FEMME NOVELLE ‘FEMME NOUVELLE’ (AQUARIUS RECORDS): Odlična ideja ali loš rezultat

Ova kompilacija na kojoj se nalazi deset hrvatskih kantautorica, glazbenih umjetnica novije generacije već se odavno trebala pojaviti, doista se dugo čekala i napokon dočekala. Bez obzira na tu činjenicu, više je nego pohvalno da je tu i sada i pruža kakav – takav uvid u stanje na ženskoj kantautorskoj sceni. Međutim, unatoč sjajnoj ideji, relativno dobroj realizaciji i za mnoge korisnom diskografskom izdanju, kompilacija sadrži prilično dobre pjesme poznatih i manje poznatih hrvatskih autorica. Kompilaciju otvara Mirela Priselac Remi, čija je mračna i komorna pjesma „Meteori“ jedna vrlo osrednja pjesma u kojoj se Remi nije baš pokazala kreativnom, nego u jednom novom, ne baš dobrom svjetlu. Slijedi je Natali Dizdar s pjesmom „Krenimo nekamo“ koja je već objavljena na njezinu vrlo dobrom posljednjem studijskom albumu pa većeg iznenađenja nije ni moglo biti jer je u pitanju provjereno dobra pjesma dokazane autorice. Nina Romić također je „posudila“ pjesmu sa svog posljednjeg, ne pretjerano kreativnog i kvalitetnog albuma „Sloboda“. Ana Opalić, odnosno Ana Banana, donosi prvi dašak nove glazbene kreativnosti, iako i njezina pjesma „Tvoja slatka ljubav“ kao da traži doradu i kvalitetniji producentski dodir. Mary May oduševila je mnoge svojim debi albumom krajem prošle godine, a glasom i pjesmom „Song for Eunice Kathleen“ predstavlja jednu novu kantautorsku struju i apsolutno zaslužuje da je se predstavi na ovoj kompilaciji. Željka Veverec također je jedno od velikih iznenađenja ove kompilacije jer iako je autorica pjesme „Dvoje“, riječ je o pjesmi koja je već objavljena na odličnom albumu grupe Mangroove „Srce“, dok se njezin aktualni singl „Girlfriend“, koji je potpisala kao Je Veux, nije našao na kompilaciji, iako je to mogao biti noseći i možda najbolji singl albuma „Femme Nouvelle“. Tek stasala autorica Dorotea Zovko koja nastupa pod imenom Aklea Neon i koja je već privukla pažnju svojim sjajnim spojem afro beata i neo soula s pjesmom „Da mi je“, pomalo je razočarala pjesmom „Na pola puta“ koja kao da je producentski zakinuta, a njoj vezana krila unatoč odličnom aranžmanu i specifičnom stilu kojim privlači više poklonika u Hrvatskoj i regiji. Sun U s pjesmom „Down“ odlično predstavlja novu struju autorica koje dišu s aktualnom svjetskom elektroničkom produkcijom, nudeći svoje viđenje kantautorske pjesme na vrlo visokom nivou i na način daleko bliži mlađim generacijama od, primjerice, Remi. Sara Renar na svu je sreću očekivano pokazala još jedan svoj eksperimentalni izlet u kombinaciji s odličnom Sunčicom Barišić, odnosno producenticom i DJ-icom Insolate, u jednoj sjajno složenoj elektroničkoj baladi mračnih beatova i izražajnih stihova. Veliki plus za ovu kompilaciju. „Femme Nouvelle“ zatvara Maja Posavec pjesmom „Trnoružica“ koja više pristaje kompilaciji izgubljenih pop hitova 80-ih nego što je pjesma kreativne kantautorice 2019. godine koju treba predstaviti širem auditoriju. Drugim riječima, odlična kompilacija kao projekt, ali s prilično neujednačenim pjesmama čija kvaliteta varira od začudno loših do vrlo dobrih pjesama, ali i uz manjak autoriteta autorice kompilacije Lane Čulig koja je trebala možda ipak više zaroniti u postojeću scenu i izroniti ono najbolje, a ne samo postojeće. I uz sve nabrojano ipak kod svih njih nedostaju jači pjesnički izraz i stihovi koji bi bili iznad prosjeka domaće glazbene scene. Također nedostaje i prigodan tekst o svakoj autorici ako je već kompilacija složena kako bi predstavila hrvatske glazbene umjetnice. Unatoč dobroj ideji, realizacija kao da je zapela na pola puta. Prava šteta.

DAMAR ‘DAMAR’ (SPONA MUSIC): Album koji nije teško brzo zaboraviti

Grupa Damar nastala je 80-ih u Sarajevu zahvaljujući glazbeniku i autoru svih pjesama Emiru Pašiću zbog kojeg se grupa održala do danas, ali u Danskoj. Grupa broji sedmero članova, od kojih je samo Pašić porijeklom iz BiH, dok su ostali danski državljani. Riječ je o vrlo neujednačenom alternativnom glazbenom albumu s neskrivenim utjecajem grupe Radiohead, ali i neizostavnim korijenskim pristupom sarajevske rock škole iz koje je Pašić potekao. Kombinacija klasične rock postave s dodirom elektronike i pjesmama koje na momente oduševljavaju svojom kreativnošću da bi ubrzo potom pale zbog nekih banalnih skladateljskih ili aranžerskih poteza. Kompletan album odaje dojam neke glazbene ideje koja kao da je čekala dobrih 30 godina pa se iz godine u godinu album nadopunjavao, mijenjao, rastavljao i sastavljao kupeći putem razne glazbene utjecaje koji na koncu nisu rezultirali zrelim diskografskim ostvarenjem, već kaotičnim ostvarenjem. Vidljivo forsiran artizam pomiješan je s nekim plitkim rješenjima, a bez ikakve radiofoničnosti osim pjesme „Vrati“, u kojoj je gostovao stari prijatelj Emira Pašića Dino Šaran. Ni po čemu poseban ni pretjerano dojmljiv album koji nije teško slušati, ali se brzo zaboravlja.