim se putem planiraju kretati i razvijati, dok su nas novim izdanjem odveli upravo na to mjesto. Ono je ispunjeno prekrasnom glazbom koju je žanrovski nemoguće definirati, a ono što je najljepše, njihova inovativnost, originalnost i predanost glazbi koju su stvorili daje rijetko prisutno notu uzvišenosti popularnoj glazbi danas. Gotovo svaka od devet pjesama nudi iskrivljen, ali genijalan pomak i nikada ne znate što ćete čuti u sljedećoj pjesmi, iako vas veseli upravo ta njihova nepredvidljivost. Sve je tu na svom mjestu. Svaki stih naznačen gdje treba uz prikladno poigravanje riječima i značenjem, svaka puhačka dionica pažljivo uklopljena, svaki gitaristički rif spojen s cjelinom dok zarazni ritmovi kontinuirano tjeraju na gibanje. Da se jednog dana James Murphy (LCD Soundsystem) i David Byrne (Talking Heads) odluče snimiti album, vjerojatno bi im kao uzor poslužio „Portafon“. Bome bi i Darko Rundek (koji gostuje u pjesmi „Hodaj“) bio ponosan da Haustor zvuči kao Porto Morto, da je kojim slučajem odlučio udahnuti novi život grupi jer je evidentan utjecaj njihove ostavštine.
02. SVEMIR ‘STRAH OD SUDBINE’ (MAST PRODUKCIJA): Na dobrom putu
Zvonka Obajdin je specifična pojava na domaćoj glazbenoj sceni. Glazbom se počela ozbiljnije baviti tek prije desetak godina, u svojoj 38. godini i to relativno nemušto i nespretno. U tom kratkom periodu objavila je pet izdanja, uključujući i najnoviji album „Strah od dubine“. Posljednji album „Male laži“ je uz nemali broj nedostataka prošao prilično dobro i Zvonki omogućio da pronađe svoje mjesto na domaćoj sceni. Ona tu nije stala, nego se primjetno trudila biti sve bolja, radeći vidljivo na svom pjevanju i sviranju gitare i klavira. Upravo rezultat tog truda se primijeti na novom albumu „Strah od dubine“. Zvonka je sa svojim Svemirom ponudila svoje viđenje americane kroz vrlo intimne priče i vlastita razmišljanja prikladna kantautorici njezinog profila. Sve su pjesme napisane i otpjevane na hrvatskom jeziku osim pjesme „Whatever you please“, vjerojatno kako bi isprobala kako zvuči na engleskom jeziku. Njezine pjesme ispunjene su finim dodirom melankolije i sjajnom atmosferom koju malo tko poput Svemira zna proizvesti. Njezino pjevanje je zrelije, ali još uvijek nije dovoljno dobro u svim pjesmama. Devet novih pjesama snimljeno je uživo sa željom da se pokaže međusobna kemija među članovima benda i kako zvuče bez dodatnih producentskih peglanja. Puno zrelije ostvarenje od prethodnog albuma kojim je Zvonka Obajdin dala do znanja da joj je stalo do glazbe koju stvara i da ima još jako puno toga ispričati i odsvirati, iako malo više originalnosti i vlastitih ideja ne bi škodilo. Nastavi li ovim putem, daleko će dospjeti.
03. ABERGAZ ‘GUŠENJE ROBOVLASNIČKOG RADA (GRR)’ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Razigrani i buntovni lo-fi nihilizam
Sonja Davor Njec Hranjec poznat(a) je svim poznavateljima punk scene u Hrvatskoj i šire. I dok su dosadašnja izdanja ovog beskompromisnog punk benda odlične lirike i Oi! punka bile rezultat sviranja cijelog benda, novo izdanje Abergaza s čak 23 nove pjesme rezultat je svojevrsnog eksperimenta Sonje Davora Njeca Hranjeca. U totalno lošim uvjetima s totalno lošom tehnikom i jednako lošim instrumentima te uz pomoć laptopa i kojekakvih pomagala, snimila(o) je beskompromisni Oi! punk album kao neku vrstu poigravanja sa žanrom i stavovima koje ne želi zadržati za sebe, već ih glasno i (ne)jasno odvrištati svima. Stihovi naslovne pjesme „GRR – Gušenje robovlasničkog rada“ možda i najbolje opisuju njegovu predanost ovom genijalnom, ali i grozno napornom glazbenom ostvarenju: „Niti jedan rad ne vrijedi, Ak’ ga igra ne pobijedi, Ak’ većina je u bijedi, A elita iskorištava“. Njega/nju bi netko trebao pozvati u vrhunski studio i omogućiti da stvara glazbu bez ikakvog pritiska i dobili bismo izvanserijsko glazbeno djelo koje bi se potom moglo doista i kritički sagledati i ocijeniti. Ovako je to jedna simpatična i vrlo teško slušljiva igra jednog/jedne buntovnika(ce) pa nijedna ocjena nije prikladna.

Komentiraj